Postoji jedna jednostavna, ali moćna istina: briga za bližnje oblikuje i naše živote i svet oko nas. Trideset treći četvrtak po Duhovima podseća nas na to kroz reči vladike Nikolaja Velimirovića, koji nas vodi da pažljivo oslušnemo sopstvenu dušu i duše onih oko nas. Njegova beseda o spasenju bližnjih otvara pitanje koje nije samo crkveno, već ljudsko: kako svoje misli i dela usmeriti ka dobru, a ne uništenju, i kako načelo ljubavi prema drugima postati temelj svakog zajedništva.
Beseda o brizi za spasenje naših bližnjih
Niko da ne gleda što je njegovo, nego svaki da gleda što je drugoga. (I Kor. 10, 28)
To je načelo svetitelja Božjih, i sada i nekada, od uvek i doveka. To je načelo nazidno i društveno. Na tom načelu može se osnovati najsavršenije, najbogougodnije i najsrećnije društvo ljudsko. Spasonosno načelo za svaku vrstu teškoća, sa kojima se savremeni ljudi bore, bore bez pobede i bez nade.
Sveta duša brine se o susedima svojim, bližnjim i daljnim; brine se gde će bezdomni prenoćiti, kako će se gladni nahraniti, čime li nagi odenuti. Brine se i moli se Bogu da se susedi njeni spasu; da srce svoje ispune ljubavlju prema Bogu; da um svoj uprave k Bogu; da se nevaljali vrate s puta nevaljalstva; da se kolebljivi u veri utvrde; da se utvrđeni održe; da upokojeni vide lice Božje; da živi budu upisani u Knjigu Živih u Carstvu svetlosti.
No, pazite, braćo, kako isto tako, od reči do reči, može da glasi i načelo đavolsko, razorno i nedruštveno: niko da ne gleda svoje telo kako da ga očuva u čistoti od greha, nego svak da gleda tuđe telo kako da ga oskvrni i uništi. Niko da ne gleda svoju dušu kako da je spase, nego svak da gleda na tuđu dušu kako da je ocrni, okleveta, osiromaši, upropasti. Niko da ne gleda svoj dom kako da ga sazida i obnovi, nego svak da gleda na dom tuđi kako da ga spali i poruši. Niko da ne gleda svoje žitnice kako da ih napuni, nego svak da gleda tuđe žitnice kako da ih pokrade i isprazni.
Vidite li, braćo, kako ovo načelo može da bude načelo dobra i načelo zla: mač oštar s obe strane; angel ili satana. Pogledajte kako je ovo načelo, u satanskom duhu i obliku, danas uzelo maha na sve strane!
O Gospode, Duše Sveti, koji si ove svete reči pustio u svet kroz jezik apostola Božjeg, kao svetle zrake sunčane da nas obasjaju a ne da nas sagore, pomozi nam da ih ispunimo u pravom smislu nebesnom, na slavu Boga Trojedinoga, a na spasenje duša naših. Tebi slava i hvala u vekove. Amin.
U besedi za 32. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako samodovoljna sigurnost u sopstvenu vrednost vodi u duhovnu propast i zašto prava snaga leži u krotkosti.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
U besedi za 33. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razumevanje Trojstva može preoblikovati naš unutrašnji svet.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
U snažnoj opomeni Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se gordost maskira u vrlinu i vodi pravo tamo gde se čovek nije nadao.