KAKO UPUTITI KRITIKU, NAUČITI DA SE ONA PRIHVATI I PO ČEMU SE RAZLIKUJE OD OSUDE: Iguman Georgije o velikoj lekciji koju ga je naučio ruski patrijarh Kiril!
Apostol Pavle nas uči: "Ako čovek upadne u kakvo sagrešenje, ispravljajte ga duhom krotkosti", podseća otac Georgije.
U vremenu brzih sudova, često se zaboravlja koliko je tanka granica između osude i kritike. U pravoslavlju, jasno se pravi razlika između ove dve stvari, ali i upozorava na opasnost njihovog mešanja.
Osuda se posmatra kao duhovno štetna jer podrazumeva uzdizanje iznad drugog čoveka i donošenje konačnog suda o njegovoj ličnosti. Takav stav, prema crkvenom učenju, vodi u gordost i udaljava čoveka od ljubavi i smirenja. Vernicima se zato savetuje da se uzdrže od osuđivanja, imajući u vidu sopstvene slabosti.
S druge strane, kritika nije nužno negativna. Kada je izrečena sa ljubavlju, odgovornošću i željom da se nekome pomogne da ispravi grešku, ona može biti korisna i lekovita. Međutim, upravo tu leži i najveća zamka – jer kritika lako može skliznuti u osudu.
fizkes/Shutterstock
Kritika je dobronamerna i trebalo bi čoveka da pokrene napred
Koja je razlika između kritike i osude, kako uputiti kritiku i naučiti prihvatiti kritiku, objasnio je iguman Georgije Stanković:
- Prvo da vidimo da li kritika zaista kritika... Patrijarh Kiril nas je u Rusiji učio da pravimo razliku između kritike i napada. Naravno, radilo se o medijskom prostoru. Kritika je dobra. Bez dobre kritike čovek ne može da ide napred. Kritika koriguje čoveka, i onaj ko te kritikuje, on ti uvek želi najbolje - kaže iguman Georgije.
Međutim, i tu čovek mora da pazi, kaže, da li to što radi, zaista dobro.
- Jer dobro nije dobro, kaže Sveti Simeon Bogoslov, ako se ne čini na dobar način. I kritika mora biti dobra. Apostol Pavle nas uči: "Ako čovek upadne u kakvo sagrešenje, ispravljajte ga duhom krotkosti". Jer nije isto reći: "E, majmune, tako i tako..." ili "Brate moj, dođi da porazgovaramo".
Dakle, kritika, ističe, uvek želi da pokrene čoveka napred i da se on promeni.
manastirozerkovici.com
Otac Georgije Stanković
- Napad, ne. Onaj ko te napada, što si gori, to je njemu draže. I onda ima razloga da te sve više i više napada. Da li zaista napadamo ljude ili ih kritikujemo? Ako je naša kritika plod naše želje da im učinimo dobro, zapamtimo princip Svetog Simeona Bogoslova: "Nije dobro ako se ne čini na dobar način". Ako ti osobito gordog čoveka stalno kritikuješ car Solomon nam govori: "Ne kritikuj gnevnog, grešnog čoveka, odnosno čoveka gordog, neće ti pozitivno odgovoriti".
Kaže da će takav čovek na to gledati kao na napad, ne kao na blagoslov.
- Prvo što treba da uradimo, ako nismo na istim talasnim dužinama, jeste ono: "Molite se za neprijatelje svoje"! Taj neprijatelj ne mora uvek biti čovek koji nam čini zlo, to može biti i rođeno dete koje te tog dana nervira, supruga, sabrat u manastiru... Dakle, on realno nije moj neprijatelj, ali je čovek sa kojim ja nisam na istim talasnim dužinama, i u meni izaziva neka teška osećanja koja me muče. Pomoli se za tog čoveka. U toj molitvi doći češ do pravilnog metoda kako nastupiti prema takvom čoveku - zaključuje otac Georgije.
U otvorenom intervjuu patrijarh carigradski osudio, kako kaže, lažne optužbe i propagandu, optužio protivnike da uništavaju jedinstvo pravoslavlja i stvorili "hibrid pod kontrolom Rusije".
Vernici iz Rusije, Belorusije i Ukrajine dobijaju stalno mesto bogosluženja u Emiratima, uz punu saglasnost Antiohijske patrijaršije, pod čijom jurisdikcijom se nalazi ova teritorija.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
Prema navodima iz diplomatskih krugova, Evropska unija ponovo otvara pitanje restriktivnih mera prema patrijarhu Kirilju, što je izazvalo zabrinutost u crkvenim krugovima zbog mogućeg presedana za verske poglavare.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.