KAKO SE UKRAŠAVA SLAVSKI KOLAČ I ZAŠTO: Bez ovih šara on ne bi smeo da bude deo slavske trpeze
Ostali ukrasi mogu biti različiti, ali neki od najčešćih su klas žita, ptica odnosno golub, cvet, grozd, knjiga i bure.
bude molitva, neka se ljudi okupe ali da tu nema ogovaranja, opijanja, pušenja cigareta...Čim neko zapali cigaru na slavi, to više nije krsna slava. Jer "ko puši, đavolu kadi", kaže Sveti Justin Ćelijski. To je greh, kao i opijanje i prejedanje, priča otac Grigorije.
Namesnik Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima otac Grigorije izrazio je nezadovoljstvo kako većina Srba slavi slave.
Kako je objasnio, slava je molitveni događaj, a ne parada u šta je većina Srba, najkraće i najprostije rečeno pretvara, pa u skladu sa tim, postoje dve opcije kako je možemo obeležiti - onako kako bi trebalo prema crkvenim pravilima ili onako kako to većina Srba radi.
- Slava je molitveni događaj, naše slave su pirovi i derneci. Najmanje se tu brine o onome što je po Bogu ili po svecu koga slavimo. Slava je molitveni događaj, taj dan slavimo toga sveca, slavimo čoveka koji je Boga posvedočio, njegov podvig, žrtvu, ugledamo se na njega. Mi taj dan ne slavimo, taj dan je domaćin taj sveti. Mi kad njega slavimo, imamo dve opcije kako da ga slavimo, da slavimo Boga i ispunjavamo njegove zapovesti ili da radimo ovo što se trenutno radi u srpskom narodu.
Kaže da su slave postale događaji gde se ljudi napijaju, ogovaraju, puše cigare...
- Slava je postala sve što ne treba da bude. Imate na nekim mestima, gde slavu ukoliko padne u posni dan, slave mrsno. Kažu: "Kažu, tako je moj deda radio". Šta je bitno kako ti je deda radio. Pa i baba ti je prala veš na ruke, a žena ti ga sad pere u veš mašini. Dakle, nije deda merilo istinitosti, nego je merilo Gospod i sveti njegovi i kako su oni živeli. Oni su nas naučili da slavljenje slave je srpski običaj i posebna karakteristika srpskog pravoslavlja. Svaka porodica ima svog zaštitnika, grad, škola, svi imaju svog sveca zaštitnika...
- Mi taj dan ne samo slavimo, nego molimo tog sveca, da stane pred Boga za nas, jer je njemu blizak, da se pomoli, da u teškim momentima bude uz porodicu, da bude domaćinu i njegovoj porodici saputnik na putu, posebno u teškim monetima da ukaže koji je najbolji...
- Ako se taj dan krše zapovesti Gospoda, ako ja mrsim a slava je posna, zašto bi taj svetac nekome pomogao - pita otac Grigorije i dodaje:
- Taj čovek je svoj život dao za Boga, nije požalio ni svoj status, ni svoje godine... Ne da nas neće blagosloviti, nego će nas osuditi. Zato slava treba da bude molitveni događaj, najmanje je bitna hrana tu. Ako je slava liturgijski dan, crveno slovo, pa se služi liturgija, cela bi porodica trebalo da ode najpre da se pričesti...Ako se taj ne pričestiš, koja je poenta slave? Kažu žure, dolaze im gosti. Pa šta je to bitno, da se najedemo, nažderemo... Ili da proslavimo Boga.
O kaže da nije problem okupiti se, proslaviti ali ne sme centralna stvar da bude opijanje, prežderavanje...
- To neka bude molitva, neka se ljudi okupe ali da tu nema ogovaranja, opijanja, pušenja cigareta...Čim neko zapali cigaru na slavi, to više nije krsna slava. Jer "ko puši, đavolu kadi", kaže Sveti Justin Ćelijski. To je greh. Gori kandilo, a ti pališ cigaru. Greh je i opijati se, prejedati se... Pa zar smo došli dotle da jedan dan od takvih stvari ne možemo da se uzdržimo...Došao si da slaviš slavu, pravis budalu od sebe. Nije ni čudo šta nam se dešava. Ponižavamo ono što treba da je sveto. Ja verujem da 90 odsto onih koji slave ne zna žitije sveca koga slave, ljudi veruju da je Sveti Nikola bio moreplovac, čovek bio vladika, Sveti Georgije je bio vojvoda...
Ostali ukrasi mogu biti različiti, ali neki od najčešćih su klas žita, ptica odnosno golub, cvet, grozd, knjiga i bure. U nekim delovima Srbije, domaćin ili mlađi član porodice odlazi lično do prijatelja i poziva ga na slavu, uz prijateljski razgovor. Uoči slave, u nekim krajevima se kao pozvnica onome koga domaćin želi da ugosti, šalje manji hleb ili lepinja... Kolač se pravi dan uoči slave i obavezno bi trebalo da ga umesi domaćica i doda mu osveštanu vodu. Na kraju slave, gosti se ispraćaju kao što su i dočekani. Domaćin izađe iz kuće i isprati goste uz pozdrav da se i naredne godine sretnu u zdravlju i veselju.

KAKO SE UKRAŠAVA SLAVSKI KOLAČ I ZAŠTO: Bez ovih šara on ne bi smeo da bude deo slavske trpeze
NA SLAVU SE, IPAK, ZOVE, A EVO I KAKO SE TO RADI: Telefon je poslednje sredstvo kome bi trebalo pribegavati
OBAVEZAN JE DEO SLAVSKE TRPEZE I MORA SADRŽATI OSVEŠTANU VODU: Najbolji recepti za posni i mrsni slavski kolač, ako se ovako naprave obavezno uspeju
DVE STVARI DOMAĆINI NIKAD NE SMEJU DA URADE NA SVOJOJ SLAVI: Crkvena pravila su u ovim slučajevima jasna i ne bi trebalo praviti greške
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i, upravo jedući ga, osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo, objašnjava sveštenik.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Jednostavan, dekorativan i hranljiv recept koji spaja prirodne ukuse i kreativnost u danima posta.
Pravoslavci danas proslavljaju Svetog mučenika Jakova Persijanca po starom kalendaru, a po novom Sveti mučenici Mina, Hermogen i Eugraf. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Ganut onim što su mu majka i supruga napisale, Jakov se gorko pokajao i pred carem odvažno ispovedio veru u Hrista Gospoda.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Alimpija Stolpnika po starom kalendaru, Začeće Svete Ane po novom, a katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.