U večeri koja je spojila duhovnost, poeziju i muziku, najstarija muzička institucija Srbije proslavila svoj krsni dan i dočekala Novu godinu po julijanskom kalendaru, oduševivši publiku maestralnim nastupima horova i solista.
Večeras je Zadužbina Ilije Kolarca u Beogradu bila ispunjena zvucima molitve i melodija koje diraju dušu. Tradicionalni Novogodišnji koncert Prvog beogradskog pevačkog društva okupio je ne samo ljubitelje muzike već i najviše crkvene i državne zvaničnike. Među prisutnima su bili patrijarh srpski Porfirije, kao i princ-naslednik Filip i princeza Danica Karađorđević.
- U ime svih ovde nas prisutnih zahvaljujem Prvom beogradskom pevačkom društvu na divnoj molitvi, na poeziji i muzici. U isto vreme želim svima nama blagoslovenu 2026. godinu, da nam Bog da svima zdravlje obostrano, i telesno i duševno, i da nam podari blagodati Duha Svetoga. To je sve što nam treba. Živeli - poručio je patrijarh Porfirije na kraju koncerta.
Foto: SPC
Krsna slava i molitveni početak koncerta
Najstarija muzička institucija u Srbiji, osnovana na današnji dan 1853. godine, već decenijama slavi svoj krsni dan, Svetog Vasilija Velikog, organizujući koncert koji spaja molitvu, poeziju i umetnost. Večerašnji program započet je molitvom „Oče naš“, a potom je protojerej-stavrofor Petar Lukić, predsednik društva, pročitao patrijarhovo pozdravno pismo za Novu godinu po julijanskom kalendaru.
Maestralni nastupi Mešovitog i Dečjeg hora Prvog beogradskog pevačkog društva pod dirigentskom palicom Bojana Stojčevića i Radmile Knežević oduševili su sve prisutne. Posebnu draž večeri dali su solisti Ana Cvetković Stojnić, Marko Živković i Đorđe Tomić, izvođenjem kompozicija Biničkog, Mokranjca, Rahmanjinova i drugih. Svaka pesma delovala je kao proživljena molitva, spajajući umetnost i duhovnost u jedinstven trenutak koji je ispunio Kolarac toplinom i tišinom ispunjenom smirenjem.
Večerašnji koncert još jednom je potvrdio da muzika može biti most između sveta i duše, ali i da tradicija Prvog beogradskog pevačkog društva, koja traje gotovo 173 godine, ostaje svetionik kulture i duhovnosti u Srbiji.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Pamfila, Porfirija i druge mučenike kesarijske po starom i Svetu mučenicu Evdokiju po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Albina, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Kako jedan jednostavan pokret može zaštititi dušu i umiriti duh – pouka velikog svetitelja našeg vremena otkriva zašto se pravilno osenjivanje ne sme zanemariti.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
U uzvišenoj atmosferi Kolarčeve zadužbine, uz zvuke Mokranjčeve muzike i blagoslov patrijarha srpskog Porfirija, obeleženo je 110 godina od upokojenja velikog kompozitora i 180 godina od osvećenja Saborne crkve Svetog Arhangela Mihaila.
Kako jedan jednostavan pokret može zaštititi dušu i umiriti duh – pouka velikog svetitelja našeg vremena otkriva zašto se pravilno osenjivanje ne sme zanemariti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Iako se na prvi pogled čini da su odmor, slobodno vreme i lični izbor dovoljni da ispune čoveka, iskustvo pokazuje da najveći broj ljudi baš nedeljom se bore sa osećajem tuge, nemira i neispunjenosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Sveštenik Miloš Zekanović objašnjava zašto strpljenje, molitva i iskrena ljubav ostaju ključni za zajednicu koja traje, dok statistika pokazuje da se sve više brakova završava razvodom.