"OČE, OPROSTI IM, NE ZNAJU ŠTA RADE"! Obeležavamo Veliki petak, dan stradanja Isusa Hristosa!
Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga
Kako vernici širom pravoslavnog sveta doživljavaju iznošenje plaštanice i pripremaju se za trenutak vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista.
Veliki petak u pravoslavlju je jedan je od najvažnijih dana u toku Vaskršnje sedmice, jer simbolizuje dan Hristove muke, smrti i silaska u Ad. Ovaj dan je vreme duboke molitve, posta, ali i vreme kada vernici na poseban način doživljavaju Hristovu žrtvu, kroz bogosluženje i iznošenje plaštanice.
Plaštanica, koja prikazuje telo Hristovo, u crkvenoj tradiciji ima posebno značenje. Na Veliki petak, iznose se iz oltara, simbolizujući položaj tela Gospoda Isusa Hrista nakon što je skinut sa krsta i stavljen u grob. Plaštanica je stavljena na sredinu hrama, gde vernici mogu da je celivaju, mole se pred njom i u tišini i dubokom poštovanju razmišljaju o žrtvi koju je Hristos podneo za spasenje ljudi.
Prema zvaničnim izvorima Srpske pravoslavne crkve, iznošenje plaštanice na Veliki petak obično se vrši u popodnevnim časovima, nakon službe Carskih časova. Vreme ovog čina može da se razlikuje od crkve do crkve, zavisno od lokalnih tradicija i rasporeda bogosluženja, ali se u većini srpskih crkava iznošenje plaštanice obavlja između 14:00 i 17:00 časova. U Sabornoj crkvi u Kragujevcu, iznošenje plaštanice započinje u 16:00 časova, dok u mnogim crkvama u Srbiji, kao što su u Kikindi i Požarevcu, vernici imaju priliku da se poklone plaštanici u sličnim vremenskim okvirima. U beogradskim hramovima, plaštanica se iznosi u 17 časova.
S druge strane, u Bugarskoj je praksa nešto drugačija. U mnogim bugarskim pravoslavnim crkvama, plaštanica se iznosi već u prepodnevnim časovima, često oko 11:00 ili 12:00, što je deo specifične liturgijske tradicije ove zemlje. Ovo ranije iznošenje plaštanice omogućava vernicima da na miru obeleže ovaj važan trenutak i posvete se molitvi u tišini, pre nego što nastupe veče i predstojeći trenutak vaskrsenja.
Pravilno provlačenje ispod plaštanice podrazumeva da vernik, nakon što priđe plaštanici, klekne, pomoli se i celiva plaštanicu, a zatim se, s dubokim poštovanjem, provuče ispod nje. Ovaj čin simbolizuje prelazak iz sveta smrti u svet života, podsećajući na to da je kroz smrt i vaskrsenje Hristovo došlo spasenje čovečanstva. Takođe, vernik, provlačeći se ispod plaštanice, pokazuje svoju spremnost da se spasi kroz Hristovu žrtvu, verujući da je kroz tu žrtvu pobedila smrt.
Za pravoslavne vernike, iznošenje plaštanice nije samo čin obeležavanja Hristove smrti, već i trenutak kada se vernici još dublje povezuju sa njegovom žrtvom. Mnoge crkve u Srbiji organizuju molitve koje traju do večernjih časova. Ovaj čin je prilika da se vernici podsete na značaj i simboliku Velikog petka, ali i da kroz molitve, post i pokajanje budu duhovno pripremljeni za praznik Vaskrsenja.
Iznošenje plaštanice je trenutak kada hramovi širom Srbije, kao i vernici, doživljavaju tihovanje i duboku molitvu, svesni da će uskoro nastupiti trenutak vaskrsenja, pobede života nad smrću. Ovo bogosluženje podseća sve pravoslavne hrišćane na snagu Hristove ljubavi i njegovu ulogu kao Spasitelja sveta, čije vaskrsenje donosi nadu, svetlost i spasenje svakom čoveku.
S obzirom na duboku teološku i duhovnu težinu ovog trenutka, vernici širom Srbije sa poštovanjem i verom dolaze da se poklone plaštanici i da u molitvi budu blizu Hristove žrtve, pripremajući se za najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Gospoda našeg Isusa Hrista.
Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa. Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto. Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.

"OČE, OPROSTI IM, NE ZNAJU ŠTA RADE"! Obeležavamo Veliki petak, dan stradanja Isusa Hristosa!
PRAVILA I OBIČAJI ZA VELIKI PETAK: Sveštenik objasnio kako se ovaj praznik obeležava prema crkvenim kanonima, a evo i da li bi trebalo danas jesti!
IZNOŠENJE PLAŠTANICE JE NAJTUŽNIJI TRENUTAK VELIKOG PETKA! Evo šta je ona, kako joj se poklanjamo i kakve veze ima sa našim željama!
UPRKOS ZABRANI ULASKA NA KOSOVO I METOHIJU, PATRIJARH PORFIRIJE NAJAVLJUJE ODLAZAK MEĐU SVOJ NAROD: „Vaskrs ću proslaviti u Pećkoj patrijaršiji!”
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Molitva sabranih vernika, bogosluženje i poruke o pokajanju, nadi i duhovnoj odgovornosti u drevnoj svetinji na Kosovu i Metohiji.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Agatopoda i Teodula po starom i Prepodobnog Jovana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Marije od Utelovljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Agatopod je bio đakon, a Teodul čtec crkve u Solunu.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.