DANAS JE BOŽIĆ PO GREGORIJANSKOM KALENDARU: Slave ga svi katolici, ali i neki pravoslavci!
Jedan od najvažnijih i najsvečanijih trenutaka katoličkog Božića jeste Misa polnoćka
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja najradosniji praznik, dan rođenja Isusa Hrista u Vitlajemskoj pećini.
Na Božić, uobičajeni pozdrav je „Hristos se rodi“, a odgovori mogu biti u dva oblika – „Vaistinu se rodi“ ili „Voistinu se rodi“. Postavlja se pitanje da li su oba oblika pravilna ili se priznaje samo jedan.
Oba oblika su ispravna, jer su povezana sa različitim verzijama crkvenoslovenskog jezika. „Vaistinu“ je oblik koji pripada srpskoslovenskoj redakciji, dok je „Voistinu“ karakterističan za ruskoslovensku verziju staroslovenskog jezika.
Ukoliko se šalje čestitka na njoj treba da piše: "Mir Božji, Hristos se rodi".

Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božijeg, spasitelja sveta i praznuje tri dana.
Pripreme za Božić počinju četrdeset dana pre 7. januara, kada počinje Božićni post, koji predstavlja pročišćenje duha i tela pred najradosniji događaj u pravoslavlju. Prvog dana Božićnog jutra, pre svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima.
Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odelo, i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Po povratku iz crkve, ukućani se međusobno ljube čestitajući jedni drugima praznik. Još pre izlaska sunca na Božić odlazilo se na izvor ili bunar po takozvanu nenačetu vodu. Od te vode, kojoj su se pripisivala lekovita svojstva, koristilo se za umivanje ukućana, a potom su nalivana u sva jela za božićni ručak.
U narodu se verovalo da nenačeta voda ima i isceliteljsku moć. Nenačetom vodom treba okupati decu, kao zaštitu od nečistih sila.
Ovom prilogom svim pravoslavnim vernicima, od najmlađih do najstarijih, čestitamo najradosniji praznik Božić rečima: Mir Božji, Hristos se rodi!
Jedan od najvažnijih i najsvečanijih trenutaka katoličkog Božića jeste Misa polnoćka
U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Sveštenik Branislav Kedžić objašnjava da je pravo značenje novčića u česnici simbol pomoći.
Religija.rs je posetila hram Svetog Aleksandra Nevskog, gde je posle unošenja badnjaka započelo praznično slavlje, dok je episkop hvostanski Aleksej darivao decu, a potom se uputio ka Svetosavskom hramu, gde će služiti ponoćnu liturgiju i povesti vernike u radost Hristovog rođenja.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Žena koja je pretrpela ovakvu traumu uživa, najprostije rečeno, poseban status.
Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Reči Svetog apostola Pavla otkrivaju zašto pravoslavne hrišćanke pokrivaju glavu tokom molitve, ne samo u crkvi već i u svom domu.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.
Kandilo podseća na potrebu za molitvom, na to da je Hristos jedina istinita svetlost i da vera u njega treba da osvetljava čovekov život.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Čak 49 vojnika, videvši Kalistratovu postojanost, prihvatilo je hrišćansku veru.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
U Hramu Svete Trojice u Bransviku, nedaleko od Melburna, srpski pravoslavni vernici dočekali su poglavara Srpske pravoslavne crkve.
Ruski svetitelj objašnjava zašto se zablude ne prevazilaze podsmehom i osudom, već smirenjem, ljubavlju, trpljenjem i molitvom.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.