Velika subota je dan uoči Vaskrsa, poslednji dan posta, drugi dan hrišćanske žalosti i posvećena je uspomeni na pogreb Isusa Hrista i njegov silazak u Ad.
Pravoslavna crkva veruje da je Isus Hrist toga dan u grobu bio samo telom, a da je duhom bio u Adu, odnosno da je u isto vreme bio na prestolu sa Ocem i Duhom, samim tim što je on sveprisutni Bog, neodvojiv od druga dva lica Svete Trojice.
"U subotu po raspeću, dođoše prvosveštenici i fariseji kod Pilata da traže od njega da postavi stražu ispred Hristovog groba. Ovo su uradili zato što su se plašili da će neko od Hristovih učenika ukrasti njegovo telo, i tako će narod poverovati da je Isus vaskrsao, kao što je i najavljivao: Poslije tri dana ustaću (Mt. 27, 63). Reče im Pilat: Imate stražu, idite te utvrdite kako znate. A oni otišavši utvrdiše grob sa stražom i zapečatiše kamen (Mt. 27, 65-66)".
Printscreen
Velika subota
U Veliku subotu bogoslužbeno se sećamo i blagoobraznog Josifa i Nikodima koji su skinuli Hristovo telo sa krsta, obavili ga platnom, pomazali mirisima i položili u novi grob koji se nalazio u Josifovom vrtu, a grob utvrdili navalivši kamen na vrata grobna.
"Sa druge strane himnografija nas podseća da je Gospod u ovaj dan subotnji počinuo od svojih dela, isto onako kako je počinuo od svojih dela prilikom stvaranja sveta".
Evanđelski izveštaji svedoče da su prilikom Spasiteljevog pogrebanja prisutne bile i Marija Magdalina i Marija Jakovljeva. Evanđelisti govore i da je kraj groba bila postavljena vojnička straža.
Prema bogoslužbenom pravilu poznato je da je Velika subota jedina subota u godini koja se posti, iz razloga što se u ovaj dan subotnji sećamo Gospodnjeg prebivanja u grobu.
Bogoslužbeno proslavljanje ove preblagoslovene Velike subote počelo je na Sveti i Veliki petak uveče kada se bogosluži jutrenje Velike subote sa takozvanim statijama.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.