Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.
U poslednjih nekoliko decenija, društvene norme oko braka i porodičnih običaja znatno su se promenile. Jedna od tih promena, koja postaje sve uočljivija i kod nas, jeste odluka sve većeg broja žena da zadrže svoje devojačko prezime nakon udaje ili da, uz novo suprugovo, nastave da koriste i svoje prezime.
Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.
To se smatralo simbolom pripadnosti novoj porodici, ali i izrazom društvenih i patrijarhalnih vrednosti.
Danas, međutim, mnoge žene se odlučuju da zadrže sopstveni identitet, ne iz prkosa, već kao izraz lične slobode, ravnopravnosti i poštovanja prema svom dosadašnjem životu i profesionalnim postignućima.
Srpska pravoslavna crkva, kao i većina hrišćanskih crkava, ne propisuje pravila o prezimenima već ostavlja to pitanje u domenu građanskog prava i ličnog izbora supružnika, ali ako je suditi po odgovoru sada upokojenog oca Dušana Kolundžića jednoj vernici, Crkva ne gleda blagonaklono na zadržavanje devojačkog prezimena prilikom udaje.
Shutterstock
Crkveno venčanje, Ilustracija
- Prilikom prijave za venčanje, a i pri upisu u Matičnu knjigu venčanih, supružnik se upisuje svojim imenom i prezimenom, a supruga imenim i devojačkim prezimenom, što ovako izgleda: "Petar Petrović i Milica, rođena Milić“ - istakao je on i nastavio:
- Iz ovoga jasno sledi da supružnici dobijaju zajedničko prezime muža. Međutim, Crkva prihvata građanske zakone koji regulišu pravne obaveze u braku, pa tako i pitanje prezimena. To znači, da u pitanju prezimena ne treba da bude nikakve diskriminacije. Supružnici se dobrovoljno mogu opredeleti za jedno od prezimena ili da uzmu oba prezimena. Znači, Crkve se ne meša u poslove građanske vlasti, koja može supružnicima i kasnije odobrili promenu prezimena, ako oni za to podnesu valjan zahtev. Dakle, ako žena hoće da uz muževo prezime zadrži i svoje, ili samo zadrži svoje devojačko, sveštenik koji prima prijavu i obavlja venčanje će tu želju ispoštovati
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.