"OČE, OPROSTI IM, NE ZNAJU ŠTA RADE"! Obeležavamo Veliki petak, dan stradanja Isusa Hristosa!
Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga
Kako vernici širom pravoslavnog sveta doživljavaju iznošenje plaštanice i pripremaju se za trenutak vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista.
Veliki petak u pravoslavlju je jedan je od najvažnijih dana u toku Vaskršnje sedmice, jer simbolizuje dan Hristove muke, smrti i silaska u Ad. Ovaj dan je vreme duboke molitve, posta, ali i vreme kada vernici na poseban način doživljavaju Hristovu žrtvu, kroz bogosluženje i iznošenje plaštanice.
Plaštanica, koja prikazuje telo Hristovo, u crkvenoj tradiciji ima posebno značenje. Na Veliki petak, iznose se iz oltara, simbolizujući položaj tela Gospoda Isusa Hrista nakon što je skinut sa krsta i stavljen u grob. Plaštanica je stavljena na sredinu hrama, gde vernici mogu da je celivaju, mole se pred njom i u tišini i dubokom poštovanju razmišljaju o žrtvi koju je Hristos podneo za spasenje ljudi.
Prema zvaničnim izvorima Srpske pravoslavne crkve, iznošenje plaštanice na Veliki petak obično se vrši u popodnevnim časovima, nakon službe Carskih časova. Vreme ovog čina može da se razlikuje od crkve do crkve, zavisno od lokalnih tradicija i rasporeda bogosluženja, ali se u većini srpskih crkava iznošenje plaštanice obavlja između 14:00 i 17:00 časova. U Sabornoj crkvi u Kragujevcu, iznošenje plaštanice započinje u 16:00 časova, dok u mnogim crkvama u Srbiji, kao što su u Kikindi i Požarevcu, vernici imaju priliku da se poklone plaštanici u sličnim vremenskim okvirima. U beogradskim hramovima, plaštanica se iznosi u 17 časova.
S druge strane, u Bugarskoj je praksa nešto drugačija. U mnogim bugarskim pravoslavnim crkvama, plaštanica se iznosi već u prepodnevnim časovima, često oko 11:00 ili 12:00, što je deo specifične liturgijske tradicije ove zemlje. Ovo ranije iznošenje plaštanice omogućava vernicima da na miru obeleže ovaj važan trenutak i posvete se molitvi u tišini, pre nego što nastupe veče i predstojeći trenutak vaskrsenja.
Pravilno provlačenje ispod plaštanice podrazumeva da vernik, nakon što priđe plaštanici, klekne, pomoli se i celiva plaštanicu, a zatim se, s dubokim poštovanjem, provuče ispod nje. Ovaj čin simbolizuje prelazak iz sveta smrti u svet života, podsećajući na to da je kroz smrt i vaskrsenje Hristovo došlo spasenje čovečanstva. Takođe, vernik, provlačeći se ispod plaštanice, pokazuje svoju spremnost da se spasi kroz Hristovu žrtvu, verujući da je kroz tu žrtvu pobedila smrt.
Za pravoslavne vernike, iznošenje plaštanice nije samo čin obeležavanja Hristove smrti, već i trenutak kada se vernici još dublje povezuju sa njegovom žrtvom. Mnoge crkve u Srbiji organizuju molitve koje traju do večernjih časova. Ovaj čin je prilika da se vernici podsete na značaj i simboliku Velikog petka, ali i da kroz molitve, post i pokajanje budu duhovno pripremljeni za praznik Vaskrsenja.
Iznošenje plaštanice je trenutak kada hramovi širom Srbije, kao i vernici, doživljavaju tihovanje i duboku molitvu, svesni da će uskoro nastupiti trenutak vaskrsenja, pobede života nad smrću. Ovo bogosluženje podseća sve pravoslavne hrišćane na snagu Hristove ljubavi i njegovu ulogu kao Spasitelja sveta, čije vaskrsenje donosi nadu, svetlost i spasenje svakom čoveku.
S obzirom na duboku teološku i duhovnu težinu ovog trenutka, vernici širom Srbije sa poštovanjem i verom dolaze da se poklone plaštanici i da u molitvi budu blizu Hristove žrtve, pripremajući se za najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Gospoda našeg Isusa Hrista.
Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa. Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto. Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.

"OČE, OPROSTI IM, NE ZNAJU ŠTA RADE"! Obeležavamo Veliki petak, dan stradanja Isusa Hristosa!
PRAVILA I OBIČAJI ZA VELIKI PETAK: Sveštenik objasnio kako se ovaj praznik obeležava prema crkvenim kanonima, a evo i da li bi trebalo danas jesti!
IZNOŠENJE PLAŠTANICE JE NAJTUŽNIJI TRENUTAK VELIKOG PETKA! Evo šta je ona, kako joj se poklanjamo i kakve veze ima sa našim željama!
UPRKOS ZABRANI ULASKA NA KOSOVO I METOHIJU, PATRIJARH PORFIRIJE NAJAVLJUJE ODLAZAK MEĐU SVOJ NAROD: „Vaskrs ću proslaviti u Pećkoj patrijaršiji!”
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor 79 Svetih apostola po starom kalendaru i Prepodobnog Antonija Velikog po novom, dok katolici proslavljaju Svetog Antuna (Antonija), a muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Malahija po starom kalendaru i Časne verige Svetog apostola Petra po novom. Katolici proslavljaju Svetog Marcela, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Serafima Sarovskog po starom kalendaru i Svetog Gerasima po novom. Katolici proslavljaju Svetog Pavla pustinjaka, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.