Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.
U poslednjih nekoliko decenija, društvene norme oko braka i porodičnih običaja znatno su se promenile. Jedna od tih promena, koja postaje sve uočljivija i kod nas, jeste odluka sve većeg broja žena da zadrže svoje devojačko prezime nakon udaje ili da, uz novo suprugovo, nastave da koriste i svoje prezime.
Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.
To se smatralo simbolom pripadnosti novoj porodici, ali i izrazom društvenih i patrijarhalnih vrednosti.
Danas, međutim, mnoge žene se odlučuju da zadrže sopstveni identitet, ne iz prkosa, već kao izraz lične slobode, ravnopravnosti i poštovanja prema svom dosadašnjem životu i profesionalnim postignućima.
Srpska pravoslavna crkva, kao i većina hrišćanskih crkava, ne propisuje pravila o prezimenima već ostavlja to pitanje u domenu građanskog prava i ličnog izbora supružnika, ali ako je suditi po odgovoru sada upokojenog oca Dušana Kolundžića jednoj vernici, Crkva ne gleda blagonaklono na zadržavanje devojačkog prezimena prilikom udaje.
Shutterstock
Crkveno venčanje, Ilustracija
- Prilikom prijave za venčanje, a i pri upisu u Matičnu knjigu venčanih, supružnik se upisuje svojim imenom i prezimenom, a supruga imenim i devojačkim prezimenom, što ovako izgleda: "Petar Petrović i Milica, rođena Milić“ - istakao je on i nastavio:
- Iz ovoga jasno sledi da supružnici dobijaju zajedničko prezime muža. Međutim, Crkva prihvata građanske zakone koji regulišu pravne obaveze u braku, pa tako i pitanje prezimena. To znači, da u pitanju prezimena ne treba da bude nikakve diskriminacije. Supružnici se dobrovoljno mogu opredeleti za jedno od prezimena ili da uzmu oba prezimena. Znači, Crkve se ne meša u poslove građanske vlasti, koja može supružnicima i kasnije odobrili promenu prezimena, ako oni za to podnesu valjan zahtev. Dakle, ako žena hoće da uz muževo prezime zadrži i svoje, ili samo zadrži svoje devojačko, sveštenik koji prima prijavu i obavlja venčanje će tu želju ispoštovati
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jevtimija Velikog po starom, odnosno Sretenje Gospodnje po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Prikazanje Gospodnje, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pošto se kumovanjem na venčanju ne stupa u duhovno srodstvo, jer su kumovi na venčanju ustvari samo svedoci, to i nema nekog posebnog značaja ko će biti taj svedok, odnosno kum, objasnio je sveštenik.
Sveti apostol Pavle upoređuje bračnu vezu muža i žene s vezom Hrista i crkve: ("Muž je glava žene kao što je Hristos glava crkve"). Kao što čovek i žena u braku postaju jedno, kao jedno bi trebalo i da budu nerazdvojni.
Kroz tumačenje jevanđelske priče o cariniku i fariseju, sveštenik Sabornog hrama u Baru pozvao je verni narod da se pripremi za uzdržanje u srcu, a ne samo u spoljašnjim oblicima.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Crkva uči da se sa strastima ne treba miriti, već ih lečiti pokajanjem, molitvom i duhovnim podvigom, jer strasti pomračuju um, slabe volju i razaraju unutrašnji mir.
Sve više mladih u Sjedinjenim Državama okreće se drevnom crkvenom predanju, tražeći jasnoću učenja, duhovnu stabilnost i zajednicu koja nudi smisao umesto isprazne forme.