U uzvišenoj atmosferi Kolarčeve zadužbine, uz zvuke Mokranjčeve muzike i blagoslov patrijarha srpskog Porfirija, obeleženo je 110 godina od upokojenja velikog kompozitora i 180 godina od osvećenja Saborne crkve Svetog Arhangela Mihaila.
U ambijentu dostojnom najveličanstvenijih trenutaka srpske duhovnosti i kulture, Prvo beogradsko pevačko društvo priredilo je koncert pod nazivom „Slava na visini Bogu i na zemlji mir”. Ovaj izuzetan događaj održan je u Zadužbini Ilije M. Kolarca, obeležavajući 110 godina od upokojenja Stevana Stojanovića Mokranjca i 180 godina od osvećenja Saborne crkve Svetog Arhangela Mihaila u Beogradu.
Koncertu je prisustvovao Patrijarh srpski Porfirije, koji je svojim blagoslovom ukazao čast čuvenom horu i svim prisutnima. Njegovo prisustvo bilo je svedočanstvo značaja koji ovaj događaj ima za očuvanje duhovnog i kulturnog nasleđa.
Foto: SPC
Koncertom je obeleženo 110 godina od upokojenja Stevana Stojanovića Mokranjca i 180 godina od osvećenja Saborne crkve Svetog Arhangela Mihaila
Pored Patrijarha, događaju su prisustvovali i visoki predstavnici Srpske pravoslavne crkve, uključujući episkopa moravičkog Tihona, arhimandrita Danila, direktora Patrijaršijske upravne kancelarije, i arhimandrita Stefana, igumana manastira Velika Remeta. Njihovo prisustvo dodatno je uveličalo ovaj izuzetan umetnički i duhovni događaj.
Predsednik Prvog beogradskog pevačkog društva, protojerej-stavrofor Petar Lukić, obratio se publici, pročitavši novogodišnju poruku patrijarha srpskog. Njegove reči bile su podsećanje na važnost očuvanja duhovnog i kulturnog nasleđa kao temelja identiteta srpskog naroda. Uz njega, prisutnima se obratio i akademik Svetislav Božić, naglašavajući značaj muzike kao univerzalnog jezika koji povezuje generacije.
Foto: SPC
Koncert je održan u Zadužbini Ilije M. Kolarca
Horovi Prvog beogradskog pevačkog društva, pod vođstvom dirigenata Bojana Stojčevića i Radmile Knežević, izveli su repertoar koji je objedinio duhovnu i narodnu muziku. Zvuci Mokranjčevih kompozicija, koje su odjeknule Kolarčevom zadužbinom, posvedočili su večnost njegovog stvaralaštva i dubinu inspiracije koju je nalazio u pravoslavnoj veri.
Prvo beogradsko pevačko društvo, osnovano pre 172 godine, svedok je istorijskih promena i razvoja srpske kulture. U vremenu velikih iskušenja za Srbiju, ovo Društvo postalo je svetionik nade, okupljajući najveće umove i talente svog doba. Njegov doprinos uključuje osnivanje Narodnog pozorišta u Beogradu i prve muzičke škole u Srbiji, dok su njegove horovođe, poput Kornelija Stankovića, Josifa Marinkovića, Davorina Jenka i Stanislava Biničkog, utkale svoje ime u kulturnu istoriju.
Foto: SPC
Hor Prvog beogradskog pevačkog društva
Najsjajnije doba Društvo je doživelo pod umetničkim vođstvom Stevana Stojanovića Mokranjca, čije kompozicije i danas plene čistotom i uzvišenošću.
Ovaj koncert bio je više od muzičkog događaja; bio je himna životu, veri i kulturi, podsetnik na večnu vezu između duhovnog i umetničkog stvaralaštva. Prisutni su napustili Kolarac obogaćeni melodijama koje neguju dušu i mislima koje inspirišu na povratak korenima i tradiciji.
Prvo beogradsko pevačko društvo, čuvajući i prenoseći ovo nasleđe, nastavlja svoju misiju kao čuvar identiteta i kulturnog blaga srpskog naroda. Njihov rad svedoči da je muzika jezik kojim se govori slava Bogu i mir ljudima na zemlji.
U Istorijskom muzeju Srbije predstavljaju se dela pedeset i dva umetnika, koju će svečano otvoriti patrijarh srpski Porfirije. Izložba će biti dostupna do marta 2025. godine, uz bogat prateći program.
Otvaranje centra u Grockoj predstavlja značajan korak u podršci osobama sa zavisnostima, kroz terapijske i duhovne metode, uz stalnu pomoć Crkve i zajednice.
Na liturgiji kojom je na praznik Obrezanja Hrisovog i dan Svetog Vasilija Vekilog molitveno proslavljen i početak godine po Julijanskom kalendaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je slavu Prvom beogradskom pevačkom društvu i pozvao vernike na svakodnevno služenje Bogu i rodu.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Posle osvećenja kamena temeljca, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristu, duhovnim vrednostima i jedinstvu, dok je premijer Novog Južnog Velsa objasnio zašto ova obrazovna ustanova privlači sve više porodica.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.
U Nacionalnom muzeju istorije Rumunije otvorena je potresna izložba o najugroženijim svetinjama Evrope – manastirima na Kosovu i Metohiji koji, uprkos nasilju i pokušajima brisanja, ostaju stubovi pravoslavne vere i identiteta jednog naroda.
Festival crkvenih horova u crkvi Svetog Đorđa pretvorio se u retko duhovno sabranje, gde su molitva i pesma u isti glas progovorile o veri, zajedništvu i svetosti svakodnevnog života.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
Njihova vera u Hrista bila je toliko snažna da ih nisu pokolebale ni najteže muke, a primer njihovog stradanja podstakao je još 200 ljudi da prihvate hrišćanstvo.