SVETI NIL SINAJSKI: "Ne tuguj..."
Ukoliko želiš da ugušiš u sebi tugu sa mračnim raspoloženjem duha, prigrli srcem ljubav i obuci se u nezlobivu radost, govorio je Sveti Nil Sinajski.
Upravo ona ni Kainu nije dala da se pokaje posle ubistva brata, niti je dopustila Judi da posle izdaje pronađe put spasenja, već ga je dovela, kroz očajanje koje mu je nametnula, dotle da se obesi.
Pravoslavlje ima specifičan i duboko ukorenjen stav prema tugi i tugovanju. Tuga je prirodna ljudska reakcija na gubitak, bilo da je u pitanju smrt voljene osobe, raskid ili neka druga trauma. U pravoslavlju, tuga se ne vidi kao nešto što treba potisnuti, već kao proces kroz koji čovek treba da prođe, uz pomoć vere, molitve i duhovnog vodstva.Sa druge strane, tuga predstavlja i veliku duhovna opasnost, jer može prerasti u očajanje koje se smatra grehom.
Sveti Jovan Kasijan je rekao da tuga samo u jednom slučaju korisna.
"Tuga nam je od koristi samo u slučaju kada je prihvatamo podstaknuti ili pokajanjem za grehe, ili žarkom željom za savršenstvom, ili sazercanjem budućeg blaženstva. O njoj govori i blaženi apostol Pavle: Jer žalost koja je po Bogu donosi pokajanje za spasenje, za koje se ne kaje; a žalost ovoga sveta donosi pogibao. Postoji i druga vrsta tuge, koja je potpuno beskorisna, koja u grešnu dušu, umesto namere da ispravi svoj život i očisti se od strasti, unosi najpogubnije očajanje. Upravo ona ni Kainu nije dala da se pokaje posle ubistva brata, niti je dopustila Judi da posle izdaje pronađe put spasenja, već ga je dovela, kroz očajanje koje mu je nametnula, dotle da se obesi".
Ukoliko želiš da ugušiš u sebi tugu sa mračnim raspoloženjem duha, prigrli srcem ljubav i obuci se u nezlobivu radost, govorio je Sveti Nil Sinajski.
Njegove poslednje reči bile su: "Ostavite me da budem hrana zverima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zveri, da se nađem čist hleb Hristu.“
Nisu sva iskušenja ista po karakteru. Neka nailaze na ljude podvižnike, druga na bestidne ljude…, govorio je Sveti Isak Sirin.
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vreme cara Aleksija Komnena, kada se povela polemika o tome ko je od njih trojice svetitelj.
Protojerej Jovan Radović, paroh podgorički, odgovarao je na pitanja slušalaca radija "Svetigora" u emisiji "Pitajte sveštenika".
Prepodobni Jovan Kasijan u svom delu „Razgovori ave Serapiona“ razmatra glavne strasti koje muče ljudsku dušu, nudeći univerzalne savete za oslobađanje i duhovnu slobodu.
U savremenom svetu depresija sve češće postaje prisutan problem, a prema učenju svetih otaca, tuga nije samo prolazna emocija već duhovna opasnost koja može voditi ka beznađu i duhovnoj smrti.
Sveti Paisije Atonski govorio je da najveća pobeda nije u spoljašnjim delima, već u zadobijanju smirenja i ljubavi – otkrivamo njegove pouke za svakodnevni život.
U knjizi “Duhovne pouke oca Joila” autora Vladimira Kljajevića, porodica otkriva detalje susreta sa ocem Joilom, neobičnim znakovima na sahrani i snazi pravoslavne molitve.
Patrijarh Kiril blagoslovio novi bogoslužbeni čin i zaštitnu ikonu fondacije "Krug dobrote", dok roditelji dobijaju duhovnu podršku kakvu dugo čekaju.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Dok je služio veličanstvenu misu na Trgu Svetog Petra, svetitelj je pokazao spontanost i ljudskost u trenutku koji je postao viralan na društvenim mrežama.
„Božji influenser“ iz Milana proglašen je svetim pred očima svoje majke, a prisustvo porodice na misi u Vatikanu pokazalo je svetu da vera, ljubav i tehnologija mogu oblikovati večnost.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
Obe uče da postoji samo jedan Bog i da su ljudi najuzvišenija stvorenja na zemlji, sposobna i za dobro i za zlo.
Tokom boravka u Srbiji slavna glumica i suprug, reditelj Ron Šelton, obišli su manastir Mileševu, a u toplom susretu sa monaškom zajednicom doživeli trenutke duhovne bliskosti i tišine koja, kako je istakla, „pripada večnosti“.
Miris pečenih kolača, bogat karamel krem i tradicija preneta s kolena na koleno donose porodičnu toplinu i radost zajedništva, baš onako kako nas u pravoslavlju uči blagodat gostoprimstva i zajedništva.
Jedan od najvećih Svetih otaca otkriva kako nezasitost uništava dušu i zašto ni najveće bogatstvo ne donosi istinsku sreću.