DA LI ŽENA NA CRKVENOM VENČANJU MOŽE ZADRŽATI DEVOJAČKO PREZIME: Otac Dušan objasnio stav Crkve prema ovom, sve češćem, slučaju
Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.
U obredu crkvenog venčanja u pravoslavnoj crkvi burme imaju posebno mesto.
U pravoslavnoj tradiciji burme nisu samo ukras na venčanju, već duboko simboličan znak bračne zajednice i zaveta koji supružnici daju pred Bogom.
Njihovo značenje prevazilazi materijalnu vrednost - one predstavljaju večnost, vernost i neraskidivu povezanost muža i žene.
Sam oblik burme, krug bez početka i kraja, simbolizuje beskonačnost. Time se naglašava da brak, sklopljen pred Bogom, nije prolazna ili privremena veza, već zajednica koja teži večnosti. Burme su i vidljivi znak obećanja - da će supružnici ostati jedno uz drugo u radosti i u teškoćama, u zdravlju i bolesti, kroz sve izazove života.
U obredu crkvenog venčanja u pravoslavnoj crkvi, burme imaju posebno mesto. One se osvećuju i razmenjuju kao deo svetog čina, čime dobijaju duhovnu dimenziju.
Nije reč samo o simboličnom činu, već o blagoslovu kojim se potvrđuje bračni savez. Sveštenik prilikom obreda moli Boga da sjedini supružnike u jedinstvu, a burme postaju znak tog jedinstva koje je osveštano i zaštićeno božanskom blagodaću.
Mnogi vernici s toga postavljaju pitanje da li moraju da kupuju i osveštavaju novu burmu, ako onu sa venčanja izgube.
Odgovor na to pitanje dao je otac Dušan na sajtu "Svetosavlje".
- Prilikom obreda "obručenje", koji se vrši pred Svetu tajnu venčanja, sveštenik blagosilja verenike i obručenje utvrđuje stavljanjem vereničkog prstenja na desne ruke verenika, uz određene molitve, u kojima se govori, između ostalog, i kakvo značenje je prsten imao u Svetom pismu. Sveštenik, dakle, ne blagosilja samo prstenje, nego verenike, pa verenički prsten može biti i promenjen, ili kao u pomenutom slučaju, da je izgubljen i treba da se zameni novim - istakao je otac Dušan i dodao:
- Znači, nema potrebe da se novokupljena burma osvećuje posebnim osvećenjem, sem ako neko ne želi da, kao i ostale stvari koje upotrebljava, zamoli nadležnog paroha, da nad burmom pročita "Molitvu za osvećenje svake stvari".
Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime. Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika. Crkveno venčanje ima poseban značaj: ne zbog tradicije, običaja ili forme, već zbog toga što se tada priziva blagodat Duha svetoga na mladence - da ih vodi, čuva i osnaži u svim životnim izazovima. Vernici često veruju da izbor venčanog prstena odlučuje o bračnom životu, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava zašto prava snaga braka leži u molitvi, ljubavi i međusobnom poštovanju, a ne u spoljašnjim simbolima.

DA LI ŽENA NA CRKVENOM VENČANJU MOŽE ZADRŽATI DEVOJAČKO PREZIME: Otac Dušan objasnio stav Crkve prema ovom, sve češćem, slučaju
ŠTA JE PREDBRAČNI ISPIT I KAKO SE OBAVLJA: Sveštenik otkrio obaveznu proceduru pred crkveno venčanje i zašto je mladin paroh bitniji od mladoženjinog
ŠTA BI TREBALO DA OBUČE MLADA, A ŠTA MLADOŽENJA ZA CRKVENO VENČANJE: Otac Dušan kaže da mladenci često u jednom greše
DA LI IZBOR BURMI ZAISTA ODREĐUJE BRAČNU SREĆU? Sveštenik Andrej otkriva istinu koja će promeniti vaš pogled na venčanje
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.