Prema pravoslavnom učenju, dom nije samo mesto stanovanja već i duhovni prostor koji može postati svetilište, ali i meta nevidljivih, nečistih sila.
U današnje vreme, kada mnogi ljudi osećaju strah, nemir i teskobu, duhovna sigurnost postaje važnija nego ikada, a nju ljudi najčešće traže ili bi trebalo da je nalaze u svom domu.
Prema pravoslavnom učenju, dom nije samo mesto stanovanja već i duhovni prostor koji može postati svetilište, ali i meta nevidljivih, nečistih sila. Crkva vekovima uči da duhovi tame traže pukotine kroz koje mogu da naruše porodični mir, unezvere ukućane i udalje ih od Boga.
printskrin youtube/dok anđeli spavaju
Otac Rafailo Boljević
Nečiste sile, kako navode sveti oci, ne dolaze samo kroz očigledno zlo, već često tiho, kroz nemar, praznoverje, psovku, odsustvo molitve i udaljavanje od svetinja. Ukoliko u domu nema mesta za Boga, prema rečima svetih otaca, vrlo brzo može biti mesta za nešto drugo — ono što čoveku oduzima mir, ljubav i nadu.
Upravo na tu temu govorio je i otac Rafailo Boljević, iguman manastira Podmaine, koji vernicima poručuje da postoji jednostavan, ali moćan način da se duhovna zaštita povrati, a dom učini mestom gde zlo nema pristup.
– Sveti Jovan Zlatousti kaže da u dom gde se čuva Sveto Jevanđelje, na posebno odvojenom mestu, na polici, poželjno je da bude upaljeno i kandilo, da tom domu nečiste sile teško pristupaju. Pa još ako roditelji i deca celivaju Sveto Jevanđelje, poklone mu se... Uz sveto telo i svetu krv Hristovu, Sveto Jevanđelje je najsvetije – objasnio je otac Rafailo, dodajući čega se i zašto demoni najviše plaše.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Izjava koja je zapalila raspravu u Americi i širom sveta otvara pitanja vere, nauke i medijskog uticaja, dok teolozi upozoravaju na duhovne opasnosti neobjašnjivih pojava.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Kroz svedočanstvo iz života, veliki duhovnik 20. veka i svetac objasnio je na jednostavan način da snaga molitve ne zavisi od samog čitanja, već od mnogo dublje istine koja menja život i razvejava tamu oko nas.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Od reportaža iz najvećih svetinja do svetih mesta koja mediji retko obilaze, portal obeležava drugi rođendan uz priče o svom razvoju i akciju darivanja čitalaca.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.