Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
Jedna ružna reč može da poremeti mir u čoveku više nego veliki spoljašnji događaji. Kada čuje da ga neko nepravedno osuđuje, ogovara ili pogrešno predstavlja, prva reakcija često nije molitva, već želja da odgovori i uzvrati. Upravo tu nastaje unutrašnja borba: da li ćemo dozvoliti da tuđe reči probude gnev u nama ili ćemo sačuvati mir svoje duše.
Odgovor na ovaj duhovni izazov ponudio je Prepodobni Varsanufije Optinski. Njegova pouka pokazuje da se na ljudsku osudu ne odgovara novom osudom, već molitvom, jer je najteže pobediti ne onoga koji nas je povredio, već sopstveno srce koje želi da uzvrati.
Prepodobni Varsanufije Optinski nas uči:
- Ako čuješ da netko govori loše o tebi, odmah ustani na molitvu i pomoli se prvo za njega, a zatim i za sebe, govoreći: "Gospode Isuse Hriste, smiluj se ovom bratu i meni, Tvome nedostojnom slugi, i zaštiti nas od zla, molitvama svetih Tvojih. Amin".
Ove reči otkrivaju duboku tajnu hrišćanskog života: čovek ne čuva svoju dušu tako što uklanja svaku nepravdu iz svog okruženja, već tako što ne dozvoljava da nepravda uđe u njegovo srce. Kada neko govori protiv nas, iskušenje nije samo u tuđim rečima, već u našoj reakciji na njih. Gnev, želja za osvetom i potreba da vratimo istom merom mogu postati veći teret za dušu od same uvrede.
Pouka Prepodobnog Varsanufija Optinskog podseća da molitva za drugoga nije priznanje krivice niti odricanje od istine, već način da se čovek sačuva od duhovne povrede. Onaj koji se moli za onoga ko ga je povredio prekida krug sukoba i bira put koji vodi ka miru.
Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 4. sedmice po Duhovima
shutterstock.com/Mircea Moira
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 102 (9,18-33)
18. Tako, dakle, koga hoće pomiluje, a koga hoće otvrdoglavi. 19. Reći ćeš mi: Zašto onda ukorava? Jer ko se suprotstavio volji njegovoj? 20. A ko si ti, o čoveče, da se prepireš sa Bogom? Zar rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako načinio? 21. Ili zar lončar nema vlasti nad glinom, da od iste smese načini jedan sud za čast, a drugi za sram? 22. A šta ako Bog, hoteći da pokaže gnev svoj i da objavi moć svoju, podnese sa velikim strpljenjem sasude gneva, koji su spremljeni za propast,
23. da bi objavio bogatstvo slave svoje na sasudima milosti, koje pripravi za slavu, 24. nas koje i prizva, ne samo od Judejaca nego i od neznabožaca. 25. Kao što i govori kod Osije: „Nazvaću narodom svojim narod koji nije moj, i nemilu milom”; 26. I biće da na mestu gde im je bilo rečeno: „Vi niste moj narod, tamo će se nazvati sinovi Boga živoga.” 27. A Isaija viče za Izrailj: „Ako bude broj sinova Izrailjevih kao pesak morski, ostatak će se spasti.”
28. Jer će izvršiti brzo reč svoju po pravdi, izvršiće Gospod brzo reč svoju na zemlji. 29. I kao što proreče Isaija: „Da nam Gospod Savaot nije ostavio seme, postali bismo kao Sodom i slični Gomoru.” 30. Šta ćemo, dakle, reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravednost postigoše pravednost, ali pravednost od vere; 31. a Izrailj tražeći zakon pravednosti ne postiže zakona pravednosti. 32. Zašto? Zato što ne tražaše od vere, nego od Dela zakona. Jer se spotakoše o Kamen spoticanja 33. Kao što je napisano: „Evo stavljam u Sionu Kamen spoticanja i Stijenu sablazni; i svaki koji u Njega veruje neće se postideti.”
Jevanđelje po Mateju, začalo 40. (11,2-15)
2. A Jovan, čuvši u tamnici dela Hristova, posla dvojicu od učenika svojih. 3. I reče mu: „Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?” 4. A Isus odgovarajući reče im: „Idite i javite Jovanu ovo što čujete i vidite: 5. Slepi progledaju i hromi hode, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima se propoveda jevanđelje.” 6. I blago onome koji se ne sablazni o mene. 7. A kad oni otidoše, poče Isus govoriti narodu o Jovanu: „Šta ste izišli da vidite u pustinji? Trsku koju povija vetar?” 8. Nego šta ste izašli da vidite? Čoveka u meke haljine obučena? Eto, koji meke haljine nose po carskim su dvorovima.
9. Nego šta ste izašli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. 10. Jer on je taj o kojem je pisano: „Eto, ja šaljem anđela svoga pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.” 11. Zaista vam kažem: Među rođenima od žena nije se pojavio veći od Jovana Krstitelja; a najmanji u Carstvu nebeskome veći je od njega. 12. A od vremena Jovana Krstitelja do sada Carstvo nebesko s naporom se osvaja, i podvižnici ga zadobijaju. 13. Jer su svi Proroci i Zakon proricali do Jovana. 14. I ako hoćete verovati, on je Ilija što će doći. 15. Ko ima uši da čuje, neka čuje!
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.