Nakon što je Moskva iznela optužbe, a Fanar ih demantovao, poglavar nepriznate CPC uputio je pismo patrijarhu vaseljenskom tražeći preispitivanje svog statusa i pokretanje procesa koji bi, kako navodi, sprečio "posrbljavanje Crnogoraca".
Pre nekoliko dana ruska Spoljno-obaveštajna služba objavila je tvrdnju da patrijarh carigradski Vartolomej navodno planira da dodeli autokefalnost grupi koja sebe naziva Crnogorskom pravoslavnom crkvom, kao udarac Srpskoj pravoslavnoj crkvi - optužbe koje su ukorenjene u geopolitičkom narativu Moskve o „agresiji“ na tradicionalne crkvene saveze. Međutim, arhijerej Carigradske patrijaršije, mitropolit Emanuil, jasno je odbacio takve tvrdnje i potvrdio da nikada nije bilo kontakta između Fanara i te grupe, niti planova o priznanju njene autokefalnosti, označivši ih kao neosnovane i netačne.
Optužbe iz Moskve i demanti sa Fanara
Ubrzo posle toga, Miraš Dedajić, koji se predstavlja kao poglavar tzv. Crnogorske pravoslavne crkve, uputio je pismo patrijarhu Vartolomeju u kojem traži da se preispitaju njegovi odnosi sa Carigradskom patrijaršijom i poziva na otvaranje procesa koji bi vodio ka priznanju autokefalnosti te crkvene strukture, uz obrazloženje da bi se time „zaštitila od posrbljavanja Crnogoraca“. U pismu, napisanom na engleskom jeziku i objavljenom na sajtu tzv. Crnogorske pravoslavne crkve, koje prenosimo u celosti, Miraš Dedajić navodi:
„Vaša Svesvetosti, u vremenu velikih iskušenja za pravoslavnu sabornost i jedinstvo Crkve, Crnogorska pravoslavna crkva, njen klir i verni narod, sa dubokim poštovanjem prepoznaju istorijsku ulogu Majke Crkve Carigradske i Vašu ličnu, presudnu misiju u njenom savremenom ostvarivanju. Sa blagodarnošću i nadom gledamo na Vaše arhipastirsko služenje kao na organski nastavak vizije i dela blaženopočivših patrijaraha Atinagore I i Dimitrija I, koji su u temelje crkvenog života ugradili ideal pomirenja, dijaloga i sabornog jedinstva.
Snažno podržavamo Vaše neumorne ekumenske napore i Vašu postojanu posvećenost međuhrišćanskom dijalogu, prepoznajući u njima put ka verodostojnom i živom svedočenju ljubavi Hristove. U Vama vidimo ne samo prvoga po časti, već i istinskog pastira saborne savesti Pravoslavlja, koji, u duhu Svetih kanona i Predanja Crkve, čuva ravnotežu između istine i ljubavi, slobode i poretka, istorije i eshatologije.
Optužbe na račun ruskih struktura
Obraćamo Vam se u vremenu u kojem se, nažalost, ponovo svedoči pokušajima da se Vaše ime, Vaš autoritet i Vaše dostojanstvo diskredituju kroz sinhronizovane i perfidne kampanje, iza kojih, po svemu sudeći, stoje strukture ruskih bezbednosnih i crkveno-političkih interesa. Najnoviji medijski spinovi koji se sada pokušavaju voditi i preko pitanja Crnogorske pravoslavne crkve imaju za cilj da Vas oslabe u Vašoj istorijskoj odluci o priznanju autokefalnosti Ukrajinske crkve, ali i u Vašem doslednom zalaganju za kanonski poredak u balkanskim, baltičkim i drugim zemljama.
Kako su i Crnogorska pravoslavna crkva i Crna Gora već decenijama na meti istih centara moći, osećamo moralnu i duhovnu obavezu da Vam se obratimo, ne samo kao izraz podrške, već i kao svedočanstvo zajedničkog stradanja od istih mehanizama destabilizacije, dezinformacija i zloupotrebe pravoslavlja u političke svrhe.
