Duhovna riznica 27.04.2025 | 16:52

DA LI ŽENA NA CRKVENOM VENČANJU MOŽE ZADRŽATI DEVOJAČKO PREZIME: Otac Dušan objasnio stav Crkve prema ovom, sve češćem, slučaju

Slika Autora
Autor: M.M.
DA LI ŽENA NA CRKVENOM VENČANJU MOŽE ZADRŽATI DEVOJAČKO PREZIME: Otac Dušan objasnio stav Crkve prema ovom, sve češćem, slučaju
Shutterstock/Wirestock Creators Crkveno venčanje, Ilustracija

Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.

U poslednjih nekoliko decenija, društvene norme oko braka i porodičnih običaja znatno su se promenile. Jedna od tih promena, koja postaje sve uočljivija i kod nas, jeste odluka sve većeg broja žena da zadrže svoje devojačko prezime nakon udaje ili da, uz novo suprugovo, nastave da koriste i svoje prezime.

Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.

To se smatralo simbolom pripadnosti novoj porodici, ali i izrazom društvenih i patrijarhalnih vrednosti.

Danas, međutim, mnoge žene se odlučuju da zadrže sopstveni identitet, ne iz prkosa, već kao izraz lične slobode, ravnopravnosti i poštovanja prema svom dosadašnjem životu i profesionalnim postignućima.

Srpska pravoslavna crkva, kao i većina hrišćanskih crkava, ne propisuje pravila o prezimenima već ostavlja to pitanje u domenu građanskog prava i ličnog izbora supružnika, ali ako je suditi po odgovoru sada upokojenog oca Dušana Kolundžića jednoj vernici, Crkva ne gleda blagonaklono na zadržavanje devojačkog prezimena prilikom udaje.

Shutterstock
Crkveno venčanje, Ilustracija

 

Prilikom prijave za venčanje, a i pri upisu u Matičnu knjigu venčanih, supružnik se upisuje svojim imenom i prezimenom, a supruga imenim i devojačkim prezimenom, što ovako izgleda: "Petar Petrović i Milica, rođena Milić“ - istakao je on i nastavio:

Iz ovoga jasno sledi da supružnici dobijaju zajedničko prezime muža. Međutim, Crkva prihvata građanske zakone koji regulišu pravne obaveze u braku, pa tako i pitanje prezimena. To znači, da u pitanju prezimena ne treba da bude nikakve diskriminacije. Supružnici se dobrovoljno mogu opredeleti za jedno od prezimena ili da uzmu oba prezimena. Znači, Crkve se ne meša u poslove građanske vlasti, koja može supružnicima i kasnije odobrili promenu prezimena, ako oni za to podnesu valjan zahtev. Dakle, ako žena hoće da uz muževo prezime zadrži i svoje, ili samo zadrži svoje devojačko, sveštenik koji prima prijavu i obavlja venčanje će tu želju ispoštovati