Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije
U Velikom pravoslavnom enciklopedijskom rečniku, zapravo prevodu ruskog rečnika iz 1913. godine, u izdanju novosadske “Pravoslavne reči”, pojam moleban se objašnjava podrobnije: Moleban (molban), crkveno bogosluženje kojim se obavlja molitva zahvalnosti ili molenja. Molebani mogu biti zajednički, koji se obavljaju u hramu pre i posle liturgije, posle jutrenja ili večernja, i lični, koji se mogu obavljati i u kući po želji određenih lica.
U zajedničke molebane ubrajaju se:
* moleban carski koji se održavaju u određeno vreme,
* moleban povodom praznika hramova,
* moleban povodom velikih državnih događaja,
* moleban povodom opštih nedaća.
Redosled službi molebana nalazi se u Knjizi molbanih pojanja i u Trebniku. Navodeći Knjigu molbanih pojanja, jasno je da je reč moleban imenica nastala od crkvenoslovenskog prideva, kao i reč večernje, skraćivanjem sintagme večernja služba.
Stara reč moleban pripada porodici reči nastalih od staroslovenskog glagola moliti, koja je, po Skoku, vezana i za stare paganske običaje Slovena i značila je „prinositi žrtvu“. Toj porodici reči pripada i reč molepstvije, slična po značenju molbanu, s tim da moleban ima daleko određenija pravila. Molepstvije (po Rečniku SANU) označava „kraći prigodni crkveni obred, molitvu koja se održava u određenim prilikama“ i ima manje formalizovan karakter od molbana.