Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Jedna izgovorena reč može ostati u detetu mnogo duže nego što odrasli koji je izgovara pretpostavljaju. Pohvala, ukor, primer ili nemar ne prolaze pored dečje duše bez traga, jer ono što dete sluša i gleda postaje deo njegovog unutrašnjeg sveta. Upravo u tome Sveti Jovan Zlatoust vidi veliku odgovornost roditelja: dok se karakter još oblikuje, potrebno je usmeravati dete ka vrlini, jer ono što se rano primi kasnije često postaje životna navika.
Veliki svetitelj i učitelj Crkve podseća da vaspitanje nije samo prenošenje znanja, već i oblikovanje srca. Dete ne uči samo iz reči koje mu se upućuju, već i iz života onih koji ga okružuju. Zato prvi koraci na putu vrline imaju posebnu snagu, jer mogu da postave temelj budućem čovekovom odnosu prema Bogu, ljudima i sopstvenom životu.
Sveti Jovan Zlatoust je o toj odgovornosti roditelja govorio:
- Dete brzo upija ono što mu se govori i, poput pečata na vosku, ono što čuje utiskuje se u njihove duše. Tako njihovi životi već počinju da se naginju ili ka poroku ili vrlini. Stoga, ako ih na samom početku, takoreći, odvratite od poroka i usmerite ih ka boljem putu, onda će u budućnosti to postati navika i, takoreći, priroda i neće tako lako dobrovoljno skrenuti ka gorem, jer će ih ta navika privući dobrim delima - govorio je Sveti Jovan Zlatoust.
Pouka Svetog Jovana ostaje poziv roditeljima da ne potcenjuju male trenutke u kojima se detetova ličnost gradi. Svaka reč, svaki primer i svaki postupak mogu postati seme koje će kasnije doneti plod. Zato hrišćansko vaspitanje ne počinje velikim govorima, već svakodnevnim životom u kome dete prepoznaje ljubav, dobrotu i veru.
Čitanje Jevanđelja za petaj 4. sedmice po Duhovima
Mykola Komarovskyy/Shutterstock
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 107 (11,25-36)
25. Jer neću, braćo, da vi ne znate ovu tajnu, da ne mudrujete sami po sebi: deo Izrailja otvrdnu, dok ne uđe pun broj neznabožaca. 26. I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: Doći će od Siona Izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova. 27. I ovo im je zavet od mene, kada skinem grehe njihove. 28. Po jevanđelju, dakle, neprijatelji su vas radi; a po izboru, mili su otaca radi. 29. Jer Bog se neće raskajati za svoje darove i prizvanje.
30. Jer kao što i vi nekad ne pokoravaste se Bogu, a sad ste pomilovani zbog njihove nepokornosti, 31. tako se i oni sada ne pokoriše radi vašega pomilovanja da bi i oni bili pomilovani; 32. jer Bog zatvori sve u nepokornost, da sve pomiluje. 33. O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi! 34. Jer ko poznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savetnik? 35. Ili ko njemu prethodno dade, da mu bude vraćeno? 36. Jer je od njega i kroz njega i radi njega sve. Njemu slava u vekove. Amin.
Jevanđelje po Mateju, začalo 44. (12,1-8)
1. U to vreme iđaše Isus u subotu kroz useve; a učenici njegovi ogladnješe i počeše trgati klasje i jesti. 2. A fariseji videvši to rekoše mu: „Gle, učenici tvoji čine što ne valja činiti u subotu.” 3. A on im reče: „Niste li čitali šta učini David kad ogladnje, on i koji behu s njim? 4. Kako uđe u dom Božiji i hlebove predloženja pojede, koje nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samo sveštenicima. 5. Ili niste čitali u Zakonu kako subotom sveštenici u hramu subotu obesvećuju, pa nisu krivi? 6. A ja vam kažem da je ovde veći od hrama. 7. Kad biste pak znali šta je to: „Milost hoću a ne žrtvoprinošenje, ne biste osuđivali nevine. 8. Jer je Sin Čovečiji gospodar i subote.”
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Avtonoma po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Prepodobna Eufrosina Aleksandrijska i Prepodobni Sergije Radonješki. Katolička crkva obeležava Svetog Kleofasa, dok Jevreji večeras dočekuju Sukot, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Obraćajući se roditeljima i prosvetnim radnicima, mitropolit crnogorsko-primorski istakao odgovornost odraslih i značaj vrednosti koje se deci usađuju od najranijeg uzrasta.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.