ŠTA ČINITI KAD VAM DUŠA TUGUJE ZBOG LOŠIH POSTUPAKA BLIŽNJIH? Starac Pajsije kaže da je ovo najefikasniji lek i za vas i za njih
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
U vremenu u kojem se čovek svakodnevno susreće sa brigama, lošim vestima, neizvesnošću i međusobnim sukobima, lako se može dogoditi da negativne misli postanu njegov stalni saputnik.
Pravoslavna Crkva, međutim, uči da duhovna borba ne počinje spolja, već u čovekovom srcu i umu. Misli nisu beznačajne, jer upravo od njih često zavisi kakve će biti naše reči, dela i odnos prema bližnjima.
Sveti oci su vekovima upozoravali da čovek treba da bude budan nad svojim mislima. Neprijatelj čovekovog spasenja najpre pokušava da unese nemir, sumnju, osuđivanje, gordost ili očaj kroz pomisli. Kada im čovek poveruje i počne da ih neguje, one polako ovladavaju njegovim srcem.
Nasuprot tome, pozitivna misao donosi mir, rađa zahvalnost, podstiče praštanje i pomaže čoveku da i u najtežim okolnostima ne izgubi nadu u Boga.
Zato pravoslavni podvižnici nisu govorili samo o molitvi i postu, već i o čuvanju uma. Čovek nije odgovoran za svaku pomisao koja mu dođe, ali jeste za to da li će je prihvatiti i razvijati ili će je odbaciti.
Dobru misao treba svesno negovati, jer ona menja pogled na svet. Umesto da u drugome prvo vidi neprijatelja, čovek uči da vidi brata. Umesto da u svakoj nevolji vidi kraj, počinje da prepoznaje priliku za trpljenje, smirenje i rast u veri.
Takav način razmišljanja nije puki optimizam niti pokušaj da se životne teškoće predstave manjim nego što jesu. Pravoslavlje ne poriče postojanje bola, bolesti i stradanja, ali uči da nijedna nevolja nije jača od Božje promisli. Zato vernik nastoji da se ne prepusti mraku očajanja, već da svoje misli usmerava ka Hristu, zahvalnosti i nadi.
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
Upravo je na to ukazivao i starac Pajsije svojim jednostavnim, ali dubokim rečima:
"Najbolji biznis je otvaranje fabrike koja proizvodi pozitivne misli."
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Ljubav je, prema pravoslavlju, podvig.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Kada dete ostane bez roditeljske zaštite, naročito majčinske, ono ne gubi samo porodicu, već i osećaj stabilnosti, pripadanja i sigurnog oslonca u svetu.
U društvu, u kojem je Isus živeo, udarac nije uvek bio samo fizički čin, objašnjava otac Bane.
Odgovor na ovo pitanje može se, inače, naći i u Prvoj poslanici Korinćanima apostola Pavla.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Psalmi su nesumnjivo duhovni, ali treba biti oprezan da se na njih ne oslanjate kao na magiju, istakao je otac Andrej.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mekan i mirisan, ovaj oblik tamjana koristi se u pravoslavnim hramovima i domovima, a njegov način izrade vezuje se za svetogorsku tradiciju.
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
U društvu, u kojem je Isus živeo, udarac nije uvek bio samo fizički čin, objašnjava otac Bane.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Na praznik Svetih Joakima i Ane služena sveta arhijerejska Liturgija, a slavski darovi osvećeni u Kraljevoj crkvi.
Sedam dana provode u posebno napravljenim kolibama, koriste četiri biljke u obredu, a na trpezi se pojavljuju med, sezonske namirnice i punjeni kupus.