DANAS JE BOŽIĆ PO GREGORIJANSKOM KALENDARU: Slave ga svi katolici, ali i neki pravoslavci!
Jedan od najvažnijih i najsvečanijih trenutaka katoličkog Božića jeste Misa polnoćka
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja najradosniji praznik, dan rođenja Isusa Hrista u Vitlajemskoj pećini.
Na Božić, uobičajeni pozdrav je „Hristos se rodi“, a odgovori mogu biti u dva oblika – „Vaistinu se rodi“ ili „Voistinu se rodi“. Postavlja se pitanje da li su oba oblika pravilna ili se priznaje samo jedan.
Oba oblika su ispravna, jer su povezana sa različitim verzijama crkvenoslovenskog jezika. „Vaistinu“ je oblik koji pripada srpskoslovenskoj redakciji, dok je „Voistinu“ karakterističan za ruskoslovensku verziju staroslovenskog jezika.
Ukoliko se šalje čestitka na njoj treba da piše: "Mir Božji, Hristos se rodi".

Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božijeg, spasitelja sveta i praznuje tri dana.
Pripreme za Božić počinju četrdeset dana pre 7. januara, kada počinje Božićni post, koji predstavlja pročišćenje duha i tela pred najradosniji događaj u pravoslavlju. Prvog dana Božićnog jutra, pre svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima.
Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odelo, i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Po povratku iz crkve, ukućani se međusobno ljube čestitajući jedni drugima praznik. Još pre izlaska sunca na Božić odlazilo se na izvor ili bunar po takozvanu nenačetu vodu. Od te vode, kojoj su se pripisivala lekovita svojstva, koristilo se za umivanje ukućana, a potom su nalivana u sva jela za božićni ručak.
U narodu se verovalo da nenačeta voda ima i isceliteljsku moć. Nenačetom vodom treba okupati decu, kao zaštitu od nečistih sila.
Ovom prilogom svim pravoslavnim vernicima, od najmlađih do najstarijih, čestitamo najradosniji praznik Božić rečima: Mir Božji, Hristos se rodi!
Jedan od najvažnijih i najsvečanijih trenutaka katoličkog Božića jeste Misa polnoćka
U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Sveštenik Branislav Kedžić objašnjava da je pravo značenje novčića u česnici simbol pomoći.
Religija.rs je posetila hram Svetog Aleksandra Nevskog, gde je posle unošenja badnjaka započelo praznično slavlje, dok je episkop hvostanski Aleksej darivao decu, a potom se uputio ka Svetosavskom hramu, gde će služiti ponoćnu liturgiju i povesti vernike u radost Hristovog rođenja.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Žena koja je pretrpela ovakvu traumu uživa, najprostije rečeno, poseban status.
Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Episkop novobrdski i vikar patrijarha Porfirija osvetljava duboke teološke i simboličke dimenzije Hristovog rođenja, govori o značaju porodičnih vrednosti, jedinstvu Crkve i miru među ljudima, naglašavajući važnost praštanja, ljubavi i borbe protiv zla u nama samima.
Prva osnovna škola kralja Petra II iz Užica kroz animacije i programiranje prvi put doživela stvaranje sveta i pravoslavnu tradiciju.
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Reč "anđeo" znači "glasnik" i označava njihovu osnovnu ulogu: prenositi Božije poruke, čuvati ljude i pomagati im u svakodnevnom životu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 24. petak po Duhovima otkriva moć vaskrsenja koja podiže grehom umrle, vodi vernike iz tame greha i otvara put ka nebeskim visinama – dar koji menja sve što mislimo o životu i smrti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Reči koje pokreću dušu, oslobađaju od greha i podižu vernika u borbi sa zlom kroz nebesku snagu Arhistratiga Mihaila.
Reč "anđeo" znači "glasnik" i označava njihovu osnovnu ulogu: prenositi Božije poruke, čuvati ljude i pomagati im u svakodnevnom životu.