U božićnim susretima sa verskim liderima na Bliskom istoku, patrijarh jerusalimski pozvao je na prekid nasilja i izgradnju trajnog mira, ističući važnost podrške napaćenim zajednicama.
Patrijarh jerusalimski Teofil služio je svetu liturgiju u malenom selu Beit Sahur, poznatom kao Pastiri, uz sasluženje arhiepiskopa iz Konstantine, Tavora i Madave, kao i jeromonaha Crkve Svetog Groba i igumana Pastirske svetinje. Ova sveta liturgija bila je još jedan trenutak u kojem je patrijarh Teofil, sa svojim duhovnim bratstvom, pružio utehu i svetlost vernicima, uprkos tminama koje prekrivaju Bliski istok.
U susretima s predstavnicima verskih zajednica, patrijarh Teofil nije propustio da uputi snažnu poruku nade i poziva na mir. Obraćajući se nastojatelju Kustodije franjevačkog bratstva u Jerusalimu, ocu Frančesku Patonu, istakao je:
- Tama pokriva zemlju, a u ovoj tami svet traži svetlost nade koja sija iz Vitlejemske pećine.
Credit: GALI TIBBON / AFP / Profimedia
Patrijarh Teofil sa verskim liderima Bliskog istoka
Patrijarh Teofil je dodao:
- Nećemo se uplašiti kada se zemlja zatrese i kada se gore premeste u srca mora. Ostajemo posvećeni podršci i očuvanju naših napaćenih zajednica i činimo sve što možemo da pružimo praktičnu pomoć onima kojima je potrebna. Posebno imamo na umu manastir Svetog Porfirija i crkvu Svete Porodice u Gazi, gde se mnogi obraćaju crkvama za pomoć. Ipak, čak i usred teškoća, ostajemo čvrsti u nadi koju tajna ovaploćenja Božanskog Logosa donosi svetu.
Patrijarh jerusalimski je naglasio da je Bog utočište i sila u trenucima nesreće, pozivajući na hrabro suočavanje s nevoljama koje pogađaju narod. U tom duhu, ukazao je na važnost podrške napaćenim zajednicama, uz posebno isticanje manastira Svetog Porfirija i crkve Svete Porodice u Gazi, gde vernici traže utočište i pomoć.
Takođe, u razgovoru s latinskim patrijarhom, Pjerom Batistom Picabalom, patrijarh Teofil je naglasio:
- Nema ništa važnije od mira.
Upozorio je na sveopštu patnju u Svetoj zemlji, pozivajući na hitan prekid nasilja i oslobađanje zarobljenika:
- Već drugi Božić naše zajednice slave Rođenje Kneza mira usred rata, raseljenja i očaja. Ne možemo a da ne budemo duboko zabrinuti zbog patnje svuda oko nas u Svetoj zemlji i beznađa našeg naroda. Naša duhovna misija je da podržimo vernike usred strašnih nevolja i stradanja i da im pružimo pomoć.
Shutterstock
Patrijarh jerusalimski Teofil
Apelovao je:
- Upućujemo snažne pozive za hitan prekid nasilja i rata, oslobađanje zarobljenika i brzu i efikasnu humanitarnu pomoć. Znamo da je mir moguć i ohrabreni smo prekidom vatre u Libanu. Naša rešenost da vidimo sličan prekid vatre u Svetoj zemlji ne sme da posustane i još jednom pozivamo vlasti našeg regiona, kao i međunarodnu zajednicu, da više ne propustimo prilike za mir.
Osvrnuvši se na svetlost nade koja se pojavila, patrijarh Teofil je zaključio:
- Videli smo znak nade u prekidu vatre u Libanu i znamo da kada strane u ratu pokažu rešenost za mir, moguć je novi put napred. Neka ovo Božićno vreme bude preteča mira koji je temelj pomirenja za kojim čeznemo.
Poseta patrijarha Teofila apostolskom nunciju u Svetoj zemlji, kardinalu Adolfu Titu Ilanu, i anglikanskom nadbiskupu Hosamu Naumu, dodatno je oslikala njegovu posvećenost dijalogu i izgradnji mira.
- Naša rešenost da vidimo sličan prekid vatre u Svetoj zemlji ne sme da posustane - ponovio je patrijarh, pozivajući sve strane na postizanje trajnog mira kao temelja za pomirenje i obnovu nade u svetu.
Njegove reči ohrabruju, podsećajući nas da je, uprkos ratovima i nesrećama, vera u Rođenje Hristovo i Kneza mira najvažniji svetionik.
- Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam (Jovan 14, 27) - poručio je patrijarh Teofil, pozivajući sve nas da ujedinjeni tražimo svetlost i mir, temelje pomirenja i novog života u 2025. godini.
Srpska pravoslavna crkva poziva vernike da se mole za nevine žrtve u Palestini i Siriji. Patrijarh Porfirije apeluje na globalnu solidarnost i hrišćansku ljubav kao put ka okončanju patnje.
Nakon što je Hajat Tahrir al-Šam preuzeo vlast, hrišćanske zajednice suočavaju se sa radikalizacijom. Kako će međunarodna zajednica reagovati na sve veću opasnost po kulturno i versko nasleđe Bliskog istoka?
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Avtonom. Katolička crkva obeležava Presveto Ime Marijino, dok Jevreji danas slave prvi dan Roš Hašane, a muslimani počinju mesec rebiul-ahir.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
Sinod Jerusalimske patrijaršije pozvao na hitan prekid vatre i zaštitu hrišćanskih zajednica, dok se u crkvenim krugovima sve ozbiljnije razmatra ideja o sazivanju svih pomesnih Crkava.
Dok sukobi potresaju Bliski istok i unose nemir daleko izvan granica regiona, mnogi se vraćaju odlomku iz Jevanđelja u kojem Isus govori o ratovima, progonima, padu Jerusalima i znakovima na nebu.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.