DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svetog proroka Zahariju i pravednu Jelisavetu!
Sveti prorok Zaharije i pravedna Jelisaveta bili su roditelji Svetog Jovana Preteče i Krstitelja.
Dan kada SPC obeležava praznik posvećen ovom svetitelju, podseća nas na hrabrost i neustrašivost koju je on pokazao u vremenima kada je hršćanstvo bilo pod pretnjom i nepravdom.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 4. septembra sećaju se hrabrosti Svetog mučenika Agatonika, čija neustrašivost i vera u vreme progona postaju inspiracija za sve pravoslavce.
U srcu Nikomidije, drevnog grada severoistočno od Mramornog mora, Sveti Agatonik zajedno sa Svetim Zotikom i mnogim drugima, svojim životom i propovedima, odolevao je pritisima idolopoklonstva i ohrabrivao ljude da kroče putem istinite vere.
Njihova hrabrost u odbrani hrišćanske vere bila je nepopustljiva uprkos strašnim progonom koji je predvodio carski namesnik Maksimijan.
Dok je Maksimijanova vlast širila strah i nasilje, Svetog Zotika uhvatili su u mestu Karpinu, a mnoge njegove učenike mučili su i pogubili na krstu. Sam svetac Zotik, zajedno sa Svetim Agatonikom, Prinkipsom, Teoprepijom, Akindinom, Severijanom, Zenonom i mnogim drugima, uhvaćen je, vezan proveden kroz razne gradove sve do Vizantije.
U ovom neizmernom mučenju i progonu, mnogi od njih su pali na putu, gubići živote od rana i iscrpljenosti. Sveti Zotik, Teoprepije i Akindin pali su blizu Halkidona, dok je Svetom Agatoniku, nakon najtežih ispitivanja, postradao u Trakiji, u mestu Silimvriju, gde je pretrpeo mučeničku smrt mačem.
Čast i poštovanje koje upućujemo Svetom Agatoniku i njegovim sapatnicima nije samo izraz pobožnosti već i duboke zahvalnosti za njihove žrtve. Sveti mučenik Agatonik je simbol nepokolebljivog duha i neizmjerne vere, i njegovo ime u srcima vernika oživljava plamen svetlosti i nade, u svetlu pravoslavne tradicije i duhovnog blagoslova.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Ovaj svetac bio je dvorjanin paganskog cara Trajana, pa je hrišćanstvo ispovedao tajno. Kada je bio razotkriven i primoran da prinese žrtvu rimskim bogovima, s gnušanjem je odbio i žrtvovao svoj život za Isusa Hrista.
Danas slavimo jednog od hrabrih hrišćanskih velikana koji je nepokolebljivo branio veru u najtežim vremenima.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
Sveti prorok Zaharije i pravedna Jelisaveta bili su roditelji Svetog Jovana Preteče i Krstitelja.
U pravoslavnoj crkvi se pominje kao sveti mučenik, koji je stradao od progona u vreme cara Numerijana.
Kao revnosni hrišćanin, postavljen je za episkopa u Nikomidiji i to u vreme najgoreg gonjenja hrišćana pod carevima Dioklecijanom i Maksimijanom.
Mamant je imao 15 godina, kada je izveden pred sud cara.
Prvi razgovor u četiri oka otvorio teme od opstanka hrišćana u Turskoj i na Bliskom Istoku, preko rata u Ukrajini, do priprema za obeležavanje 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji.
U svetinji pored Golupca, 21. septembra sabraće se verni iz svih krajeva Srbije i dijaspore da obeleže 90 godina od kada su ovu čudotvornu relikviju ruski monasi doneli u Srbiju.
Tri dana pre dijagnoze, ova mlada devojka iz Benkovca u Hrvatskoj sasvim slučajno je otkrila Svetog Karla Akutisa, a njegove molitve i prisutnost danas joj daju snagu i mir u svakom trenutku.
Nakon brutalnih uvreda igumanu i monaštvu, te pretnji supruge Nenada Nikaljevića u sudu, tenzije u Donjim Brčelima ne jenjavaju – jeromonah Nikon otkriva šta ga je najviše uznemirilo.
Otkrijte kako šareni povrtni specijalitet u želatinskoj formi, začinjen blagim vinskim sirćetom, vekovima krasi postne trpeze pravoslavnih manastira i zašto postaje hit u savremenim kuhinjama.
Iskreno pokajanje i molitveno pravilo otkrivaju duhovnu snagu i vode vernika ka spokoju u srcu i svakodnevnom životu.
U svojoj besedi za 15. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz Kanu Galilejsku i pokazuje kako svako Hristovo čudo, od isceljenja do prosvetljenja, u svojoj suštini pretvara našu svakodnevicu i ljudsku prirodu u izvor radosti i svetlosti.