KAKO SE UKRAŠAVA SLAVSKI KOLAČ I ZAŠTO: Bez ovih šara on ne bi smeo da bude deo slavske trpeze
Ostali ukrasi mogu biti različiti, ali neki od najčešćih su klas žita, ptica odnosno golub, cvet, grozd, knjiga i bure.
bude molitva, neka se ljudi okupe ali da tu nema ogovaranja, opijanja, pušenja cigareta...Čim neko zapali cigaru na slavi, to više nije krsna slava. Jer "ko puši, đavolu kadi", kaže Sveti Justin Ćelijski. To je greh, kao i opijanje i prejedanje, priča otac Grigorije.
Namesnik Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima otac Grigorije izrazio je nezadovoljstvo kako većina Srba slavi slave.
Kako je objasnio, slava je molitveni događaj, a ne parada u šta je većina Srba, najkraće i najprostije rečeno pretvara, pa u skladu sa tim, postoje dve opcije kako je možemo obeležiti - onako kako bi trebalo prema crkvenim pravilima ili onako kako to većina Srba radi.
- Slava je molitveni događaj, naše slave su pirovi i derneci. Najmanje se tu brine o onome što je po Bogu ili po svecu koga slavimo. Slava je molitveni događaj, taj dan slavimo toga sveca, slavimo čoveka koji je Boga posvedočio, njegov podvig, žrtvu, ugledamo se na njega. Mi taj dan ne slavimo, taj dan je domaćin taj sveti. Mi kad njega slavimo, imamo dve opcije kako da ga slavimo, da slavimo Boga i ispunjavamo njegove zapovesti ili da radimo ovo što se trenutno radi u srpskom narodu.
Kaže da su slave postale događaji gde se ljudi napijaju, ogovaraju, puše cigare...
- Slava je postala sve što ne treba da bude. Imate na nekim mestima, gde slavu ukoliko padne u posni dan, slave mrsno. Kažu: "Kažu, tako je moj deda radio". Šta je bitno kako ti je deda radio. Pa i baba ti je prala veš na ruke, a žena ti ga sad pere u veš mašini. Dakle, nije deda merilo istinitosti, nego je merilo Gospod i sveti njegovi i kako su oni živeli. Oni su nas naučili da slavljenje slave je srpski običaj i posebna karakteristika srpskog pravoslavlja. Svaka porodica ima svog zaštitnika, grad, škola, svi imaju svog sveca zaštitnika...
- Mi taj dan ne samo slavimo, nego molimo tog sveca, da stane pred Boga za nas, jer je njemu blizak, da se pomoli, da u teškim momentima bude uz porodicu, da bude domaćinu i njegovoj porodici saputnik na putu, posebno u teškim monetima da ukaže koji je najbolji...
- Ako se taj dan krše zapovesti Gospoda, ako ja mrsim a slava je posna, zašto bi taj svetac nekome pomogao - pita otac Grigorije i dodaje:
- Taj čovek je svoj život dao za Boga, nije požalio ni svoj status, ni svoje godine... Ne da nas neće blagosloviti, nego će nas osuditi. Zato slava treba da bude molitveni događaj, najmanje je bitna hrana tu. Ako je slava liturgijski dan, crveno slovo, pa se služi liturgija, cela bi porodica trebalo da ode najpre da se pričesti...Ako se taj ne pričestiš, koja je poenta slave? Kažu žure, dolaze im gosti. Pa šta je to bitno, da se najedemo, nažderemo... Ili da proslavimo Boga.
O kaže da nije problem okupiti se, proslaviti ali ne sme centralna stvar da bude opijanje, prežderavanje...
- To neka bude molitva, neka se ljudi okupe ali da tu nema ogovaranja, opijanja, pušenja cigareta...Čim neko zapali cigaru na slavi, to više nije krsna slava. Jer "ko puši, đavolu kadi", kaže Sveti Justin Ćelijski. To je greh. Gori kandilo, a ti pališ cigaru. Greh je i opijati se, prejedati se... Pa zar smo došli dotle da jedan dan od takvih stvari ne možemo da se uzdržimo...Došao si da slaviš slavu, pravis budalu od sebe. Nije ni čudo šta nam se dešava. Ponižavamo ono što treba da je sveto. Ja verujem da 90 odsto onih koji slave ne zna žitije sveca koga slave, ljudi veruju da je Sveti Nikola bio moreplovac, čovek bio vladika, Sveti Georgije je bio vojvoda...
Ostali ukrasi mogu biti različiti, ali neki od najčešćih su klas žita, ptica odnosno golub, cvet, grozd, knjiga i bure. U nekim delovima Srbije, domaćin ili mlađi član porodice odlazi lično do prijatelja i poziva ga na slavu, uz prijateljski razgovor. Uoči slave, u nekim krajevima se kao pozvnica onome koga domaćin želi da ugosti, šalje manji hleb ili lepinja... Kolač se pravi dan uoči slave i obavezno bi trebalo da ga umesi domaćica i doda mu osveštanu vodu. Na kraju slave, gosti se ispraćaju kao što su i dočekani. Domaćin izađe iz kuće i isprati goste uz pozdrav da se i naredne godine sretnu u zdravlju i veselju.

KAKO SE UKRAŠAVA SLAVSKI KOLAČ I ZAŠTO: Bez ovih šara on ne bi smeo da bude deo slavske trpeze
NA SLAVU SE, IPAK, ZOVE, A EVO I KAKO SE TO RADI: Telefon je poslednje sredstvo kome bi trebalo pribegavati
OBAVEZAN JE DEO SLAVSKE TRPEZE I MORA SADRŽATI OSVEŠTANU VODU: Najbolji recepti za posni i mrsni slavski kolač, ako se ovako naprave obavezno uspeju
DVE STVARI DOMAĆINI NIKAD NE SMEJU DA URADE NA SVOJOJ SLAVI: Crkvena pravila su u ovim slučajevima jasna i ne bi trebalo praviti greške
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
U Mršincima kraj Čačka kapija doma Klisarića širom se otvara za miris slavskog kolača, decu koja uče običaje svojih predaka i priče koje povezuju prošlost sa sadašnjošću.
Sveća, kolač i žito pripremaju se kao i obično, ističe Đurđević.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav.
Ova svetinja povezuje Jerusalim, Svetu Goru i prvog arhiepiskopa srpskog i govori o blizini Boga na način koji se ne zaboravlja.
Pravoslavni vernici danas slave Svetu mučenicu Tatijanu po starom kalendaru i Svetog Grigorija Bogoslova po novom. Katolici obeležavaju praznik Obraćenja Svetog apostola Pavla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?
Sastojci za ovu poslasticu mere se u šoljama i kašikama, priprema je laka, a svaki zalogaj donosi toplinu i miris doma.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.