U Staroj crkvi na Baščaršiji obeležen je praznik ove ravnoapostolne svetiteljke, gde su se vernici uz molitvu poklonili svetoj relikviji.
Stara crkva na Baščaršiji obasjana je mirisom tamjana i tišinom molitve, dok su vernici pristizali da se poklone desnoj ruci Svete Tekle, velike Božje ugodnice. Dan uspomene na ravnoapostolnu svetiteljku proslavljen je 7. oktobra u molitvenom jedinstvu, ispunjenom poštovanjem prema životu i delu ove svetiteljke.
Foto: SPC
Praznik Svete Tekle u Staroj crkvi u Sarajevu
Svetu liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom, uz sasluženje arhimandrita Andreja, nastojatelja manastira Svetog Georgija na Ravnoj Romaniji; protojereja-stavrofora Bogdana Stanišića, umirovljenog paroha višegradskog; protojereja-stavrofora Micjana Rađenovića, paroha visočkog; jereja Vjećeslava iz Krasnodara, predstavnika Ruske pravoslavne Crkve; protojereja Nemanje Đureinovića, starešine Saborne crkve u Sarajevu; jereja Dražena Delića, starešine crkve Svetog Vasilija Ostroškog na Veljinama; i đakona Vukote Višnjevca.
Od Antiohije, preko Srbije, do Sarajeva
Foto: SPC
Ruka Svete Tekle čuva se u bisernoj narukvnici izrađenoj u Rusiji
Desna ruka Svete Tekle, ravnoapostolne svetiteljke i prvomučenice među ženama, danas se čuva u Staroj crkvi na Baščaršiji u Sarajevu. Prema predanju, iz Antiohije je u Srbiju doneta još u 13. veku, a 1730. godine patrijarh Arsenije IV Jovanović poklonio je ovu svetinju Staroj crkvi, kao znak zahvalnosti za podršku Pećkoj patrijaršiji u teškim vremenima pod Osmanlijama.
U 19. veku, 1873. godini, u Rusiji je izrađena biserna rukavica sa narukvicom, koja danas dodatno krasi svetu ruku. Ova rukavica je deo relikvije koja se čuva u Staroj crkvi, čineći je još dragocenijom i poštovanijom za vernike.
Prisustvo vernika svih generacija stvorilo je atmosferu molitve i zahvalnosti. Poklonivši se relikviji Svete Tekle, vernici su pronalazili utehu i snagu za svoj duhovni put.
Ovaj dan podseća na neiscrpnu snagu vere i predanosti Hristu, koju je Sveta Tekla svedočeći svojim životom ostavila u srcima svih koji je poštuju. Njeno delo i danas okuplja vernike i podseća na vrednosti ljubavi, molitve i nesebične službe bližnjem, koje ostaju večni svetionici hrišćanskog života.
Velika hrišćanska svetinja, koju je iz Antiohije u Srbiju doneo Sveti Sava 1233. godine, danas se čuva u srcu Sarajeva, donoseći mir i utehu vernicima iz svih krajeva sveta.
U najnovijem incidentu, zlonamerni napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu u Sarajevu donose ozbiljne posledice za slobodu veroispovesti i sigurnost vernika, dok se svakodnevne prepreke sve više pretvaraju u psihološko nasilje.
Uz prisustvo najviših zvaničnika i duhovnih vođa predstavljeno delo koje svedoči o bogatoj kulturnoj i duhovnoj baštini Srba u Sarajevu od 1468. do 1941. godine.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božje, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Verni narod sabrao se u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu, gde su posle svete liturgije i litije osvećeni slavski kolač i prinosi, a prazničnu besedu održao je protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
Svečana liturgija u Hramu Presvete Bogorodice, koju je služio mitropolit dabrobosanski Hrizostom, donela je molitvenu radost i ukazala na značaj obnove ove svetinje.
Verni narod sabrao se u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu, gde su posle svete liturgije i litije osvećeni slavski kolač i prinosi, a prazničnu besedu održao je protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić.
Posle osvajanja dve zlatne medalje na Svetskom kupu u Montrealu, članovi reprezentacije Srbije najpre su posetili Sabornu crkvu Svete Trojice, gde su zahvalili Gospodu na velikom uspehu.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.