KAKO POBEDITI TAMU U DUŠI: Vodič za suočavanje sa depresijom
U svetu punom stresa i izazova, mnogi se bore sa osećajem beznađa. Pravoslavna vera pruža ne samo utehu, već i konkretne duhovne pouke za prevazilaženje najtežih unutrašnjih kriza.
U savremenom svetu depresija sve češće postaje prisutan problem, a prema učenju svetih otaca, tuga nije samo prolazna emocija već duhovna opasnost koja može voditi ka beznađu i duhovnoj smrti.
Kada čovek greši, Božija blagodat ga napušta, jer se udaljava od Gospoda i približava svom neprijatelju. Tada čovek počinje da vene, savija se pod teretom i oseća se slomljen pod teškim bremenom. Međutim, kako se pobediti depresija? Ovo pitanje sve češće muči društvo u savremenom svetu. Iako ovaj problem postaje sve učestaliji, on nije nov. Bio je redak u minulim vekovima, ali ipak prisutan mučitelj ljudskih duša o kome su mnogi sveti oci govorili i upozoravali.
Bezdanje ili depresija najgore je od svih stradanja, vrhunac i kruna iskušenja. Depresija je strašno mučenje duše, bol neizreciv, bol koji je gorči od svake kazne. Jer podseća na crva koji ne napada samo telo, već samu dušu. To je crv koji izjeda ne samo kosti, već i misli, i uništava snagu duše. Prekomerno beznađe ima moć da čoveka često dovede do ludila, da potopi dušu i učini je beskorisnom za svako dobro. (Sveti Jovan Zlatousti)
Ako neprestano mislimo, razmatramo i bavimo se besmrtnošću, večnim životom, društvom anđela, zajednicom sa Hristom, tom neizrecivom slavom, životom oslobođenim od svake boli, tada nećemo pasti u beznađe zbog tuge u ovom životu. (Sveti Jovan Zlatousti)
Tuga i opterećenost duše obično su posledica griže savesti kod osetljivih ljudi. U tom slučaju, čoveku je potrebna ispovest, kako bi mu duhovnik mogao pomoći. Jer, ako je čovek osetljiv, njegovo delo može biti sasvim malo, ali đavo, neprijatelj, ga uveličava, pokazuje mu ga pod mikroskopom, kako bi ga bacio u očajanje i učinio beskorisnim. Može mu, na primer, reći da je jako povredio druge, da im je stvorio poteškoće itd., i učiniti da se uznemirava više nego što može podneti. Zašto đavo ne ide da muči savest onoga koji je neosetljiv? Neosetljivom čoveku đavo prikazuje veliki greh kao beznačajno, kako se ne bi pokajao. (Sveti Pajsije Svetogorac)
Slavljenje Boga je lek protiv depresije. (Sveti Pajsije Svetogorac)
Nije nam dozvoljeno da tugujemo. Hristos je pobedio sve! On je vaskrsao Adama! Oslobodio je Evu! Uništio je smrt! (Prepodobni Serafim Sarovski)
Ko pobedi strasti, pobediće i depresiju. Ko je pobeđen strastima, ne može izbeći okove tuge. Kao što se bolest vidi na licu, tako se i onaj ko je strastan vidi po depresiji. (Prepodobni Serafim Sarovski)
Kada čovek greši, Božija blagodat ga napušta, jer se udaljava od Boga i ide ka svom neprijatelju. Tada čovek počinje da vene, savija se, oseća se slomljen pod teškim teretom. Na njemu se ispunjava reč Gospodnja o nečistom duhu koji se vraća sa sedam gorih duhova (Mt. 12, 43-45). Tuga, nemir, duševno opterećenje – to je plata zadovoljenog greha. Neverovatno! Čovek od zadovoljenja strasti očekuje raj: „Bićete kao bogovi“ (Post. 3, 5). Ali čim zadovolji strast, izlazi iz obmane i vidi da željeni „raj“ nije bio ništa drugo do iluzija. Sada mu ostaje praznina, bol, tuga, teret. Shvata da je njegova očekivanja izneverila. Očekivao je radost, a dobio je suprotnost. Put kojim je krenuo, put predavanja strasti, odveo ga je u greh i depresiju... (Sveti Teofan Zatvornik)
Čovek koji ne ide često u crkvu, ne ispoveda se i ne pričešćuje, ne postaje učesnik Božije blagodati. To je razlog zašto većina ljudi postaje duševno bolesna. (Sveti Amfilohije Počajevski)
Tuga rađa očajanje, a očajanje je smrtni greh. (Prepodobni Varsanufije Optinski)
Učimo od svetih otaca da je najvažniji lek za depresiju borba za duhovni mir kroz pokajanje, ispovest i oslanjanje na Boga. Tuga je trenutak slabosti, ali nas vera u Hrista vodi izvan beznađa, prema večnom spasenju. Ako se uzdamo u Boga, i u najtežim iskušenjima nalazimo utehu i snagu za borbu.
U svetu punom stresa i izazova, mnogi se bore sa osećajem beznađa. Pravoslavna vera pruža ne samo utehu, već i konkretne duhovne pouke za prevazilaženje najtežih unutrašnjih kriza. Sveti Teofan u misli za 16. subotu po Pedesetnici naglašava važnost budnosti i pripravnosti za dolazak Gospoda. "Stražiti“ ne znači samo čekati, već aktivno živeti u skladu s Božjim zapovestima, razmišljajući o tome kako ćemo se suočiti s Njim. Da bismo to postigli, važno je neprestano ispunjavati zapovesti i, kada padnemo, brzo se pokajati i pomiriti sa Bogom kroz ispoved. Ova proaktivnost u duhovnom životu pomaže nam da se oslobodimo straha od osude, jer kroz iskreno pokajanje i trud na ispravnom putu postajemo sve bliži Bogu.


KAKO POBEDITI TAMU U DUŠI: Vodič za suočavanje sa depresijom
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Greh ne ostavljaj ni jednog trenutka na duši: odmah se kaj, plači u srcu svome i trči ka duhovnom ocu"
Zašto tuga nije samo prolazno raspoloženje, kako prerasta u depresiju i duhovnu krizu i na koji način, po svedočanstvu Svetih otaca, čovek može ponovo da se uspravi.
Pravoslavlje tugu ne smatra strašnom, ali pravi razliku između prolazne žalosti i beznadežnog očajanja koje prelazi u uninije, a to jeste greh.
Jedan od najvećih duhovnika Svete gore 20. veka objašnjava kako molitva, predanje Bogu i poniznost mogu osloboditi dušu od očaja i vratiti mir u svakodnevni život.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.