KAKO JE TURSKI PAŠA POSTAO PRAVOSLAVNI SVETAC: Potresna priča o čoveku koga je Bog proslavio kao monaha Nikolu
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka.
Rođen je kao Nikolaj Dzanakakis u seljačkoj porodici, u selu Sirikari, u zapadnom delu Krita. U trinaestoj godini roditelji su ga poslali u grad Hanja da izuči berberski zanat. Tada su se kod njega pojavili prvi znaci gube.
SPC danas obeleževa Svetog Nikifora Leproznog (ili Gubavog).
Rođen je kao Nikolaj Dzanakakis u seljačkoj porodici, u selu Sirikari, u zapadnom delu Krita. U trinaestoj godini roditelji su ga poslali u grad Hanja da izuči berberski zanat. Tada su se kod njega pojavili prvi znaci gube.
U to vreme Krićani su gubavce terali na poluostrvo Spinalonga, i zato, kad je u njegovoj šesnaestoj godini bolest postala primetna, Nikolaj je otišao u Aleksandriju, gdje je nastavio da radi kao berberin.
Kada se guba počela pojavljivati na rukama i licu, jedan jerej ga je posavetovao da ide na ostrvo Hios, gde je bilo lečilište i karantin za leprozne bolesnike, koji je podigao Anfim (Vajanos).
Nikolaj je na Hios došao 1914, kad je imao 24 godine. Tamo se za Nikolaja otvorio prostor za vrlinsko usavršavanje. Prepodobni Anfim ga je rukopoložio za monaha, davši mu ime Nikifor. On je imao poslušanje u bašti i voćnjaku, i bio je prvi pevač u hramu.
Kasnije je zbog bolesti, Nikifor izgubio vid. Za bezgranično trpljenje i ljubav prema bližnjemu, Gospod je dao Nikiforu dar prorokovanja i utešitelja nevoljnika.
Kad se upokojio, 4. januara 1964. godine od njegovih mošti se osetilo miomiris. Mnogobrojna čudesa, koja su se desila po molitvama svetoga, zapisao je njegov učenik otac Evmenije.
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka.
Iako su naši praznici često obeleženi spoljnim svečanostima, važno je zapitati se koliko je ta spoljašnja svečanost uistinu ukorenjena u duhovnoj stvarnosti. Mnogi ljudi, kako Sveti Teofan primjećuje, ne razumeju pravu važnost praznika ili im se ta važnost čini zamagljenom. Samo retki, istinski posvećeni, mogu da dožive i osete duboko značenje tih dana. Pitanje koje Teofan postavlja jeste: koliko se od onoga što ulažemo u prazničnu spoljašnjost zapravo daje Gospodu i našim bližnjima? Prečesto sve nestaje u ličnim uživanjima i sujetama, dok je istinska duhovnost zanemarena. Gospod, u svojoj providnosti, vidi sve – On ne može biti prevaren.
Prema svetom Kirilu Aleksandrijskom Danilo i tri otroka doživeli su u Vavilonu duboku starost, ali su "mačem posečeni zbog vere prave".
Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Svetitelj je bio žrtva zeta cara Konstantina.
Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola i jevanđelistu Marka po starom, i Svetog apostola i jevanđelistu Jovana Bogoslova po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Device Marije Posrednice svih milosti, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznate velike praznike.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Od nekoliko osnovnih sastojaka nastaje toplo i zasitno jelo koje je nekada bilo svakodnevica u srpskim kućama.