"KUKAVČE, DECA ĆE TI ZBOG TOGA ISPAŠTATI I KO DROGERAŠI SE VUĆI ULICAMA!" Šta je otac Joil rekao muškarcu koji mu je došao i tražio blagoslov za ovu gnusnu stvar
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
U vremenu ubrzanog života, kada se vrednosti često mere prolaznim merilima uspeha i materijalnog blagostanja, porodica ostaje stub na kome počiva i pojedinac i društvo.
U pravoslavnom učenju, porodica nije samo zajednica ljudi povezanih krvlju, već sveta zajednica u kojoj se neguju ljubav, žrtva, praštanje i vera. Ona je mesto gde čovek uči prve korake ka Bogu, gde se oblikuje njegov karakter i gde se postavljaju temelji duhovnog života.
Dom u kome vlada mir, razumevanje i uzajamna podrška postaje nalik maloj crkvi, mestu sabranja i molitve, gde se svaki član trudi da bude bolji i bliži bližnjem svom. Upravo kroz porodične odnose čovek najjasnije sagledava sopstvene slabosti, ali i dobija priliku da ih prevaziđe kroz ljubav i trpljenje.
U takvom okruženju deca odrastaju učeći šta znači poštovanje, odgovornost i vera, dok stariji pronalaze utehu i smisao u zajedništvu.
Međutim, kada se iz porodičnog života izgube duhovne vrednosti, nastaju razdori, nerazumevanje i hladnoća. Bez vere i molitve, čovek lako postaje zarobljen sopstvenim slabostima, a odnosi se pretvaraju u borbu za prevlast, umesto u zajednički put ka dobru.
Zato je očuvanje sloge i zajedništva u porodici ne samo moralna, već i duhovna obaveza svakog njenog člana.
U takvim trenucima, uloga duhovnog oca dobija poseban značaj. Njegova reč, savet i molitva postaju oslonac onima koji traže put izlaska iz nesloge i nemira. On podseća da bez unutrašnje promene nema ni spoljašnjeg mira, i da se jedino kroz veru i smirenje može obnoviti narušena harmonija.
Na sve ovo je upozoravao i sada upokojeni otac Lazar, iguman ostroški:
"Porodica to je Crkva u malom. Ko je čestit on ja Božiji a ko nije on je tuđin i nesreća. Duhovni otac to je dobrotvor povodom sloge i zajedništva. Bezbožni i rđavi karakteri nemaju obzira, surovi su, nepravedni i pokvareni. Samo molitva Bogu može vas izbaviti od rđavo raspoloženih i mrzovoljnih osoba“.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
U pravoslavnoj tradiciji brak nije samo zajednica dvoje ljudi koji dele svakodnevicu, već sveti savez u kojem muž i žena zajedno grade put ka Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji, molitva zauzima centralno mesto u očuvanju porodičnog jedinstva.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
Ljubav je, prema pravoslavlju, podvig.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Sveti Jovan Kronštatski još pre više od jednog veka opisao je zamku koja danas određuje jutra miliona ljudi - od prvog pogleda u ekran do osećaja teskobe, umora i unutrašnje praznine koja nas prati tokom celog dana.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po novom i Prepodobnog Pahomija Velikog po starom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Izidora, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu sve češćih izliva gneva i narušenih odnosa, učenje Svetog Josifa pokazuje put ka smirenju koji počinje iznutra, a ne promenom okolnosti.