"ZEC NIJE SIMBOL VASKRSA, VEĆ NEČEG STRAŠNOG": Otac Predrag upozorava šta ne treba, a šta treba da imate na vaskršnjoj trpezi
Vaskrs je najvažniji hrišćanski praznik, koji slavi pobedu života nad smrću.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) pozvala je danas snažno sve aktere društvenog života u zemlji i širom sveta da, radi dobra i napretka naroda, grade mir, međusobno poštovanje i dijalog.
U vaskršnjoj poslanici patrijarha srpskog Porfirija i arhijereja SPC verni narod i svi ljudi dobre volje pozivaju se na odricanje od individualizma i na povratak Bogu i liturgijskom životu, jer je to, kako se ističe, jedini suštinski odgovor na sve probleme širom sveta i opasnosti od razmirica i dubokih nesporazuma koje su zahvatile našu zemlju.
"Događaj Vaskrsenja Hristovog, draga naša duhovna deco, centralni je događaj u celokupnoj istoriji ljudskog roda i ikonomiji našeg spasenja. On je osnov, temelj i cilj, kako naše vere u Boga, tako i našega spasenja. Jer ako mrtvi ne vaskrsavaju… uzaludna je propoved naša i uzaludna je vera vaša, kaže sveti apostol Pavle. Svi znamo da su se Gospodnji učenici razbežali i napustili Hrista kad je on bio razapet na krstu i umro. Oni su, naime, očekivali Spasitelja koji je besmrtan i koji će i njih osloboditi smrti. Reči apostola: A mi smo se nadali da je On Spasitelj Izrailja, jasno ovo potvrđuju.
Međutim, Hristos je umro i posle tri dana je vaskrsao. Po Vaskrsenju Hristovom, kada se pokazao živ apostolima i onima koji su bili s njima, svi su se ponovo sabrali oko Njega i posvedočili da je on umro i vaskrsao i da je zaista Spasitelj sveta. To svoje svedočanstvo su potvrdili, dajući svoje živote za Hrista.
Vaskrsenje Hristovo potvrđuje činjenicu da je najveći problem čoveka i celokupne tvorevine smrt. Smrt je poslednji, najveći neprijatelj tvorevine, kaže Sveti apostol Pavle. Svaki čovek, svestan toga ili ne, kao i sva tvorevina, nose u sebi smrt i strah od smrti, ali i težnju da smrt prevaziđu i žive večno. To se ispoljava na razne načine: kroz jelo i piće, prirodnu reprodukciju, sticanje bogatstva, osnivanje države, razvoj nauke i tehnike kojom istražujemo prirodu, kako bismo u njoj našli lek protiv smrti, pa sve do negacije drugog pored sebe, čak i kroz ratove i ubijanje drugih, boreći se za veću teritoriju i nezavisnost od drugih.
Pa ipak, ništa od ovoga ne može spasiti čoveka i tvorevinu od smrti. Štaviše, ovim se smrt samo umnožava. A ako smrt ima poslednju reč u istoriji, onda je sve besmisleno. Međutim, Hristos je vaskrsao i svakom stvorenju je otvorio put u vaskrsenje. Na koji način svaki čovek i sva priroda mogu da prevaziđu smrt?
Tvorevina može da prevaziđe smrt i živi večno jedino u zajednici s Bogom u Hristu posredstvom Svetog Duha. Sva tvorevina, uključujući i čoveka, budući da je stvorena ni iz čega, smrtna je po prirodi i ne može prevazići smrt i postojati sama, mimo zajednice s Bogom. Zato je Bog na kraju stvaranja stvorio čoveka kao svoju ikonu, kako bi preko njega sva tvorevina ostvarila zajednicu s Bogom i živela večno.
