Duhovna riznica 15.01.2026 | 07:30

OVA OSOBINA MOŽE DA UNIŠTI ČOVEKA: Vladika Nikolaj upozorava na grešku koju skoro svi pravimo

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OVA OSOBINA MOŽE DA UNIŠTI ČOVEKA: Vladika Nikolaj upozorava na grešku koju skoro svi pravimo
Religija.rs,Freepik

U besedi za 32. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako samodovoljna sigurnost u sopstvenu vrednost vodi u duhovnu propast i zašto prava snaga leži u krotkosti.

Malo šta čovek tako uporno brani kao sopstvenu sliku o sebi - i malo šta ga tako sigurno vodi u pad kao uverenje da je bolji, čvršći i vredniji nego što jeste. Beseda vladike Nikolaja Velimirovića za 32. četvrtak po Duhovima, ne bavi se tuđim slabostima, nego našom najopasnijom zabludom: ohološću koja se ne pojavljuje kao buka i drskost, već kao tiha, samodovoljna sigurnost da nam Bog više nije neophodan.

Beseda o oholosti

Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. (Priče Sol. 16, 18)

Od svega što postoji na četiri strane sveta, šta nas, ljude smrtne, može učiniti oholim osim gluposti i demonske obmane? Nismo li goli i jadni došli u ovaj svet, i nećemo li takvi iz njega izaći?

Sve što imamo, nismo li pozajmili i nećemo li smrću sve morati povratiti? Ah, koliko je puta ovo rečeno i — prečuveno! Ništa ne donesosmo u ovaj svet, dakle ne možemo ništa ni odnijeti, (I Tim. 6, 7) govori premudri apostol.

I kad Bogu žrtvu prinosimo, prost hleb i prosto vino, mi govorimo: Tvoja od Tvojih Tebi prinosimo!, jer ništa u svetu mi nemamo svoje: ni mrvu hleba, ni kap vina — ništa što od Boga nije.

Vaistinu, oholost je kći gluposti, kći uma pomračena, rođena iz zle veze s demonima. Oholost je širok prozor kroz koji brzo izvetravaju sve naše zasluge i sva dobra dela. Ništa nas ne čini pred ljudima tako praznim ni pred Bogom tako nedostojnim kao oholost.

Kad Gospod nije ohol, kako mi to da budemo? Ko bi imao više prava da bude ohol od Gospoda, koji svet stvori i koji ga svojom silom drži? I gle, On se ponizi do sluge, sluge celom svetu; do smrti, smrti na krstu!

O Gospode smerni, sagori u srcu našem đavolski usev oholosti ognjem Duha Tvog Svetog, i usadi u nj blagorodni usev smernosti i krotosti. Tebi slava i hvala vavek. Amin.