Duhovnik nije tu da osuđuje, već da pomogne, razume i usmeri.
Ispovest u pravoslavlju predstavlja jednu od najdubljih i najznačajnijih svetih tajni, susret čoveka sa Bogom kroz priznanje sopstvenih slabosti, padova i grehova.
Ona nije samo formalni čin ili puko nabrajanje propusta, već iskreno otvaranje srca pred Bogom, uz posredstvo duhovnika, koji u tom trenutku nije sudija, već svedok pokajanja i Božje milosti.
Suština ispovesti leži u istini. Čovek koji dolazi na ispovest dolazi da skine teret sa svoje duše, da prizna ono što ga opterećuje i udaljava od Boga. Upravo zato je od presudne važnosti da ispovest bude potpuna i iskrena.
Svako prikrivanje, ublažavanje ili prećutkivanje greha ne samo da obesmišljava sam čin, već i ostavlja dušu u istom stanju u kojem je bila pre dolaska.
Često se, međutim, javlja ljudska slabost - stid. Vernici neretko osećaju nelagodu da izgovore određene grehe pred duhovnikom, plašeći se osude ili da bi on mogao da promeni mišljenje o njima.
Shutterstock/KoldunovaAnna
Prilikom ispovesti nema mesta stidu
Ipak, pravoslavno učenje jasno ukazuje da u ispovesti nema mesta za takav strah. Duhovnik nije tu da osuđuje, već da pomogne, razume i usmeri.
Upravo o toj dilemi govorio je čtec Sergij, ukazujući na jednu od najčešćih zabluda među vernicima.
- Ljudi ponekad kriju svoje grehe tokom ispovesti, misleći da ako kažu svešteniku za težak greh, on će promeniti svoj stav prema meni. Ali, to je lažna misao, inspirisana đavolom. U stvari, suprotno je. Kada čovek sa poverenjem otkrije svoje teške grehe, sveštenik prepoznaje to poverenje i postupa sa njim sa još većom pažnjom - kaže čtec Sergij i dalje objašnjava:
- Postoje i krajnosti u ispovesti. Jedan kaže: "Oče, kriv sam za sve." Zatim ga pitaju: "Koga si ubo nožem?" I tada počinje prava ispovest, kada osoba navodi konkretne grehe. Druga krajnost je kada čovek kaže: "Ja nemam grehova."
Wikipedia
Čtec Sergija
Naglašava da je crkva mesto za grešnike.
- U ispovesti se opraštaju gresi, a u pričešću se isceljuje sama sklonost ka grehu. Sve u Crkvi je projava Božje milosti prema nama. U stvarnosti, svi mi smo grešnici, samo dobro prikriveni. Pred Bogom je, međutim, svako od nas potpuno otkriven i stoga nemamo šta da krijemo. Kada čujete ispovesti ljudi, shvatite. Vvi smo veoma slični u mnogo čemu. Zato, nemojmo se stideti ispovesti.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.