Ovo nam je najpre pokazao sâm Hristos svojim životom. Sin Božji se ovaplotio i postao savršeni čovek, kao i mi, osim greha. Hristos je čitavim svojim životom pokazivao da je vezan za Boga Oca i da Mu je odan, ne samo kao Njegov večni Sin, nego i kao čovek. Nije hteo da se odrekne Boga Oca za sva blaga ovoga sveta. Čak ni po cenu stradanja i krsne smrti, Hristos nije hteo da se odrekne Boga Oca i ljubavi prema Njemu, a sve radi ljubavi prema nama i svojoj tvorevini. Naravno, Hristova smrt je dobrovoljna. On je dobrovoljno postao čovek, uzeo našu smrtnu prirodu u Svoju božansku Ličnost da bi nas oslobodio od smrti, ispunjavajući tako volju Boga Oca.
Bog je, naime, stvarajući svet i na kraju čoveka kao slobodno biće, želeo da večni život tvorevine bude plod zajednice Njega i čoveka, ne samo voljom Božjom, nego i voljom i slobodom čoveka, odnosno tvorevine. U protivnom, da je Bog na silu učinio večno živim nas i tvorevinu, naše postojanje bilo bi nametnuto, a time ono ne bi bilo radost već mučenje.
Bog Otac je pokazao neizmernu ljubav prema Svome Sinu Hristu i kao čoveku, a u Njemu i prema celoj tvorevini, time što Ga je Duhom Svetim podigao iz mrtvih i učinio Ga Prvorođenim iz mrtvih. To znači da će Bog Otac u Hristu i sve nas i svu prirodu na kraju istorije vaskrsnuti i osloboditi smrti. Na koji način može čovek da ostvari zajednicu sa Vaskrslim Hristom i tako prevaziđe smrt?
Na osnovu svedočanstava jevanđelista, četrdeset dana po Svom Vaskrsenju Vaskrsli Hristos se susretao sa svojim učenicima i sledbenicima u Liturgiji i to kao Onaj koji služi. Vaskrsli Hristos se otkriva u Liturgiji. Posle svog Vaznesenja na nebo, Vaskrsli Gospod naš Isus Hristos je i dalje, sve do dana današnjeg, uvek prisutan na Liturgiji.
Međutim, po Vaznesenju na nebo On je Duhom Svetim i dalje prisutan ovde, ali sada u „drugom obličju“, tj. u ličnosti onoga koji služi Svetu Liturgiju, tj. episkopa (odnosno sveštenika), koji je ikona Hrista. Sveti Ignatije Bogonosac ovo potvrđuje kad kaže: Tamo gde je episkop, tamo neka bude i narod, jer tamo gde je Hristos, tamo je i Vaseljenska Crkva (Smirnjanima 8).
Tačnije, Vaskrsli Hristos je prisutan u istoriji kao liturgijska zajednica. Otuda svaki čovek koji želi da prevaziđe smrt i živi večno, to može da ostvari, postajući član Svete liturgije kroz Krštenje posredstvom Svetog Duha. U liturgiji čovek ostvaruje ličnu zajednicu sa Hristom, ostvarujući ličnu zajednicu sa episkopom i sa svima onima koji su članovi Liturgije.
Zato na svakoj liturgiji, draga naša duhovna deco, a posebno u ovaj dan, slavimo događaj Vaskrsenja Hristovog iz mrtvih i Njegovo prisustvo među nama i predokušamo opšte vaskrsenje i konačnu pobedu nad smrću. Kada Hristos ponovo dođe u sili i slavi, On će sabrati sve narode oko sebe na jednom mestu i tada će biti i konačni sud svetu i ostvarenje Carstva Božjeg, čega je sveta liturgija ikona i projava sad i ovde u istoriji.
Budući da je liturgija ikona budućeg Carstva Božjeg i večnog i istinskog postojanja čoveka i prirode, prvi hrišćani su svoj svakodnevni život uređivali na osnovu liturgijskog iskustva. Otac im je bio Bog Otac, dok su svi bili braća i sestre među sobom. Sve što su imali, bilo im je zajedničko. Često su se okupljali na svetoj liturgiji, prinoseći Bogu hleb i vino, i tako Mu zahvaljivali za život i postojanje, iščekujući što skoriji drugi dolazak Hristov u sili i slavi i opšte vaskrsenje. Pravoslavno liturgijsko iskustvo buduće zajednice s Bogom Ocem u Hristu, kao i sa svim ostalim ljudima i celokupnom prirodom posredstvom Svetog Duha, sledovali su mnogi u istoriji i posle apostolâ i prvih Hristovih sledbenika, praveći civilizaciju na liturgijskim osnovama, tj. hrišćansku civilizaciju, čiji smo i mi kao narod postali i ostali deo. Tom liturgijskom načinu života, draga duhovna deco, i mi danas treba da stremimo i da njime živimo.
