"KUKAVČE, DECA ĆE TI ZBOG TOGA ISPAŠTATI I KO DROGERAŠI SE VUĆI ULICAMA!" Šta je otac Joil rekao muškarcu koji mu je došao i tražio blagoslov za ovu gnusnu stvar
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
U vremenu ubrzanog života, kada se vrednosti često mere prolaznim merilima uspeha i materijalnog blagostanja, porodica ostaje stub na kome počiva i pojedinac i društvo.
U pravoslavnom učenju, porodica nije samo zajednica ljudi povezanih krvlju, već sveta zajednica u kojoj se neguju ljubav, žrtva, praštanje i vera. Ona je mesto gde čovek uči prve korake ka Bogu, gde se oblikuje njegov karakter i gde se postavljaju temelji duhovnog života.
Dom u kome vlada mir, razumevanje i uzajamna podrška postaje nalik maloj crkvi, mestu sabranja i molitve, gde se svaki član trudi da bude bolji i bliži bližnjem svom. Upravo kroz porodične odnose čovek najjasnije sagledava sopstvene slabosti, ali i dobija priliku da ih prevaziđe kroz ljubav i trpljenje.
U takvom okruženju deca odrastaju učeći šta znači poštovanje, odgovornost i vera, dok stariji pronalaze utehu i smisao u zajedništvu.
Međutim, kada se iz porodičnog života izgube duhovne vrednosti, nastaju razdori, nerazumevanje i hladnoća. Bez vere i molitve, čovek lako postaje zarobljen sopstvenim slabostima, a odnosi se pretvaraju u borbu za prevlast, umesto u zajednički put ka dobru.
Zato je očuvanje sloge i zajedništva u porodici ne samo moralna, već i duhovna obaveza svakog njenog člana.
U takvim trenucima, uloga duhovnog oca dobija poseban značaj. Njegova reč, savet i molitva postaju oslonac onima koji traže put izlaska iz nesloge i nemira. On podseća da bez unutrašnje promene nema ni spoljašnjeg mira, i da se jedino kroz veru i smirenje može obnoviti narušena harmonija.
Na sve ovo je upozoravao i sada upokojeni otac Lazar, iguman ostroški:
"Porodica to je Crkva u malom. Ko je čestit on ja Božiji a ko nije on je tuđin i nesreća. Duhovni otac to je dobrotvor povodom sloge i zajedništva. Bezbožni i rđavi karakteri nemaju obzira, surovi su, nepravedni i pokvareni. Samo molitva Bogu može vas izbaviti od rđavo raspoloženih i mrzovoljnih osoba“.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
U pravoslavnoj tradiciji brak nije samo zajednica dvoje ljudi koji dele svakodnevicu, već sveti savez u kojem muž i žena zajedno grade put ka Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji, molitva zauzima centralno mesto u očuvanju porodičnog jedinstva.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
U besedi za petak 12. sedmice po Duhovima, Vladika Nikolaj poredi ratove hrišćanskih i neznabožačkih naroda, a zatim mnogo dublje govori o sukobu koji čovek vodi sa sopstvenim strastima i o miru koji počinje u duši.
Probajte zapečeni grašak sa povrćem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za petak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Zrna soje, luk, praziluk i začini daju ovom posnom jelu bogat ukus, a priprema bez ulja čini ga odličnim izborom za dane strogog posta.