U večeri koja je spojila duhovnost, poeziju i muziku, najstarija muzička institucija Srbije proslavila svoj krsni dan i dočekala Novu godinu po julijanskom kalendaru, oduševivši publiku maestralnim nastupima horova i solista.
Večeras je Zadužbina Ilije Kolarca u Beogradu bila ispunjena zvucima molitve i melodija koje diraju dušu. Tradicionalni Novogodišnji koncert Prvog beogradskog pevačkog društva okupio je ne samo ljubitelje muzike već i najviše crkvene i državne zvaničnike. Među prisutnima su bili patrijarh srpski Porfirije, kao i princ-naslednik Filip i princeza Danica Karađorđević.
- U ime svih ovde nas prisutnih zahvaljujem Prvom beogradskom pevačkom društvu na divnoj molitvi, na poeziji i muzici. U isto vreme želim svima nama blagoslovenu 2026. godinu, da nam Bog da svima zdravlje obostrano, i telesno i duševno, i da nam podari blagodati Duha Svetoga. To je sve što nam treba. Živeli - poručio je patrijarh Porfirije na kraju koncerta.
Foto: SPC
Krsna slava i molitveni početak koncerta
Najstarija muzička institucija u Srbiji, osnovana na današnji dan 1853. godine, već decenijama slavi svoj krsni dan, Svetog Vasilija Velikog, organizujući koncert koji spaja molitvu, poeziju i umetnost. Večerašnji program započet je molitvom „Oče naš“, a potom je protojerej-stavrofor Petar Lukić, predsednik društva, pročitao patrijarhovo pozdravno pismo za Novu godinu po julijanskom kalendaru.
Maestralni nastupi Mešovitog i Dečjeg hora Prvog beogradskog pevačkog društva pod dirigentskom palicom Bojana Stojčevića i Radmile Knežević oduševili su sve prisutne. Posebnu draž večeri dali su solisti Ana Cvetković Stojnić, Marko Živković i Đorđe Tomić, izvođenjem kompozicija Biničkog, Mokranjca, Rahmanjinova i drugih. Svaka pesma delovala je kao proživljena molitva, spajajući umetnost i duhovnost u jedinstven trenutak koji je ispunio Kolarac toplinom i tišinom ispunjenom smirenjem.
Večerašnji koncert još jednom je potvrdio da muzika može biti most između sveta i duše, ali i da tradicija Prvog beogradskog pevačkog društva, koja traje gotovo 173 godine, ostaje svetionik kulture i duhovnosti u Srbiji.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na snagu njenog „da“ Bogu, istakavši da nam Majka Božja svojim primerom otkriva kako se prihvatanjem Njegove volje dolazi do istinske slobode i spasenja.
Na Veliku Gospojinu u Derventi proslavljena je hramovna slava Sabornog hrama i slava grada, a mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o stradanju, odbrani naroda i značaju molitve za upokojene.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
U uzvišenoj atmosferi Kolarčeve zadužbine, uz zvuke Mokranjčeve muzike i blagoslov patrijarha srpskog Porfirija, obeleženo je 110 godina od upokojenja velikog kompozitora i 180 godina od osvećenja Saborne crkve Svetog Arhangela Mihaila.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.