U poruci mitropolitu kijevskom i sve Ukrajine patrijarh je pozvao na molitvu za pokoj ubijenog monaha, isceljenje ranjenih i utehu svih koji stradaju u ratu.
Patrijarh srpski Porfirije uputio je mitropolitu kijevskom i sve Ukrajine Onufriju poruku saučešća povodom ubistva monaha Varsanufija u Sveto-Uspenskoj Svetogorskoj lavri i teškog ranjavanja dvojice članova bratstva. U poruci, koju je uputio u ime punoće Srpske pravoslavne crkve i u svoje lično ime, patrijarh je pozvao na molitvu za pokoj duše ubijenog monaha, isceljenje ranjenih i utehu svih koji stradaju u ratu.
Napad na bratiju Svetogorske lavre
Napad na bratiju Sveto-Uspenske Svjatogorske lavre dogodio se 23. avgusta. Prema navodima same lavre, bratiju je napala grupa nepoznatih lica, a istraga o okolnostima zločina je u toku.
U napadu je stradao monah Varsanufije (Turjanski), dok su teško ranjeni inok Grigorije i Andrej Kirijenko, koji je kao izbeglica živeo u manastiru.
Bratija lavre oprostila se od monaha Varsanufija 25. avgusta. Sahranjen je iza oltara Uspenskog sabora, nedaleko od grobova arhimandrita Galaktiona i monaha Aristoklija, koji su stradali tokom granatiranja lavre 2022. godine.
Monah Varsanufije došao je u manastir 2013. godine, a monaški postrig sa ovim imenom primio je 2019. godine. U lavri je obavljao različita poslušanja, između ostalog, u trpezariji, pri negovanju cveća i u plasteniku.
Wikipedia/Brizhnichenko
Svjatogorska lavra
"Manastir nije samo mesto molitve. On je i utočište"
Patrijarh Porfirije se u poruci posebno osvrnuo na ulogu koju je Svetogorska lavra imala za ljude koji su zbog rata ostali bez doma.
„Sa bolom smo primili vest o ubistvu monaha Varsanufija u Sveto-Uspenskoj Svetogorskoj lavri i o teškom ranjavanju dvojice njegove sabraće. Molimo se za upokojenje ubijenog i za isceljenje ranjenih“, naveo je patrijarh.
Potom je izrazio saučešće mitropolitu Onufriju, mitropolitu Arseniju i celom bratstvu lavre, podsećajući na reči Svetog pisma: „Časna je pred Gospodom smrt prepodobnih Njegovih“ (Ps 115, 6).
„Manastir nije samo mesto molitve. On je i utočište. Svetogorska lavra je godinama primala prognane i beskućnike, a jedan od ranjenih je upravo monah Varsanufije koji je kao izbeglica u ovoj svetinji našao utočište“, naveo je patrijarh srpski.
Prema objavi same Svetogorske lavre, međutim, monah Varsanufije je ubijen, dok je među ranjenima Andrej Kirijenko, koji je u manastiru pronašao utočište kao izbeglica.
"Nijedan čovek ne sme biti doveden u položaj u kome je ispovedanje vere uslov za preživljavanje"
Patrijarh Porfirije potom je govorio o posebnoj težini nasilja počinjenog u manastiru, mestu koje je mnogima tokom rata pružalo zaštitu.
„Nasilje unutar kuće koja je ljude štitila boli dublje od porušenih zidova. Kakvi god bili rezultati istrage, jedno možemo reći već sada: nijedan čovek ne sme biti doveden u položaj u kome je ispovedanje vere uslov za preživljavanje“, poručio je patrijarh.
Istovremeno, patrijarh nije prejudicirao rezultate istrage niti je bilo kome pripisao odgovornost za zločin pre nego što budu utvrđene činjenice. Njegova poruka bila je usmerena na stradanje ljudi i na potrebu da vera i savest nijednog čoveka ne budu razlog zbog kojeg će njegov život biti ugrožen.
Na kraju poruke, patrijarh je zamolio mitropolita Onufrija da primi molitve Srpske pravoslavne crkve za sve koji su pogođeni ovim događajem.
„Vaše Blaženstvo, molimo se da ova nasilna smrt ne postane ničije oružje. Molimo se Gospodu pobeditelju smrti da ubijenog monaha nastani u Carstvu svoje neprolazne ljubavi, a daruje utehu ranjenima i svim žrtvama ovog rata“, naveo je patrijarh srpski Porfirije.
U Svetogorskoj lavri molitveno sećanje na monaha Varsanufija nastavljeno je i nakon sahrane. Devetog dana po njegovom upokojenju, 31. avgusta, bratija je u Uspenskom saboru služila panihidu za pokoj njegove duše.
Za hrišćane, sećanje na postradalog nije poziv na novu mržnju, već na molitvu za pokoj njegove duše, isceljenje ranjenih i prestanak stradanja. U tom duhu završava se i poruka patrijarha Porfirija, molbom da smrt monaha Varsanufija ne postane sredstvo za produbljivanje sukoba, već povod za molitvu za sve žrtve rata.
Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Povodom trideset četvrte godišnjice arhijerejske hirotonije poglavara kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve, duhovni vođa SPC je uputio čestitke, ističući njegovu ulogu dobrog pastira i pozivajući na molitvu za mir.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.