OVAKO SATANA NATENANE UBIJA! Otac Serafim o brigama i kako nas one vode u teške bolesti!
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Crkva uči da je unutrašnja borba sastavni deo duhovnog života, ali i da nijedna loša misao nije jača od Božje blagodati ukoliko joj čovek otvori svoje srce.
U životu svakog čoveka postoje trenuci kada ga obuzmu nemir, strah, tuga ili pomisli koje ga udaljavaju od mira.
Pravoslavna crkva od najranijih vremena uči da je unutrašnja borba sastavni deo duhovnog života, ali i da nijedna loša misao nije jača od Božje blagodati ukoliko joj čovek otvori svoje srce.
Sveti oci su vekovima govorili da neprijatelj čovekovog spasenja najpre pokušava da uznemiri um. Loše pomisli mogu da se jave iznenada, bez čovekove želje, ali ono što određuje duhovni put jeste način na koji će se prema njima odnositi.
Zato su podvižnici upozoravali da nije svaka misao koja se pojavi u čovekovom umu njegova, niti svako iskušenje predstavlja pad. Naprotiv, duhovna borba sastoji se u tome da čovek ne prihvati ono što ga odvaja od Boga.
Pravoslavno predanje uči da se srce čuva molitvom, smirenjem i poverenjem u Gospoda. Kada se čovek usredsredi na Hrista, na Jevanđelje, dobra dela i ljubav prema bližnjima, tada se postepeno utišavaju unutrašnje bure koje ga uznemiravaju.
Zbog toga su monasi i podvižnici neprestano savetovali da se vreme ne troši na razgovor sa lošim pomislima, već na umnožavanje dobra.
Um koji je ispunjen zahvalnošću, čitanjem Svetog pisma i koji je usmeren na Božju ljubav postaje manje podložan nemiru i obeshrabrenju.
O tome je govorio i veliki savremeni svetitelj, starac Porfirije, čije reči i danas mnogima predstavljaju putokaz u trenucima unutrašnjih borbi:
"Ne troši snagu boreći se direktno protiv loših misli. Što ih više teraš, one više jačaju. Samo upali svetlo, preusmeri pažnju na ono što je dobro i tama će sama otići."
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Sveta osećanja majke i njen sveti život posvećuju bebu od samog trenutka njegovog začeća, govorio je starac Porfirije.
Prema Svetom pismu, čovek nije samo telo, nego je i duša.
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
Otac Dejan upozorava da mnogi vernici prave grešku očekujući neki natprirodi znak, zbog čega neretko odlažu donošenje važnih odluka.
Uprkos pritiscima tadašnje vlasti i cara Ahava, kao i carice Jezavelje, koja je progonila proroke, Sveti Ilija nije odstupio od istine.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
Zašto postoje dogmati, kanoni i crkveni običaji, šta vernici često pogrešno razumeju i kako pravila mogu postati put ka duhovnoj slobodi, a ne prepreka na putu vere?
U pouci za ponedeljak 10. sedmice po Duhovima, upozorava na one koji pod maskom istine udaljavaju ljude od Hrista i poziva vernike da zaštitu traže u Crkvi, molitvi i učenju svetih otaca.
Veliki ruski svetitelj ostavio je savet koji i danas privlači pažnju vernika: čovek mora da čuva svoje srce od očajanja, gneva i udaljavanja od Boga.
Mnogi u nevolji pomoć traže od lažnih iscelitelja i vračara, ali Crkva podseća da je Krštenje jedinstvena Sveta tajna i da se od straha ne oslobađamo vračanjem, već verom, pokajanjem i životom u Hristu.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Mnogi u nevolji pomoć traže od lažnih iscelitelja i vračara, ali Crkva podseća da je Krštenje jedinstvena Sveta tajna i da se od straha ne oslobađamo vračanjem, već verom, pokajanjem i životom u Hristu.
Sve što mu je Bog otkrivao primao je u svoje srce i verno prenosio narodu, pozivajući ga na pokajanje, povratak veri i nadi u Božju milost.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.