"KUKAVČE, DECA ĆE TI ZBOG TOGA ISPAŠTATI I KO DROGERAŠI SE VUĆI ULICAMA!" Šta je otac Joil rekao muškarcu koji mu je došao i tražio blagoslov za ovu gnusnu stvar
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
U vremenu ubrzanog života, kada se vrednosti često mere prolaznim merilima uspeha i materijalnog blagostanja, porodica ostaje stub na kome počiva i pojedinac i društvo.
U pravoslavnom učenju, porodica nije samo zajednica ljudi povezanih krvlju, već sveta zajednica u kojoj se neguju ljubav, žrtva, praštanje i vera. Ona je mesto gde čovek uči prve korake ka Bogu, gde se oblikuje njegov karakter i gde se postavljaju temelji duhovnog života.
Dom u kome vlada mir, razumevanje i uzajamna podrška postaje nalik maloj crkvi, mestu sabranja i molitve, gde se svaki član trudi da bude bolji i bliži bližnjem svom. Upravo kroz porodične odnose čovek najjasnije sagledava sopstvene slabosti, ali i dobija priliku da ih prevaziđe kroz ljubav i trpljenje.
U takvom okruženju deca odrastaju učeći šta znači poštovanje, odgovornost i vera, dok stariji pronalaze utehu i smisao u zajedništvu.
Međutim, kada se iz porodičnog života izgube duhovne vrednosti, nastaju razdori, nerazumevanje i hladnoća. Bez vere i molitve, čovek lako postaje zarobljen sopstvenim slabostima, a odnosi se pretvaraju u borbu za prevlast, umesto u zajednički put ka dobru.
Zato je očuvanje sloge i zajedništva u porodici ne samo moralna, već i duhovna obaveza svakog njenog člana.
U takvim trenucima, uloga duhovnog oca dobija poseban značaj. Njegova reč, savet i molitva postaju oslonac onima koji traže put izlaska iz nesloge i nemira. On podseća da bez unutrašnje promene nema ni spoljašnjeg mira, i da se jedino kroz veru i smirenje može obnoviti narušena harmonija.
Na sve ovo je upozoravao i sada upokojeni otac Lazar, iguman ostroški:
"Porodica to je Crkva u malom. Ko je čestit on ja Božiji a ko nije on je tuđin i nesreća. Duhovni otac to je dobrotvor povodom sloge i zajedništva. Bezbožni i rđavi karakteri nemaju obzira, surovi su, nepravedni i pokvareni. Samo molitva Bogu može vas izbaviti od rđavo raspoloženih i mrzovoljnih osoba“.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
U pravoslavnoj tradiciji brak nije samo zajednica dvoje ljudi koji dele svakodnevicu, već sveti savez u kojem muž i žena zajedno grade put ka Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji, molitva zauzima centralno mesto u očuvanju porodičnog jedinstva.
Utehu nećemo naći ni u čemu zemaljskom već samo u Bogu, poručila je mati današnjim ženama.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Upravo mešanje roditelja u brak često postaje izvor nesporazuma.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.