KAKO I U ČEMU NAĆI UTEHU KAD NESREĆE I NEDAĆE PRITISNU: Sveti Dimitrije Rostovski kaže da se samo treba smiriti, jer rešenje je pred nama
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Iskušenja u pravoslavlju predstavljaju duboke i često bolne trenutke u životu čoveka, ali i neizostavni deo duhovnog puta. Ona nisu tek prolazne teškoće, već vreme u kome se vernik suočava sa sobom, sa svojim slabostima, strahovima i sumnjama.
U tim trenucima, kada se čini da je teret prevelik, pravoslavno učenje podseća da svaka patnja ima smisao i da nas, ako je podnosimo sa verom, vodi pročišćenju i duhovnom uzrastanju.
Čovek u iskušenju trpi, ponekad i do granica svojih snaga. Ali, upravo tada otkriva da istinska snaga ne dolazi iz njega samoga, već iz Boga. Iskušenja nas uče strpljenju, smirenju i potpunijem predanju.
Pokazuju nam koliko je važno da se ne oslanjamo samo na svoje moći, već da u svakom trenutku tražimo utehu u molitvi, jer molitva osvetljava put čak i kroz najdublju tamu.
U pravoslavlju se veruje da nijedna bol nije slučajna i da nijedna suza ne ostaje neprimećena.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem. Kroz nju se čovek osposobljava da jasnije vidi ono što je zaista važno, da prepozna Božiju blagodat i da u tišini svog srca čuje glas koji ga poziva na mir.
Zato se verniku savetuje da ne očajava. Da pritrpi. Da se u trenucima slabosti seti da će ono što je bolno danas, sutra doneti plodove snage, mudrosti i duhovnog mira. Da svaku nedaću prima kao priliku da se približi Bogu, jer se upravo kroz krst dolazi do vaskrsenja.
Ovu istinu snažno potvrđuju i reči starca Jefrema Arizonskog.
"Kada dođe patnja, uteši se time da će posle nje ponovo doći radost i spokojstvo. Zapamti to dok si živ. Ovo sećanje daće ti hrabrosti u nedaćama ovog ispraznog sveta i ispuniće tvoju dušu utehom."
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Iskušenja dolaze onda kada se srce vezuje za ono prolazno, jer Bog želi da ga usmeri ka onome što je večno.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Sveti oci često su podsećali da pad sam po sebi ne određuje put čoveka, već odnos prema tom padu.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.