Schutterstock Popova Valeriya/Printskrin facebookCrkva Sveblagorodnog Spasitelja u Moskvi
U petoj nedelji Velikog posta u svetinji u centru Moskve dogodila se krvava scena koja je potresla rusku prestonicu - crkveni pevač Iljas Safiullin brutalno je ubijen, a pitanje koje se postavlja je: "Da li je njegov život postao žrtva verskog progona?"
U tišini hrama, tamo gde se šapat molitve svakodnevno uzdiže ka nebu, odigrala se tragedija koja je šokirala Moskvu, ali i ceo pravoslavni svet. U epicentru jednog od najvažnijih gradova pravoslavlja, dogodilo se ubistvo koje već sada mnogi nazivaju – mučeništvom.
U noći 2. aprila, u petoj sedmici Velikog posta, u Crkvi Sveblagorodnog Spasitelja na Novoslobodskoj ulici, počinjeno je stravično ubistvo. Iljas Safovič Safiullin, pravoslavni Tatar, crkveni pevač i neumorni služitelj bližnjima, zaklan je u svetinji u kojoj je godinama revnosno služio. U hrišćanskom krštenju dobio je ime Ilja. U trenutku smrti imao je 56 godina.
Stravična tragedija u hramu Sveblagorodnog Spasitelja u Moskvi - crkveni pojac Iljas Safiullin brutalno je ubijen, a pitanje koje se postavlja je: Da li je njegov život postao žrtva verskog progona? pic.twitter.com/D53OpTrIF7
— Religija.rs (@Religija_rs) April 11, 2025
Iako deluje kao uvod u mračan krimi roman, ovo je, nažalost, surova svakodnevica – čovek je platio životom za svoju veru. Napadač, tridesetšestogodišnji musliman iz Uzbekistana, izveo je krvavi čin sa nepojmljivom okrutnošću. Prema izjavama svedoka, sve je bilo preplavljeno krvlju. Prizor nije ličio na zločin iz afekta, već na zločin sa zastrašujućom simbolikom.
I ono što ledi krv još više – tri dana pre tragedije postojalo je mračno predskazanje, koje je, nažalost, ostalo nezapaženo. I ovo nije prvi put da se nešto slično dešava: još ranije, jedan drugi radikalni napadač usmrtio je oca Danila Sisojeva, sveštenika i osnivača Moskovske zajednice pravoslavnih Tatara.
Patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril izrazio je duboko saučešće, rekavši da je Iljas bio „dobar vojnik Hristov, koji je nastojao da ispuni jevanđelsku zapovest o aktivnoj ljubavi prema bližnjima i da pomogne ljudima u nevolji, onima koji tuguju i onima koji su porobljeni strašću prema alkoholu.”
tanjug/Schutterstock
Ruski patrijarh Kiril
Ubica, inače oženjen pravoslavkom, prema bliskim poznanicima, godinama se borio s teškim mentalnim poremećajem. Tog dana zaboravio je da uzme terapiju i u stanju akutne psihoze, zajedno sa suprugom, pokušao da uđe u džamiju, ali su ih odbili. Tada joj je rekao da je čuo „poruku odozgo” – i iznenada nestao.
Ne zna se kako je dospeo do pravoslavnog hrama, ali zna se šta se tamo dogodilo. Napadač je izuo cipele na ulazu, vezao ruke Iljasu, prerezao mu grkljan i zadao još više ubodnih rana, a zatim je trčao kroz crkvu noseći ikonu koju je uzeo od žrtve, vičući verske i političke parole. Prema nekim izveštajima, tražio je još jednog sveštenika – oca Andreja Nadira Jakubova, takođe pravoslavnog Tatara iz Nižnjeg Novgoroda.
Ubica, identifikovan kao Timur Kasimovič Haitov, ubrzo je uhapšen. Glavna istražna uprava naložila je niz forenzičkih analiza, dok istraga pokušava da razjasni da li je ovaj monstruozni čin bio unapred planiran, vođen mržnjom prema veri – ili je reč o posledici bolesti koju društvo nije prepoznalo na vreme.
Schutterstock Popova Valeriya
Crkva Sveblagorodnog Spasitelja u Moskvi
Jedan član tatarske pravoslavne zajednice napisao je: „Naizgled sitan čovek, u srcu je nosio hiljade i hiljade drugih ljudi, služeći im u svojoj parohiji – bio je misionar, aktivista Saveza pravoslavnih Tatara, pomagao je bolesnima po bolnicama, vodio grupe za rehabilitaciju alkoholičara i narkomana, dovodeći mnoge kroz te aktivnosti Hristu, učestvovao u parohijskim predstavama i, naravno, vršio svoju glavnu službu – služenje u oltaru kao pevač.”
Ubistvo Iljasa Safiullina nije samo individualna tragedija. To je rana na telu Crkve, ali i glas koji upozorava. Na pitanje da li je njegovo ubistvo bilo „samo” delo poremećenog uma – ili čin verskog progona – odgovori se još traže. Ali jedno je jasno: Iljas je do poslednjeg daha bio veran Hristu, i svoju veru je zapečatio krvlju, upravo tamo gde je najviše voleo da bude – pred svetim oltarom.
Zato njegovo ime već sada mnogi izgovaraju sa poštovanjem: mučenik Ilja iz Novoslobodske.
Shi-arhimandrit Ilija preselio se u večnost u 94. godini života, bio je monah manastira Optine pustinje u Rusiji i ispovednik ruskog patrijarha Kirila.
Novi nacrt zakona u Estoniji mogao bi da stavi verske zajednice u izuzetno težak položaj. Episkop tartuski Danilo upozorava na ozbiljne posledice i pokreće međunarodnu inicijativu za zaštitu verskih sloboda.
Episkop remezijanski Stefan o svojoj prvoj godini na čelu Srpskog podvorja u Moskvi, o iskustvima iz manastira Ostrog, studijama na Moskovskoj duhovnoj akademiji i nezaboravnom duhovnom pozivu koji ga vodi ka svetlosti i jedinstvu dva bratska naroda.
Dokumentarni film U ime raskola prvi put na jednom mestu osvetljava tragediju verskog razdora u Ukrajini, uz ekskluzivno svedočanstvo mitropolita Filareta. Premijeri u Ruskom domu prethodi razgovor sa istaknutim teolozima i intelektualcima, a veče će biti zaokruženo koncertom duhovne muzike.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Ajeti 62:9-10 iz Al Džumu‘e otkrivaju kako trenutak predanosti Bogu i traganje za blagodetima mogu preoblikovati svakodnevni život, donoseći unutrašnji mir i ravnotežu između duhovnog i materijalnog sveta.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Desetine hiljada vernika u Moskvi obeležile su krštenje Rusi, a poglavar Ruske pravoslavne crkve poručio da narod bez duhovnih temelja sam sebe uništava.
Na obeležavanju hramovne slave Petropavlovskog hrama Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi služena je liturgija uz prisustvo srpskih ministara i ruskih mitropolita, dok je episkop Stefan upozorio na stradanje hrišćana u Damasku, Ukrajini i na Kosovu.
Uz blagoslov vladike remesijanskog Stefana, štampana je posebna knjižica u kojoj su sabrani život i čuda ovog velikog svetitelja, čija kopija ikone sa delićem moštiju krasi hram Svetih apostola Petra i Pavla u ruskoj prestonici.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.