Sveštenik Branislav Kedžić objašnjava da je pravo značenje novčića u česnici simbol pomoći.
Česnica je nezamenjiv deo božićne trpeze, a prema crkvenom učenju, treba je pripremiti u ranim jutarnjim satima na Božić, nakon svete liturgije. U testo se obavezno stavlja novčić – zlatni, srebrni ili obični, a odozgo se zabode grančica badnjaka. U različitim krajevima Srbije običaji variraju, pa se u česnicu mogu staviti i kukuruz, dren, pasulj ili zrno pšenice.
Česnica ima sličnu ulogu kao slavski kolač, a kada se ispeče, donosi se na sto na kojem je već postavljen božićni ručak.
Printscreen/Youtube/Uradi Sama- Ideje za kreativce
Česnica, Ilustracija
Domaćin najpre seče pečenicu, a zatim svi okupljeni u krugu porodice i prijatelja, uz sveću, kadionicu i molitvu, dolaze do trenutka lomljenja česnice. Ova tradicija uključuje obavezno okretanje česnice kao slavskog kolača, a potom lomljenje na broj delova prema broju ukućana.
Jedan od omiljenih trenutaka je otkrivanje novčića, jer prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine.
Međutim, crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive. Sveštenik Branislav Kedžić objašnjava da je pravo značenje novčića u česnici simbol pomoći. Osoba koja pronađe novčić trebalo bi da predstavlja onog koji je spreman pomoći drugima. Na taj način, novčić simbolizuje zajednicu koja prepoznaje potrebu za pomoći i odraz je humanosti u društvu.
Prema sveštenikovim rečima, osoba koja pronađe novčić, prirodno će prepoznati nekog kome je potrebna pomoć, čime se potvrđuje temeljna vrednost ove tradicije – međusobna podrška i solidarnost u zajednici.
shutterstock, youtube/printscreen/Beogradska hronika Jutarnji program
Otac Branislav Kedžić
- Poenta novčića koji se stavlja u česnicu jeste propoznavanje zajednice da je nekome potrebna određena pomoć i upravo onaj koji ga pronađe treba da simboliše onoga kome je to nešto potrebno. Prirodno je da onaj koji pronađe novčić, pronađe i onoga kome je taj novčić potrebiji pa da iskaže tu želju zajednice i nekome pomogne - istakao je sveštenik.
Rođen je kao Nikolaj Dzanakakis u seljačkoj porodici, u selu Sirikari, u zapadnom delu Krita. U trinaestoj godini roditelji su ga poslali u grad Hanja da izuči berberski zanat. Tada su se kod njega pojavili prvi znaci gube.
Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
Vatrogasci brzo reagovali i sprečili širenje vatre, dok uprava Hrama Hristovog Vaskrsenja ističe da nema povređenih; preliminarni uzrok požara najverovatnije kvar na električnim instalacijama.
Episkopa Silvestra iz Ugande dočekao je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, a njegov boravak u srpskim zemljama kroz liturgije, duhovne tribine i svedočanstva pokazuje kako pravoslavlje spaja ljude sa dva kontinenta u istom Duhu i veri.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
Na platou ispred Hrama Svetog Save, vernici su uživali u tradicionalnom lomljenju česnice od 250 kilograma brašna, a Unija pekara Srbije podelila je 4.000 krstića i više od 3.000 paketića.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.