Srpska pravoslavna parohija Svete Trojice u Kolumbiji bila je svedok snažnog duhovnog preobražaja: mladi ljudi iz Medeljina, zakoračili su u drevnu tradiciju i primili dar Duha Svetoga.
U srcu Anda, u opštini Cisneros, mala parohijska zajednica Srpske pravoslavne crkve proslavila je praznik Svetih sedamdeset apostola uz čin Velikog osvećenja voda. U tišini planinskih visova, otac Simeon Lopez je pogruzio Časni krst u reku, dok su se molitve na španskom jeziku uzdizale ka nebu, stapajući se sa čistim vazduhom i zelenim pejzažima koji kao da svedoče o Božjoj prisutnosti.
Put koji menja život
Ali prava duhovna svečanost čekala je dan kasnije u Belju, na Krstovdan. U maloj kapeli, Božanstvena liturgija obeležila je trenutak koji će zauvek ostati u srcima šestoro mladih Latinoamerikanaca. Stefan, Jakov, još jedan Stefan, Justin, Joakim i Ana, nakon višemesečne pripreme, zakoračili su u pravoslavlje, primajući svetu tajnu krštenja i miropomazanja, obučeni u belo i sa upaljenim svećama u rukama.
Mitropolija zagrebaćko-ljubljanska
Novokršteni su dobili imena: Stefan, Jakov, Stefan, Justin, Joakim i Ana
U svetu punom buke i prolaznih vrednosti, ovi mladi bogotražitelji pronašli su spokoj, duhovnu dubinu i Istinitu Svetlost. Jakov je, prisećajući se početaka svog katihumenata, svedočio da nije nalazio mir sve dok nije dotakao puninu pravoslavnog bogosluženja i drevnog Predanja koje se, kao neprocenjivo blago, čuva kroz vekove.
Trenutak koji se pamti ceo život
Čin krštenja, trostruko pogruženje u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, bio je trenutak dubokog preobražaja: jedan po jedan, mladi su se odricali satane i sjedinjavali sa Hristom, izranjajući kao nova stvorenja, kao deca Božija. Sveto miro zapečatilo je njihovo biće, a ispovedanje Simvola vere označilo je početak njihovog novog duhovnog života.
Krštenje ovih šestoro mladih ljudi predstavlja mnogo više od pojedinačnog događaja - ono je znak nade i potvrda da i u ubrzanom ritmu savremenog života mladi mogu pronaći svoj Dom u drevnoj, vekovima neizmenjenoj veri. Zapečaćeni darom Duha Svetoga, Stefan, Jakov, Stefan, Justin, Joakim i Ana sada se ugrađuju kao živo kamenje u zajednicu Srpske pravoslavne parohije Svete Trojice, koja iz dana u dan uzrasta i gradi se.
Njihovo putovanje se ne završava u krštenskoj kupelji - ono tek počinje. A njihov dolazak ostaje tih, ali snažan svedok da Svetlost i dalje pronalazi one koji je, iskrenog srca, traže.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
U Hramu Svetog velikomučenika Georgija priređen je svečani doček ikone, dok se završava izgradnja kapele posvećene svetiteljki čiji životni podvig vere, molitve i ljubavi vekovima nadahnjuje vernike širom sveta.
Na praznik svetog arhangela Gavrila, patrijarh srpski služio je liturgiju u drevnoj svetinji i podsetio da hrišćanski život počiva na poverenju u Božju volju, smirenju i spremnosti da se čuje glas Crkve.
Na praznik Svetog arhangela Gavrila, episkop bački pozvao je vernike na očuvanje crkvenog jedinstva, poručivši da se Hristos i Crkva ne mogu prilagođavati ljudskim merilima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
U Hramu Svetog velikomučenika Georgija priređen je svečani doček ikone, dok se završava izgradnja kapele posvećene svetiteljki čiji životni podvig vere, molitve i ljubavi vekovima nadahnjuje vernike širom sveta.
Na praznik svetog arhangela Gavrila, patrijarh srpski služio je liturgiju u drevnoj svetinji i podsetio da hrišćanski život počiva na poverenju u Božju volju, smirenju i spremnosti da se čuje glas Crkve.
Na praznik Svetog arhangela Gavrila, episkop bački pozvao je vernike na očuvanje crkvenog jedinstva, poručivši da se Hristos i Crkva ne mogu prilagođavati ljudskim merilima.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.