UMESTO BOŽIĆA, 7. JANUARA SLAVIĆE SE DAN PROGRAMERA: Zelenski potpisao ukaz koji je dodatno podelio ukrajinsko društvo
Nova odluka iz Kijeva otvorila je pitanje da li se kalendar pretvara u političko oruđe u trenutku dubokih društvenih lomova.
Predsednik Rusije u novogodišnjoj čestitki ističe važnost vere, tradicije i uloge Crkve u očuvanju jedinstva društva.
Očekivanje da će 2026. godina doneti pozitivne promene i obnavljanje izrazio je predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin u obraćanju patrijarhu moskovskom i sve Rusije Kirilu, povodom Nove godine i praznika Rođenja Hristovog, koji Ruska pravoslavna crkva proslavlja 7. januara prema Julijanskom kalendaru.
Poruka, koju je objavio Kremlj, nosi snažan duhovni i društveni značaj.
U čestitki ruski predsednik naglašava da su praznični dani oduvek vreme za unutrašnje preispitivanje i jačanje veza sa porodicom i bližnjima.
– Uvek sa posebnim ushićenjem i nadom očekujemo ove svetle praznike – ističe Putin, dodajući da ih prati vera da dobre namere i snovi ljudi mogu postati stvarnost.
On takođe ocenjuje da nova godina može biti početak za unapređenje društvenog života i jačanje zajedništva, čak i u periodima pojačanih međunarodnih i unutrašnjih izazova.
Posebna pažnja u poruci posvećena je ulozi Crkve i crkvenih velikodostojnika. Ruski predsednik se lično obraća patrijarhu Kirilu, poželivši mu zdravlje i uspeh u odgovornoj patrijarškoj službi, uz priznanje doprinosa Crkve očuvanju duhovnog identiteta i istorijske kontinuiteta ruskog naroda.
Ova napomena dobija dodatnu težinu imajući u vidu da je Ruska pravoslavna crkva pozvana da bude stub stabilnosti i jedinstva u periodu značajnih društvenih i geopolitičkih promena.
Pored poruke ruskog predsednika, patrijarh moskovski i sve Rusije primio je novogodišnje i božićne čestitke i od drugih državnih zvaničnika. Među njima su predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko i predsednik Vlade Rusije Mihail Mišustin, koji su istakli duhovni rad Patrijaršije i njen doprinos očuvanju društvene kohezije.
Čestitka Vladimira Putina nije običan praznični pozdrav. Naprotiv, ona deluje kao javna poruka koja naglašava vrednost vere, predanja i duhovne postojanosti kao temelja budućnosti. U vremenu neizvesnosti, želja za „promenama nabolje“ postaje izraz zajedničkog iščekivanja, kako za Rusiju, tako i za širi pravoslavni svet.
Nova odluka iz Kijeva otvorila je pitanje da li se kalendar pretvara u političko oruđe u trenutku dubokih društvenih lomova.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Beloruske monahinje su navodno "infiltrirale" u crkve u Švedskoj kako bi prikupljale sredstva za finansiranje rata u Ukrajini.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
U dokumentu koji su pripremile SAD i Rusija prvi put se na međunarodnom nivou otvara i pitanje statusa kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve u okviru budućeg mirovnog dogovora.
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.