Međutim, čovek naše savremene civilizacije svoj život je utemeljio na sebi samom, bez Hrista i bez drugog čoveka. Naša savremena civilizacija definisala je čoveka kao misleću individuu koja pristupa životu logički, određujući na osnovu nje i sâmo postojanje i zato ništa od onoga što se ne uklapa u ljudsku logiku ne postoji za savremenog čoveka ili je, u najboljem slučaju, sumnjivo i beskorisno. Otuda je savremeni čovek postao i ateista, jer se Bog i njegovo postojanje ne mogu shvatiti ljudskom logikom.
Čovek savremene civilizacije, shvatajući sebe kao individuu, ne potrebuje drugog čoveka i zajednicu s njim da bi postojao, već svojim umom i umnim silama određuje sebe kao postojeću ličnost na osnovu samosvesti, tj. misli o sebi. Izreka filosofa: Mislim, dakle postojim, ovo i potvrđuje. I onda kad savremeni čovek ostvaruje zajednicu sa drugim čovekom, to ne čini kroz lični i fizički kontakt, kako nam to pokazuje Liturgija, već preko interneta i društvenih mreža.
Savremeni čovek u drugom čoveku, a samim tim i u Bogu kao drugom, vidi svoga neprijatelja koji mu ograničava slobodu i ugrožava njegovo biće. Otuda je čovek savremene civilizacije počeo da stvara i jednonacionalne države i da se deli od drugih, smatrajući druge nepoželjnim i neprijateljima. Ovakvo shvatanje postojanja je rezultovalo neviđenim katastrofama i izazvalo dva svetska rata sa ogromnim stradanjima. To se nastavlja i u današnje vreme, čega smo svi mi svedoci. Primer za to je stradanje našeg naroda na Kosovu i Metohiji od lokalne albanske vlasti, koja proteruje Srbe sa njihovih vekovnih ognjišta, a one koji ostaju svakodnevno maltretira, želeći da stvori svoju državu na srpskoj teritoriji osveštanoj mučenicima i podvižnicima, kao i mnoštvom srpskih pravoslavnih crkava i manastira.
Bolje bi bilo, međutim, za sve koji žive na ovom prostoru, ali i za sve ljude širom sveta, da žive u miru jedni sa drugima, poštujući jedni druge i pomažući jedni drugima u svakodnevnom životu. Jer zemaljsko je za malena carstvo.
Mi kao crkveni Božji narod, draga braćo i sestre, treba da se suprotstavimo ovom individualističkom načinu života, živeći po primeru apostolâ, podvižnikâ, mučenikâ, tj. po primeru liturgijskog načina postojanja Crkve. Ovo, naravno, ne znači poziv na vraćanje u prošlost i njeno kopiranje. Evharistija kao ikona budućeg Carstva Božjeg je neiscrpni izvor i inspiracija za uvek nova stvaralaštva na svim životnim poljima, počevši od svakodnevnog našeg života, porodice, društva pa do nauke i umetnosti. U zajednici slobode sa Hristom i drugim čovekom, kako to pokazuje liturgija, čovek predokuša svoje istinsko postojanje.
Jedino u zajednici slobode, ljubavi sa drugim čovekom i Bogom, čovek postaje apsolutna i neponovljiva ličnost. U toj zajednici ljubavi s drugim i čitava priroda i sve što je oko nas nam je drago i dragoceno. Liturgija nam, takođe, pokazuje da nam je priroda, koju prinosimo u vidu hleba i vina, data od Boga da od nje živimo, ali i da je čuvamo i prinosimo Bogu, jer je i nju Bog stvorio da postoji večno. Ako priroda prestane da postoji, a mi smo je danas doveli do ruba propasti, izrabljujući je radi našeg individualnog uživanja, prestaćemo i mi da postojimo jer smo deo prirode.
