Pošto se kumovanjem na venčanju ne stupa u duhovno srodstvo, jer su kumovi na venčanju ustvari samo svedoci, to i nema nekog posebnog značaja ko će biti taj svedok, odnosno kum, objasnio je sveštenik.
Mada je ranije bio običaj da kum na venčanju bude osoba koja je mladoženju krstila ili bar njegov sin, danas smo sve češće svedoci da madoženje za svedoke na venčanju u crkvi uzimaju najbolje prijatelje, a kako i mlade žele da imaju kumu, one za to biraju bliske prijateljice.
Nije retkost da dolazi i do "obostranog kumstva", odnosno da mlade i mladoženje posle kumuju osobama koje su njih venčale.
Treba reći da "obostrano kumstvo" prilikom venčavanja crkva ne zabranjuje, ali i ne gleda sa blagonaklonoću.
Shutterstock
Venčanje u crkvi
Zašto ne zabranjuje? Pa zato što se sa kumovima koji venčavaju ne ulazi u duhovno srodstvo. Oni su samo svedoci na venčanju, nego ko garantuje da ne postoje neke smetnje ili zabrane da se taj brak sklopi, a zašto se na to gleda i kao na nešto što nije ni dobro, jednom prilikom je na sajtu "Svetosavlje" objasnio sada upokojeni otac Dušan Kolundžić.
- Pošto se kumovanjem na venčanju ne stupa u duhovno srodstvo, jer su kumovi na venčanju ustvari samo svedoci, to i nema nekog posebnog značaja ko će biti taj svedok, odnosno kum. Međutim, ako se to svedočenje na venčanju nastavi kumovanjem na krštenju dece, onda treba pripaziti koga se uzima za venčanog kuma - isticao je otac Dušan pa nastavio da ne postoje smetnje da drugarice ili drugari jedni drugima kumuju na venčanju.
- Ponavljam, ni kroz crkveno venčanje, mladenci sa svedocima, kumovima ne ulaze u duhovno srodstvo. Ali, kad dođe do krštavanja dece iz oba braka, onda bi trebalo voditi računa o običajnom pravu kraja u kome se živi. Da odmah napomenem, po crkvenom pravu obostrano kumstvo nije zabranjeno, ali se ne preporučuje, da se ne bi sužavao krug kumovanja (ja tebi, ti meni) , već da se kumstvo rasprostire na više porodica, koje će na taj način biti i čvršće vezane - objasnio je otac Dušan.
Sveti Teofan objašnjava da "sačuvati život" znači stavljati svoje želje i udobnosti ispred Božjih zapovesti, dok "izgubiti život" znači potpuno se posvetiti Gospodu, ne žaleći sebe, čak ni u naporima koje nosi život u veri. On naglašava da je samožaljenje destruktivno, jer nas odvodi od ispunjavanja zapovesti i poziva na trpljenje i trud. Samožaljenje ometa našu spremnost da činimo dobra dela i ispunjavamo dužnosti koje su pred nama, bilo da su teške ili zahtevaju odricanja. Gospod nas poziva da, kroz trpljenje i odricanje, ne žalimo sebe, već da se potpuno predamo volji Božjoj.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Čak i kao episkop, nastavio je da obrađuje svoju zemlju i da se bavi stočarstvom. Samo mali deo plodova svoga rada zadržavao je za sebe, ostalo je delio siromašnima.
Razum, kaže, može biti koristan u mnogim aspektima života, ali kada je u pitanju vera, on samo hladi našu predanost i slabi život u veri. Kao primer, Sveti Teofan koristi analogiju s hranom: kada neko okusi zdravu i ukusnu hranu, on je prepoznaje kao korisnu i ne treba mu naučna objašnjenja da bi bio siguran u njenu vrednost. Na sličan način, vera se prihvata kroz lično iskustvo, a razum nije ključ za njeno razumevanje, već upravo to lično duhovno iskustvo.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Govoreći o porukama koje se često ponavljaju u Jevanđelju, otac Aleksandar posebno je izdvojio dve reči - "ne boj se" i "raduj se", a kod anksioznih se upravo javlja suprotno.
U besedi za 11. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o neblagodarnosti prema Bogu i upozorava na trenutak kada čovek, iako obdaren razumom, postaje slep za svog Tvorca i Hranitelja.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Istorijska svetinja vekovima je čuvala tragove vere i kulture Malopoljske, a sada je u velikom požaru nestala zajedno sa dragocenim istorijskim enterijerom.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Govoreći o porukama koje se često ponavljaju u Jevanđelju, otac Aleksandar posebno je izdvojio dve reči - "ne boj se" i "raduj se", a kod anksioznih se upravo javlja suprotno.