Shutterstock, YouTube/Printscreen/Осторожно: СобчакIspovest pred smrt, Ilustracija
Zanimljivo je da ono, za čim većina ljudi juri u ovozemaljskom životu - novac, karijera, bogatstvo – pred smrt postaju nebitni i ostaju daleko u senci stvari koji se najčešće zanemaruju u životu.
Ispovest i pričešće na samrtničkoj postelji imaju ključnu ulogu u pravoslavlju jer omogućavaju umirućem verniku da se pomiri sa Bogom i očisti od grehova pre nego što pređe u večnost.
Ispovest pruža duhovno pomirenje i oproštaj, dok pričešće omogućava verniku da primi telo i krv Hristovu, čime se povezuje s Bogom i priprema za večni život. Ovi sakramenti pružaju mir duši i omogućavaju dostojan susret sa Bogom u poslednjem trenutku života.
Ispovest i pričešće pomažu i da se duša lakše razdvoji od tela, ali i da umirući čovek oseti olakšanje pred odlazak pred Boga, ali i da se dostojno oprosti od bližnjih i ovog sveta.
Printscreen /VK Video / Митрополит Тихон (Шевкунов)
Mitropolit Tihon Ševkunov
Uz poslednje pokajanje, vernik se otvara Božjoj ljubavi i saosećanju, tražeći oproštaj i postizanje pomirenja sa onim što je učinio u životu.
Mitropolit Tihon Ševkunov, koga još nazivaju i "ispovednim sveštenikom" jer najčešće ispoveda ljude pred smrt, pričao je jednom prilikom o čemu ljudi najviše žale pred odlazak sa ovog sveta i šta smatraju svojim najvećim greškama.
Shutterstock
Ispovest pred smrt, Ilustracija
Zanimljivo je da ono, za čim većina ljudi juri u ovozemaljskom životu - novac, karijera, bogatstvo – pred smrt postaju nebitni i ostaju daleko u senci stvari koji se najčešće zanemaruju u životu.
- Puno puta sam ispovedao ljude pred smrt. U svojim ispovestima oni nikad ne žale za tim što nisu zaradili milion više, sagradili raskošnu kuću, što nisu uspeli u poslovima. Ljudi u poslednjim satima žale na prvom mestu za to što nisu mogli da učine neko dobro, da pomognu, podrže rođene, bliske, čak i slučajne poznanike. A drugo što muči pred smrt, gotovo sve, je to što su malo pažnje poklanjali deci - istakao je mitropolit Tihon.
Čin opela je zaupokojeno bogosluženje, koje se nad upokojenim služi samo jednom. U tome je njegova suštinska razlika od drugih zaupokojenih službi, koje mogu da se služe više puta kao što su, primera radi parastosi, litije, kaže sveštenik.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Na Veliku Gospojinu u Pivskom manastiru služena Sveta arhijerejska liturgija, a mitropolit budimljansko-nikšićki u besedi govorio o životu, stradanju i veri generala Mladića.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Bog je taj koji priziva u život i koji poziva iz ovog života. Dakle, Bog ima konačnu reč, govori otac Aleksandar o samoubistvu, ali i naglašava da niko nikome, ipak, ne sme i ne treba da sudi.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Nerukotvorenu ikonu Gospoda Isusa Hrista po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Katolička crkva obeležava spomendan Mučeništva Svetog Jovana Krstitelja, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.