Sa velikim bolom, doživljavajući tragiku ratnih stradanja, širom sveta, a duboko svesni opasnosti od razmirica i dubokih nesporazuma koje su zahvatile i našu zemlju i krajeve, kao Crkva ne možemo da uputimo drugačiju poruku od ove: liturgijski način života, jedini je suštinski odgovor na ove probleme. Ovo važi za sve pa i za nas crkvene ljude, jer niko nije bez greha.
Ovaj i ovakav način života, što je najvažnije, doneće nam pobedu nad smrću i život večni, ali i bolje i pravednije društvo. Ovakav način života, međutim, zahteva i spremnost na žrtvu, jer svet još uvek leži u zlu koje će biti prisutno i aktivno sve dok Hristos ponovo ne dođe, ukine zlo i smrt i uspostavi Carstvo Božje. Mi ljudi, pre drugog i slavnog Hristovog dolaska, sami svojim silama, nećemo nikad stvoriti savršeno društvo, tj. Raj na zemlji. Zato snažno pozivamo sve aktere društvenog života da, radi dobra i napretka naroda, grade mir, međusobno poštovanje i dijalog.
Pretačući crkveno, odnosno liturgijsko iskustvo u svakodnevni život, ne treba da zaboravimo Svetu Liturgiju kao događaj i učešće u njoj. Živeti podvižnički i hrišćanski bez učešća u Svetoj Liturgiji nije dovoljno da bismo prevazišli smrt i živeli večno. U Liturgiji se susrećemo sa sâmim Vaskrslim Hristom i sjedinjujemo se sa Njim i sa svim ljudima koji su se s Njim sjedinili, kao i sa svom stvorenom prirodom, kroz Sveto Pričešće. Time predokušamo buduće Carstvo Božje, opšte vaskrsenje i pobedu nad smrću.
Istovremeno, služeći Liturgiju i živeći liturgijskim etosom mi ćemo, draga braćo i sestre, na najbolji način prenositi svetu u kome živimo veru u Vaskrslog Hrista i u opšte vaskrsenje kao pobedu života nad smrću. To će biti naša propoved o Vaskrsenju i večnom životu, koje nam je Hristos zaveštao, ne samo kroz reči, već i kroz naš način života, dok ponovo ne dođe u sili i slavi i uspostavi Carstvo Božje.
Zato, služeći danas Svetu Liturgiju sa posebnom radošću, sa vascelim našim narodom, posebno sa našom braćom i sestrama na Kosovu i Metohiji, blagodarimo Jednome Bogu u Trojici, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, za sve ono što je učinio i što će učiniti za nas i naš večni život, i pozdravimo se među sobom, i pozdravimo sve ljude dobre volje, radosnim pozdravom: HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE!".
