U najnovijem incidentu, zlonamerni napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu u Sarajevu donose ozbiljne posledice za slobodu veroispovesti i sigurnost vernika, dok se svakodnevne prepreke sve više pretvaraju u psihološko nasilje.
U dramatičnom razvoju situacije koja potresa Srpsku pravoslavnu crkvu, napadi na njen integritet šire se sa teritorije Srbije i Crne Gore prema Bosni i Hercegovini. Ove rušilačke tendencije, koje ugrožavaju slobodu veroispovesti i miran život klira i vernika, došle su do još jednog dramatičnog trenutka. Jutros je Sarajevo ponovo bilo na meti zlonamernih napada, koji su duboko potresli svakog onog ko veruje u slobodu, u pravičnost i u mogućnost slobodnog kretanja.
Ulaz u zgradu Mitropolije dabrobosanske, koja je simbol jedne od najvažnijih verskih institucija, ponovo je bio blokiran. „Ulaz u prostorije Mitropolije svakodnevno blokiraju automobili, da bi na taj način maltretirali Crkvu i vernike“, izjavio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom, boreći se sa svakodnevnim problemima, koji nisu samo administrativni, već duboko duhovni i moralni.
Iako je mitropolit odmah reagovao i obavestio nadležne policijske organe, situacija nije rešena. Dva sata nije mogao da napusti prostorije Mitropolije jer je nepropisno parkirani automobil sprečavao izlazak. Bezdušno zanemarivanje vladavine prava i ljudskih prava postalo je očigledno.
„Policija je na početku napisala kaznu i ništa nije učinila. Ne možemo izaći, treba da idemo na posao, u Rudo, ne možemo da maknemo“, rekao je mitropolit Hrizostom za Srnu, iznosići duboku zabrinutost zbog situacije koja ima jasnu simboliku potpunog ignorisanja potreba i prava verničke zajednice.
Ono što čini ovu situaciju još potresnijom jeste da, zbog istog problema, mitropolit i njegovi saradnici uveče ne mogu da se vrate u zgradu. Krug mitropolije je postao nepristupačan. Zgrada, koja je duhovni i administrativni centar, sada postaje meta ne samo fizičkog sprečavanja ulaska, već i psihološkog nasilja.
SPC
Zgrada Mitropolije dabrobosanske u Sarajevu
Ovaj događaj, kao i mnogi drugi napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu u poslednje vreme, ukazuju na rastući trend nasilja usmerenog prema vernicima i njihovim institucijama. Uprkos zakonima i obavezama, sloboda veroispovesti je ugrožena, a nevini ljudi, koji samo žele da žive u skladu sa svojim verovanjima, suočavaju se sa nesagledivim teškoćama.
Ove poteškoće, iako deluju kao sitne provokacije, u suštini nisu ništa drugo do ozbiljan udar na temeljne vrednosti društva. Na kraju, ova situacija predstavlja test za svest svih nas – hoćemo li dozvoliti da vernici postanu zarobljenici svojih duhovnih domova, ili ćemo se boriti za slobodu, mir i pravičnost?
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
Patrijarh Porfirije poziva narod na pomirenje, očuvanje vere i proslavu 850. godišnjice rođenja Svetog Save, temelja naše duhovnosti i zajedništva u 2025. godini.
Mitropolija crnogorsko-primorska najoštrije je reagovala na slučaj koji je pogodio protojereja Mijajla Backovića, ističući da je reč o anticrkvenom činu i pozivajući državne i lokalne vlasti da preduzmu sve mere kako bi se počinioci ovog gnusnog dela identifikovali i sankcionisali.
Rajko Krivokapić, Marinko Jovanović i Dragutin Lalatović pušteni su iz prištinskog kazamata, a njihov povratak u Nikšić simbolizuje pobedu istine, hrabrosti i borbe za slobodu.
Humanitarno veče počinje u 18.00 časova večernjim bogosluženjem, nakon čega se u 18.30 nastavlja tribinom "Životne krize i put sazrevanja - stradanja i smisao života".
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put – davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Ova drevna svetogorska supa, pripremljena od tahinija i povrća, vekovima je deo monaške trpeze. Saznajte kako da je napravite kod kuće i uživate u njenom blagotvornom ukusu.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Liturgijom, slavskim darovima i dečjom akademijom obeležen Savindan, praznik svetitelja koji je srpskom narodu ostavio neprolazno nasleđe vere, znanja i ljubavi
Nakon dve godine izgradnje, vernici su dobili novo duhovno utočište u selu Uvac, gde su se na praznik Svetih mučenika Sergija i Vakha okupili na osvećenju hrama.
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put – davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
U Episkopskoj biblioteci promovisana je knjiga dr Milene N. Martinović o rukopisnim knjigama iz Cetinjskog manastira – svedočanstvo o bogatoj duhovnoj i kulturnoj baštini, koje već vekovima odoleva zaboravu.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.
Od ustoličenja do susreta sa najvažnijim ličnostima sveta, patrijarh Porfirije je u protekle četiri godine oblikovao istoriju Srpske pravoslavne crkve, donoseći mir i duhovnu snagu.
Kako duhovna ravnoteža može promeniti život žene koja se suočava sa ljubavnim previranjima, verom i porodičnim problemima? Protiv nje je borba između prošlih grešaka i novih ljubavi, a otac Andrej daje oštar, ali duhovno smiren odgovor.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.