"KAKVA JE TO ŠALA!?": Sveti Justin Ćelijski otkriva zašto se Isus nikad nije smejao i čime ljudi ne bi trebalo da se šale
Kako se mogao smejati Preteča, kada mu je Gospod dao dar da bude Preteča, da ide ispred Njega, pitao je Sveti Justin Ćelijski.
Poštovati oca i majku znači poštovati dar života koji nam je Bog dao kroz njih.
U pravoslavlju, poštovanje roditelja nije samo moralna dužnost već i duboko duhovno načelo. Ono je utkano u sam temelj vere i života, jer roditelji nisu samo oni koji su nas rodili, već su i prvi učitelji ljubavi, žrtve i vere. Poštovati oca i majku znači poštovati dar života koji nam je Bog dao kroz njih. To je jedan od načina na koji se pokazuje i poštovanje prema samom Bogu.
Kada čovek iskreno poštuje svoje roditelje, on se uči poniznosti, zahvalnosti i razumevanju autoriteta, što su važne osobine za duhovni život. U porodici se čovek prvi put susreće s pojmovima opraštanja, trpljenja, davanja i zajedništva, i zato Pravoslavna crkva porodicu često naziva "malom crkvom".
U Svetom pismu, ova obaveza je potvrđena kroz zapovest koja nosi obećanje: da će onaj koji poštuje roditelje imati dug i blagosloven život. Crkva uči da to poštovanje ne prestaje ni kada roditelji ostare, ni kada preminu – ono se nastavlja kroz molitvu, sećanje i brigu o dušama njihovim.
Poštovanje roditelja u pravoslavlju, dakle, prevazilazi običaj ili tradiciju. To je jedan od načina na koji se ispunjava zakon ljubavi – ljubavi prema bližnjem, i kroz to, ljubavi prema Bogu.
Sveti Justin Ćelijski je govorio da od toga koliko poštujemo roditelje zavisi i naš život.
"Poštovanje roditelja je toliko božansko važno, da od toga zavisi i naš život i naše blagostanje na zemlji. Nema ni dobra ni života bez roditeljskog blagoslova".
Kako se mogao smejati Preteča, kada mu je Gospod dao dar da bude Preteča, da ide ispred Njega, pitao je Sveti Justin Ćelijski.
Iguman manastira Ribnica ne kritikuje samo društvo, već i crkvu, koja, kako tvrdi, mora da se više angažuje u rešavanju problema mladih ljudi.
Nedelja je u pravoslavnoj tradiciji poseban dan.
Njegova trpeljivost ostavila je ogroman utisak na građane, zbog čega su počeli da mu se dive i žale ga, i zbog čega su i spuštali cenu hrama skoro ni do čega, samo da bi on ostao u životu.
Kako pravila zasnovana na hrišćanskim vrednostima oblikuju karakter i veru deteta, a popustljivost ili pogrešna disciplina mogu imati teške posledice.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 26. četvrtak po Duhovima otkriva unutrašnju snagu zajedništva vernika i opominje na opasnost gordosti.
Svetitelj naglašava da pravednost ne zavisi od imetka, već od stava srca prema sticanju i posedovanju.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 26. četvrtak po Duhovima otkriva unutrašnju snagu zajedništva vernika i opominje na opasnost gordosti.
Pravoslavci danas obeležavaju Vavedenje Presvete Bogorodice po starom kalendaru i Svetog Jovana Damaskina po novom, katolici slave Svetog Ivana Damaščanskog, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Svetitelj naglašava da pravednost ne zavisi od imetka, već od stava srca prema sticanju i posedovanju.