Schutterstock Popova Valeriya/Printskrin facebookCrkva Sveblagorodnog Spasitelja u Moskvi
U petoj nedelji Velikog posta u svetinji u centru Moskve dogodila se krvava scena koja je potresla rusku prestonicu - crkveni pevač Iljas Safiullin brutalno je ubijen, a pitanje koje se postavlja je: "Da li je njegov život postao žrtva verskog progona?"
U tišini hrama, tamo gde se šapat molitve svakodnevno uzdiže ka nebu, odigrala se tragedija koja je šokirala Moskvu, ali i ceo pravoslavni svet. U epicentru jednog od najvažnijih gradova pravoslavlja, dogodilo se ubistvo koje već sada mnogi nazivaju – mučeništvom.
U noći 2. aprila, u petoj sedmici Velikog posta, u Crkvi Sveblagorodnog Spasitelja na Novoslobodskoj ulici, počinjeno je stravično ubistvo. Iljas Safovič Safiullin, pravoslavni Tatar, crkveni pevač i neumorni služitelj bližnjima, zaklan je u svetinji u kojoj je godinama revnosno služio. U hrišćanskom krštenju dobio je ime Ilja. U trenutku smrti imao je 56 godina.
Stravična tragedija u hramu Sveblagorodnog Spasitelja u Moskvi - crkveni pojac Iljas Safiullin brutalno je ubijen, a pitanje koje se postavlja je: Da li je njegov život postao žrtva verskog progona? pic.twitter.com/D53OpTrIF7
— Religija.rs (@Religija_rs) April 11, 2025
Iako deluje kao uvod u mračan krimi roman, ovo je, nažalost, surova svakodnevica – čovek je platio životom za svoju veru. Napadač, tridesetšestogodišnji musliman iz Uzbekistana, izveo je krvavi čin sa nepojmljivom okrutnošću. Prema izjavama svedoka, sve je bilo preplavljeno krvlju. Prizor nije ličio na zločin iz afekta, već na zločin sa zastrašujućom simbolikom.
I ono što ledi krv još više – tri dana pre tragedije postojalo je mračno predskazanje, koje je, nažalost, ostalo nezapaženo. I ovo nije prvi put da se nešto slično dešava: još ranije, jedan drugi radikalni napadač usmrtio je oca Danila Sisojeva, sveštenika i osnivača Moskovske zajednice pravoslavnih Tatara.
Patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril izrazio je duboko saučešće, rekavši da je Iljas bio „dobar vojnik Hristov, koji je nastojao da ispuni jevanđelsku zapovest o aktivnoj ljubavi prema bližnjima i da pomogne ljudima u nevolji, onima koji tuguju i onima koji su porobljeni strašću prema alkoholu.”
tanjug/Schutterstock
Ruski patrijarh Kiril
Ubica, inače oženjen pravoslavkom, prema bliskim poznanicima, godinama se borio s teškim mentalnim poremećajem. Tog dana zaboravio je da uzme terapiju i u stanju akutne psihoze, zajedno sa suprugom, pokušao da uđe u džamiju, ali su ih odbili. Tada joj je rekao da je čuo „poruku odozgo” – i iznenada nestao.
Ne zna se kako je dospeo do pravoslavnog hrama, ali zna se šta se tamo dogodilo. Napadač je izuo cipele na ulazu, vezao ruke Iljasu, prerezao mu grkljan i zadao još više ubodnih rana, a zatim je trčao kroz crkvu noseći ikonu koju je uzeo od žrtve, vičući verske i političke parole. Prema nekim izveštajima, tražio je još jednog sveštenika – oca Andreja Nadira Jakubova, takođe pravoslavnog Tatara iz Nižnjeg Novgoroda.
Ubica, identifikovan kao Timur Kasimovič Haitov, ubrzo je uhapšen. Glavna istražna uprava naložila je niz forenzičkih analiza, dok istraga pokušava da razjasni da li je ovaj monstruozni čin bio unapred planiran, vođen mržnjom prema veri – ili je reč o posledici bolesti koju društvo nije prepoznalo na vreme.
Schutterstock Popova Valeriya
Crkva Sveblagorodnog Spasitelja u Moskvi
Jedan član tatarske pravoslavne zajednice napisao je: „Naizgled sitan čovek, u srcu je nosio hiljade i hiljade drugih ljudi, služeći im u svojoj parohiji – bio je misionar, aktivista Saveza pravoslavnih Tatara, pomagao je bolesnima po bolnicama, vodio grupe za rehabilitaciju alkoholičara i narkomana, dovodeći mnoge kroz te aktivnosti Hristu, učestvovao u parohijskim predstavama i, naravno, vršio svoju glavnu službu – služenje u oltaru kao pevač.”
Ubistvo Iljasa Safiullina nije samo individualna tragedija. To je rana na telu Crkve, ali i glas koji upozorava. Na pitanje da li je njegovo ubistvo bilo „samo” delo poremećenog uma – ili čin verskog progona – odgovori se još traže. Ali jedno je jasno: Iljas je do poslednjeg daha bio veran Hristu, i svoju veru je zapečatio krvlju, upravo tamo gde je najviše voleo da bude – pred svetim oltarom.
Zato njegovo ime već sada mnogi izgovaraju sa poštovanjem: mučenik Ilja iz Novoslobodske.
Shi-arhimandrit Ilija preselio se u večnost u 94. godini života, bio je monah manastira Optine pustinje u Rusiji i ispovednik ruskog patrijarha Kirila.
Novi nacrt zakona u Estoniji mogao bi da stavi verske zajednice u izuzetno težak položaj. Episkop tartuski Danilo upozorava na ozbiljne posledice i pokreće međunarodnu inicijativu za zaštitu verskih sloboda.
Episkop remezijanski Stefan o svojoj prvoj godini na čelu Srpskog podvorja u Moskvi, o iskustvima iz manastira Ostrog, studijama na Moskovskoj duhovnoj akademiji i nezaboravnom duhovnom pozivu koji ga vodi ka svetlosti i jedinstvu dva bratska naroda.
Dokumentarni film U ime raskola prvi put na jednom mestu osvetljava tragediju verskog razdora u Ukrajini, uz ekskluzivno svedočanstvo mitropolita Filareta. Premijeri u Ruskom domu prethodi razgovor sa istaknutim teolozima i intelektualcima, a veče će biti zaokruženo koncertom duhovne muzike.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Jeromonah Nazarije Basilaja poručuje da Crkva ne sme da zaboravi stradanje monaštva i pozvao je na molitvu da se progon i nasilje nad hrišćanima više nikada ne ponove.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Osumnjičeni je brzo uhapšen i priznao je zločin, a vest je izazvala šok i molitveno okupljanje među vernicima i lokalnim stanovništvom na jugu Brazila.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.