DA LI ŽENA NA CRKVENOM VENČANJU MOŽE ZADRŽATI DEVOJAČKO PREZIME: Otac Dušan objasnio stav Crkve prema ovom, sve češćem, slučaju
Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.
U obredu crkvenog venčanja u pravoslavnoj crkvi burme imaju posebno mesto.
U pravoslavnoj tradiciji burme nisu samo ukras na venčanju, već duboko simboličan znak bračne zajednice i zaveta koji supružnici daju pred Bogom.
Njihovo značenje prevazilazi materijalnu vrednost - one predstavljaju večnost, vernost i neraskidivu povezanost muža i žene.
Sam oblik burme, krug bez početka i kraja, simbolizuje beskonačnost. Time se naglašava da brak, sklopljen pred Bogom, nije prolazna ili privremena veza, već zajednica koja teži večnosti. Burme su i vidljivi znak obećanja - da će supružnici ostati jedno uz drugo u radosti i u teškoćama, u zdravlju i bolesti, kroz sve izazove života.
U obredu crkvenog venčanja u pravoslavnoj crkvi, burme imaju posebno mesto. One se osvećuju i razmenjuju kao deo svetog čina, čime dobijaju duhovnu dimenziju.
Nije reč samo o simboličnom činu, već o blagoslovu kojim se potvrđuje bračni savez. Sveštenik prilikom obreda moli Boga da sjedini supružnike u jedinstvu, a burme postaju znak tog jedinstva koje je osveštano i zaštićeno božanskom blagodaću.
Mnogi vernici s toga postavljaju pitanje da li moraju da kupuju i osveštavaju novu burmu, ako onu sa venčanja izgube.
Odgovor na to pitanje dao je otac Dušan na sajtu "Svetosavlje".
- Prilikom obreda "obručenje", koji se vrši pred Svetu tajnu venčanja, sveštenik blagosilja verenike i obručenje utvrđuje stavljanjem vereničkog prstenja na desne ruke verenika, uz određene molitve, u kojima se govori, između ostalog, i kakvo značenje je prsten imao u Svetom pismu. Sveštenik, dakle, ne blagosilja samo prstenje, nego verenike, pa verenički prsten može biti i promenjen, ili kao u pomenutom slučaju, da je izgubljen i treba da se zameni novim - istakao je otac Dušan i dodao:
- Znači, nema potrebe da se novokupljena burma osvećuje posebnim osvećenjem, sem ako neko ne želi da, kao i ostale stvari koje upotrebljava, zamoli nadležnog paroha, da nad burmom pročita "Molitvu za osvećenje svake stvari".
Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime. Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika. Crkveno venčanje ima poseban značaj: ne zbog tradicije, običaja ili forme, već zbog toga što se tada priziva blagodat Duha svetoga na mladence - da ih vodi, čuva i osnaži u svim životnim izazovima. Vernici često veruju da izbor venčanog prstena odlučuje o bračnom životu, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava zašto prava snaga braka leži u molitvi, ljubavi i međusobnom poštovanju, a ne u spoljašnjim simbolima.

DA LI ŽENA NA CRKVENOM VENČANJU MOŽE ZADRŽATI DEVOJAČKO PREZIME: Otac Dušan objasnio stav Crkve prema ovom, sve češćem, slučaju
ŠTA JE PREDBRAČNI ISPIT I KAKO SE OBAVLJA: Sveštenik otkrio obaveznu proceduru pred crkveno venčanje i zašto je mladin paroh bitniji od mladoženjinog
ŠTA BI TREBALO DA OBUČE MLADA, A ŠTA MLADOŽENJA ZA CRKVENO VENČANJE: Otac Dušan kaže da mladenci često u jednom greše
DA LI IZBOR BURMI ZAISTA ODREĐUJE BRAČNU SREĆU? Sveštenik Andrej otkriva istinu koja će promeniti vaš pogled na venčanje
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Probajte čorbu od sočiva po receptu iz Studenice, pročitajte molitvu Gospodu za oproštaj, zastupništvo i pomoć i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.