Rajko Krivokapić, Marinko Jovanović i Dragutin Lalatović pušteni su iz prištinskog kazamata, a njihov povratak u Nikšić simbolizuje pobedu istine, hrabrosti i borbe za slobodu.
Sa tugom, ali i nadom koja se probija kroz tamne oblake prošlih dana, Nikšić je danas dočekao povratak svojih sinova – Rajka Krivokapića, Marinka Jovanovića i Dragutina Lalatovića. Trojica hrabrih mladića, koji su se na svoj način borili za istinu, oslobođeni su nakon višemesečnog pritvora na Kosovu i Metohiji. Njihova "kriminalna" radnja – natpis "Kosovo je Srbija" na registarskim tablicama njihovog vozila – postala je simbol borbe za očuvanje identiteta, dostojanstva i istine, u vremenu kada je svaki pokušaj izražavanja ljubavi prema otadžbini postao napadnut.
Na proslavi slave manastira Visoki Dečani, 24. novembra prošle godine, uhapšeni su i odvedeni na nehuman tretman, samo zbog toga što su imali hrabrosti da pokažu svoju privrženost i vernost otadžbini. Bez obzira na neosnovane optužbe za izazivanje netrpeljivosti i razdora, njihova snaga i istrajnost nisu posustali. Iako su mesecima proveli u prištinskom kazamatu, njihov duh nije bio slomljen, a borba za njihovu slobodu nije prestala.
Printskrin: Instagram/ stazama__radostii
Sestra Dragutina Lalatovića je monahinja Marija iz manastira Beška na Skadarskom jezeru
Na oslobađanju mladića nije prestao da insistira gradonačelnik Nikšića, Marko Kovačević, koji je, u želji da doprinese njihovom povratku, kontaktirao međunarodne organizacije i poslao pisma sa zahtevom za posredovanje. Svi su s nestrpljenjem čekali trenutak kada će ove tri hrabre duše ponovo kročiti na crnogorsku zemlju.
Taj trenutak danas je stigao, a svi znakovi ukazuju na to da će već večeras Rajko, Marinko i Dragutin biti u Nikšiću, okruženi porodicom, prijateljima i onima koji su ih sa ljubavlju i nadom podržavali tokom ovog teškog perioda.
Iako je još neizvesno hoće li biti oslobođeni optužbi, ono što je sigurno je da su njihovi postupci – iako delovali kao obični gestovi – postali simbol borbe protiv nepravde, protiv tihog, ali upornog gašenja istine koja nas čini jedinstvenima. U tom svetlu, njihovo puštanje iz pritvora nije samo povratak kući, već i poruka da su vrednosti poput slobode, istine i odanosti otadžbini, vrednosti koje ne poznaju granice.
Nikšić će ih dočekati sa otvorenim srcem, a svi mi ćemo s njima deliti radost što su ponovo deo našeg naroda, jer prava borba za slobodu nikada ne prestaje, a svaki korak ka slobodi svetli kao svetionik nade za sve nas.
U saopštenju se navodi, budući da su uhapšeni mladići vernici iz Eparhije budimljansko-nikšićke, ljudska je dužnost da se tim povodom uputi protest albanskim institucijama u južnoj srpskoj pokrajini.
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
U razgovoru povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika, arhiepiskop i mitropolit raško-prizrenski govori o očuvanju vere, tradicionalnih vrednosti i porodice, duhovnim izazovima savremenog društva i neprolaznoj nadi u Božiju pravdu, koja nas poziva na ljubav, praštanje i istrajnost.
Stotine vernika okupilo se u kosmetskoj svetinji, na liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije, uz poruke nade i mira iz Božićne poslanice patrijarha srpskog.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.