Duhovna riznica 23.01.2026 | 07:30

KAKO PRONAĆI SNAGU I BEZ BITKE POBEDITI NEPRIJATELJE KOJI NAS OKRUŽUJU: Vladika Nikolaj poručuje da im ne otkrivamo naše slabosti i da učinimo ovo

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KAKO PRONAĆI SNAGU I BEZ BITKE POBEDITI NEPRIJATELJE KOJI NAS OKRUŽUJU: Vladika Nikolaj poručuje da im ne otkrivamo naše slabosti i da učinimo ovo
Religija.rs,Freepik

U besedi za 33. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da neznatne brige i sitni luksuzi često odvlače pažnju od onoga što je istinski važno.

Kada hleb nestane sa stola, a ogrtač više ne greje, mnogi bi zaboravili na spokoj i počeli da brinu. Apostoli, međutim, nisu tako gledali na život. Vladika Nikolaj Velimirović u besedi za 33. petak po Duhovima podseća da je zadovoljstvo koje izvire iz srca, mir i ljubav Božja, vrednije od svega što se može pojesti ili obući. U svetu u kojem sitnice lako preplave um, upravo unutrašnja snaga postaje ono što nas čini nepokolebljivima u borbi duha nad materijom.

Beseda o zadovoljenju s onim što nam je najnužnije

A kad imamo hranu i odeću, budimo zadovoljni. (I Tim. 6, 8)

Apostoli Božji učili su druge onim što su oni sami životom svojim ispunili. Kad su imali hranu i odeću, oni su bili zadovoljni. Čak i kad se dešavalo da nisu imali ni hranu ni odeću, oni su bili zadovoljni. Jer njihovo zadovoljstvo nije priticalo spolja nego je izviralo iznutra. Njihovo zadovoljstvo nije bilo tako jevtino kao zadovoljstvo životinjsko, nego skuplje, mnogo skuplje i ređe.

Zadovoljstvo unutrašnje, zadovoljstvo od mira i ljubavi Božje u srcu, to je zadovoljstvo viših ljudi; to je bilo zadovoljstvo apostolsko. U velikim borbama generali se odevaju i hrane kao i prosti vojnici, i ne traže zadovoljstva u hrani i odelu nego u pobedi. Pobeda je glavno zadovoljstvo onih koji se bore.

A hrišćani su, braćo, u borbi neprestanoj, u borbi za pobedu duha nad materijom, u borbi za preodolenje višeg nad nižim, čoveka nad skotom. Nije li, dakle, više nego smešno voditi borbu a ne brinuti o pobedi, nego o spoljnim ukrasima i nakitima? Nije li glupo davati znake raspoznavanja svome neprijatelju?

Naš nevidljivi neprijatelj raduje se sujetljivosti našoj, i podržava nas u svakoj sujetnoj pomisli, i zapošljava nas svim mogućim neuračunljivim sitnicama i dangubicama, samo da bi navalio na naš um teški zaborav, odnosno onoga zbog čega smo mi na zemlji. On nam predstavlja ništavno važnim, i sporedno glavnim, i pogubno korisnim, samo da bi odneo pobedu nad nama i srušio nas zauvek.

Gospode sveti, krepki i besmrtni, koji si nas od blata sazidao, i u blato dušu živu udahnuo, ne daj, Gospode, da blato nadvlada! Pomozi duhu našem da uvek bude jači od zemlje. Tebi slava i hvala vavek. Amin.