U večeri koja je spojila duhovnost, poeziju i muziku, najstarija muzička institucija Srbije proslavila svoj krsni dan i dočekala Novu godinu po julijanskom kalendaru, oduševivši publiku maestralnim nastupima horova i solista.
Večeras je Zadužbina Ilije Kolarca u Beogradu bila ispunjena zvucima molitve i melodija koje diraju dušu. Tradicionalni Novogodišnji koncert Prvog beogradskog pevačkog društva okupio je ne samo ljubitelje muzike već i najviše crkvene i državne zvaničnike. Među prisutnima su bili patrijarh srpski Porfirije, kao i princ-naslednik Filip i princeza Danica Karađorđević.
- U ime svih ovde nas prisutnih zahvaljujem Prvom beogradskom pevačkom društvu na divnoj molitvi, na poeziji i muzici. U isto vreme želim svima nama blagoslovenu 2026. godinu, da nam Bog da svima zdravlje obostrano, i telesno i duševno, i da nam podari blagodati Duha Svetoga. To je sve što nam treba. Živeli - poručio je patrijarh Porfirije na kraju koncerta.
Foto: SPC
Krsna slava i molitveni početak koncerta
Najstarija muzička institucija u Srbiji, osnovana na današnji dan 1853. godine, već decenijama slavi svoj krsni dan, Svetog Vasilija Velikog, organizujući koncert koji spaja molitvu, poeziju i umetnost. Večerašnji program započet je molitvom „Oče naš“, a potom je protojerej-stavrofor Petar Lukić, predsednik društva, pročitao patrijarhovo pozdravno pismo za Novu godinu po julijanskom kalendaru.
Maestralni nastupi Mešovitog i Dečjeg hora Prvog beogradskog pevačkog društva pod dirigentskom palicom Bojana Stojčevića i Radmile Knežević oduševili su sve prisutne. Posebnu draž večeri dali su solisti Ana Cvetković Stojnić, Marko Živković i Đorđe Tomić, izvođenjem kompozicija Biničkog, Mokranjca, Rahmanjinova i drugih. Svaka pesma delovala je kao proživljena molitva, spajajući umetnost i duhovnost u jedinstven trenutak koji je ispunio Kolarac toplinom i tišinom ispunjenom smirenjem.
Večerašnji koncert još jednom je potvrdio da muzika može biti most između sveta i duše, ali i da tradicija Prvog beogradskog pevačkog društva, koja traje gotovo 173 godine, ostaje svetionik kulture i duhovnosti u Srbiji.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Uz svečanost u Makedonskom narodnom pozorištu obeležen Savindan uz poruke jedinstva, ljubavi i duhovne snage, uz prisustvo patrijarha Porfirija i visokih zvaničnika regiona.
U uzvišenoj atmosferi Kolarčeve zadužbine, uz zvuke Mokranjčeve muzike i blagoslov patrijarha srpskog Porfirija, obeleženo je 110 godina od upokojenja velikog kompozitora i 180 godina od osvećenja Saborne crkve Svetog Arhangela Mihaila.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.