U večeri koja je spojila duhovnost, poeziju i muziku, najstarija muzička institucija Srbije proslavila svoj krsni dan i dočekala Novu godinu po julijanskom kalendaru, oduševivši publiku maestralnim nastupima horova i solista.
Večeras je Zadužbina Ilije Kolarca u Beogradu bila ispunjena zvucima molitve i melodija koje diraju dušu. Tradicionalni Novogodišnji koncert Prvog beogradskog pevačkog društva okupio je ne samo ljubitelje muzike već i najviše crkvene i državne zvaničnike. Među prisutnima su bili patrijarh srpski Porfirije, kao i princ-naslednik Filip i princeza Danica Karađorđević.
- U ime svih ovde nas prisutnih zahvaljujem Prvom beogradskom pevačkom društvu na divnoj molitvi, na poeziji i muzici. U isto vreme želim svima nama blagoslovenu 2026. godinu, da nam Bog da svima zdravlje obostrano, i telesno i duševno, i da nam podari blagodati Duha Svetoga. To je sve što nam treba. Živeli - poručio je patrijarh Porfirije na kraju koncerta.
Foto: SPC
Krsna slava i molitveni početak koncerta
Najstarija muzička institucija u Srbiji, osnovana na današnji dan 1853. godine, već decenijama slavi svoj krsni dan, Svetog Vasilija Velikog, organizujući koncert koji spaja molitvu, poeziju i umetnost. Večerašnji program započet je molitvom „Oče naš“, a potom je protojerej-stavrofor Petar Lukić, predsednik društva, pročitao patrijarhovo pozdravno pismo za Novu godinu po julijanskom kalendaru.
Maestralni nastupi Mešovitog i Dečjeg hora Prvog beogradskog pevačkog društva pod dirigentskom palicom Bojana Stojčevića i Radmile Knežević oduševili su sve prisutne. Posebnu draž večeri dali su solisti Ana Cvetković Stojnić, Marko Živković i Đorđe Tomić, izvođenjem kompozicija Biničkog, Mokranjca, Rahmanjinova i drugih. Svaka pesma delovala je kao proživljena molitva, spajajući umetnost i duhovnost u jedinstven trenutak koji je ispunio Kolarac toplinom i tišinom ispunjenom smirenjem.
Večerašnji koncert još jednom je potvrdio da muzika može biti most između sveta i duše, ali i da tradicija Prvog beogradskog pevačkog društva, koja traje gotovo 173 godine, ostaje svetionik kulture i duhovnosti u Srbiji.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Duhovi se smatraju rođendanom Crkve, a uspomena na Silazak Svetog Duha i danas živi u bogosluženjima, zelenim grančicama u hramovima i običajima koje vernici vekovima čuvaju.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
U uzvišenoj atmosferi Kolarčeve zadužbine, uz zvuke Mokranjčeve muzike i blagoslov patrijarha srpskog Porfirija, obeleženo je 110 godina od upokojenja velikog kompozitora i 180 godina od osvećenja Saborne crkve Svetog Arhangela Mihaila.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.