Lični slučaj i spor sa Carigradskom patrijaršijom
Vaša Svesvetosti, dozvolite mi da ovom prilikom otvorim i jedno duboko lično, ali i crkveno pitanje, koje decenijama opterećuje mogućnost pravednog rešenja crkvenog statusa u Crnoj Gori. Vi dobro znate da su mi, u trenutku donošenja odluke o mom isključenju iz okrilja Vaseljenske patrijaršije, stavljene na teret dve optužbe: prvo, da sam pristupio „sekti Antonija Abramovića“ bez kanonskog otpusta, i drugo, da sam narušio kanonsko jedinstvo Srpske pravoslavne crkve.
Ovde želim da to jasno, nedvosmisleno i istorijski tačno kažem: kao klirik Vaseljenske patrijaršije, moje sveštenosluženje i moj kanonski put nisu se odvijali unutar jurisdikcije Srpske pravoslavne crkve, te je samim tim i optužba o „narušavanju njenog jedinstva“ kanonski, istorijski i pravno neutemeljena.
Shutterstock/Maxim Studio/gdvcom/SvitlanaRo, Wikipedia/Цетињанин/Andrzej Garwoliński
Dvojica vođa tzv. Crnogorske pravoslavne crkve, koji jedan drugog ne priznaju: mitropolit Boris i Miraš Dedajić
Poziv na kanonski sud i zahtev za dijalog
Danas, pri kraju devete decenije svog života, stojim pred Bogom i pred Crkvom spreman da preispitam sve svoje postupke. Ako je moj najveći greh to što sam stao na čelo pokreta za obnovu autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve i što sam se otvoreno suprotstavio jeresi velikosrpskog svetosavskog etnofiletizma - koji je bio i ostao političko sredstvo posrbljavanja Crnogoraca i pokušaj brisanja njihove državnosti - tada sam spreman da taj krst nosim do kraja.
Ako sam se, kao Vaš klirik, na bilo koji način ogrešio o Vaseljensku patrijaršiju, želim da to bude predmet otvorenog, istinitog i bratskog dijaloga. I upravo zato, Vaša Svesvetosti, ovim putem izjavljujem svoju spremnost da budem pozvan na kanonski sud Vaseljenske patrijaršije - što do sada nije bio slučaj - kako bi se sve što mi se stavlja na teret razmotrilo javno, pravedno, nepristrasno i u duhu svetih kanona.
Jer sam duboko uveren da se iza tih optužbi često ne krije istinska briga za kanonski poredak, već interes onih koji žele da pravoslavlje brane - ne od jeresi, već od Vas i od mene.
Ovo pismo, Vaša Svesvetosti, shvatite i kao zvanični apel i kao našu formalnu peticiju da se otvori ozbiljan, kanonski i istorijski utemeljen dijalog o statusu Crnogorske pravoslavne crkve. Spremni smo da, u tom cilju, formiramo multidisciplinarnu komisiju sastavljenu od kanonista, istoričara, pravnika i sociologa, koja bi Vaseljenskoj patrijaršiji predočila stvarno stanje u Crnoj Gori, uključujući i sistemsku diskriminaciju nad nesrpskim pravoslavnim življem.
Čvrsto verujemo da se pod Vašim svetim omoforom, mudrom i pravednom primenom neotuđivih prerogativa Majke Crkve, može doći do trajnog i stabilnog uređenja našeg statusa u porodici pravoslavnih Crkava, u skladu sa poretkom drevnih i savremenih patrijaršijskih akata, na radost Vaseljenske Crkve i u slavu Jedinoga Boga. Naša je želja da se ovo pitanje ne rešava pod pritiscima, pretnjama i propagandom, već u duhu istine, pravde i kanonskog poretka, koji je oduvek bio temelj misije Vaseljenske patrijaršije“, zaključuje Miraš Dedajić, potpisujući pismo kao: “Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski Mihailo”.
Prema tvrdnjama ruske obaveštajne službe, Carigradska patrijaršija namerava da prizna nepriznatu crnogorsku strukturu, čime bi dodatno zamutila granicu između vere i geopolitike.
Sarajevo, Zagreb i Podgorica pojavljuju se kao tačke istog pritiska, dok profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči, protojerej-stavrofor Darko Đogo, objašnjava da iza naizgled nepovezanih inicijativa stoji dugoročna strategija razbijanja identiteta.
Dok ruska obaveštajna služba tvrdi da patrijarh Vartolomej planira da prizna samostalnu crkvenu organizaciju u Crnoj Gori, arhijerej Fanara ističe da nikada nije bilo kontakta sa ovom grupom.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.