BONUS VIDEO: Patrijarh: Odricanje od individualizma, vraćanje Bogu i liturgiji zahteva žrtvu
Vaskrs je najvažniji hrišćanski praznik, koji slavi pobedu života nad smrću. Tradicija i crkvena predanja se neretko kose, a farbanje jaja za Vaskrs nije izuzetak i zato se mnogi pitaju da li u vaskršnjoj korpi treba da bude 33 jaja, u čast godina koje je imao Isus Hrist kada je razapet. Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa. Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto. Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena. Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena. Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve. Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote. Upozorio je da ukoliko malo bolje pogledamo svoje okruženje možemo uvideti koliko ljudi ne žele da budu izbavljeni iz greha. Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života Sud ne dolazi kao iznenadna presuda s neba – on je zapravo potvrda životnog puta koji je svako sam izabrao. Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju. Upozorio je da ukoliko malo bolje pogledamo svoje okruženje možemo uvideti koliko ljudi ne žele da budu izbavljeni iz greha. Jedina od svih ljudi rođena je bez ljage, a predodređena joj je uloga majke Isusa Hrista. Iako je Nohad nedavno preminula, 14. maja 2025, njena priča i dalje inspiriše mnoge. Promocija knjige “Dodir” održaće se večeras u Narodnoj biblioteci u 19 sati. Sušeni vrganji običnom pire-krompiru daju punoću ukusa i miris šume – idealno rešenje za brz, zdrav i zasitan obrok u danima posta. Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju. Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
"ZEC NIJE SIMBOL VASKRSA, VEĆ NEČEG STRAŠNOG": Otac Predrag upozorava šta ne treba, a šta treba da imate na vaskršnjoj trpezi
PAŽLJIVO ODABERITE BOJU ZA VASKRŠNJA JAJA: Evo šta po Bibliji znače tonovi za koje se opredelite ovog Vaskrsa
PRAVILA I OBIČAJI ZA VELIKI PETAK: Sveštenik objasnio kako se ovaj praznik obeležava prema crkvenim kanonima, a evo i da li bi trebalo danas jesti!
IZNOŠENJE PLAŠTANICE JE NAJTUŽNIJI TRENUTAK VELIKOG PETKA! Evo šta je ona, kako joj se poklanjamo i kakve veze ima sa našim željama!
VELIKA SVEČANOST U PRIZRENU: Objavljen plan programa - celodnevna manifestacija okuplja brojne vernike
VELIKA SVEČANOST U PRIZRENU: Objavljen plan programa - celodnevna manifestacija okuplja brojne vernike
ŽIVELA JOŠ NAJMANJE 15 GODINA, NEKO VREME PROVELA SA JOVANOM BOGOSLOVOM: Šta se desilo sa Bogorodicom posle Isusovog raspeća i kako je postala majka svih vernika!
NA DANAŠNJI DAN, TOMA JE SVOJE NEVERJE ZAMENIO VEROM! Danas je Tomina nedelja!
KO MOŽE ISTERIVATI DEMONE IZ LJUDI: Otac Jovan sve pojasnio - po OVOME ćete ih prepoznati
OVIM NESVESNO UNIŠTAVAMO SVOJ, ALI I ŽIVOT LJUDI OKO SEBE: Sveti Serafim Sarovski otkriva kako jedna unutrašnja promena može sve da preokrene
KO ĆE KOME I ZAŠTO SUDITI NA STRAŠNOM SUDU! Otac Evgenije o konačnom izlasku pred Gospoda i ključnoj stvari o kojoj se ne samo ne priča, nego malo i zna!
ZAŠTO NAM JE UM STALNO U HAOSU I KAKO DA GA SMIRIMO: Vladika Nikolaj otkriva najveću tajnu duhovnog mira
KO MOŽE ISTERIVATI DEMONE IZ LJUDI: Otac Jovan sve pojasnio - po OVOME ćete ih prepoznati
ČASNA SESTRA SAVETUJE VERNIKE: Obratite se njoj, sugurno će vas razumeti i pomoći će vam
SVETAC JOJ DOŠAO U SAN, OPERISAO JE I OZDRAVILA JE: Veliko čudo, reka vernika hrli u keliju svetitelja - svetlost izbijala kada se upokojio
VELIKA ČAST - DRUGI ČOVEK HILANDARA DOŠAO U PIROT: Razlog je divan, a on poslao VAŽNU poruku svima
TAJNI SASTOJAK OVOM OBIČNOM POSNOM RUČKU DAJE NEOBIČAN UKUS: Jednostavan i brz recept koji krompir-pire pretvara u specijalitet neodoljivog mirisa
ZAŠTO NAM JE UM STALNO U HAOSU I KAKO DA GA SMIRIMO: Vladika Nikolaj otkriva najveću tajnu duhovnog mira
BUDITE OPREZNI DOK SE MOLITE, JER MNOGI PRAVE OVU GREŠKU: Sveti Konstantin Nifonski otkrio zašto anđeli napuštaju crkvu dok vernici stoje u molitvi