ŠTA JE BLAGOSLOVENI, A ŠTA PROKLETI BRAK: Sveti Kozma Etolski otkrio koji supružnici žive u bludu iako žive u zakonskoj zajednici
Gospod nam zapovedi da muž uzme jednu ženu, a tako i žena jednoga muža, govorio je Sveti Kozma Etolski.
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
U pravoslavlju, brak se smatra svetom tajnom, kroz koji muškarac i žena postaju jedno. Brak nije samo društvena institucija, već i duhovni put, u kojem oba partnera, kroz ljubav i poštovanje, nastoje da se približe Bogu.
Uloga muškarca u braku je da bude duhovni vođa porodice, odgovoran za njeno blagostanje i stabilnost. On je pozvan da se sa ljubavlju i pažnjom odnosi prema svojoj ženi, da je štiti i podržava. U hrišćanskom učenju, muškarac treba da voli svoju ženu kao što je Hristos voli Crkvu - sa nesebičnom žrtvom, strpljenjem i razumevanjem.
Odnos prema ženi treba da bude temeljen na jednakosti i poštovanju. Iako se priznaje da muškarac ima odgovornost vođstva, žena nije potčinjena, već ravnopravna partnerka. U hrišćanskom braku, žena je pozvana da bude podrška, ali i da doprinosi ljubavi, brizi i izgradnji porodice.
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Sveti Vasilije Veliki je imao poruku za sve muškarce koji ulaze u brak ili su u braku.
"Ti, koji si izabrao zajednički život sa ženom, nemoj biti bezbrižan, misleći da sada možeš da budeš spokojan. Za tvoje spasenje potrebno je mnogo više truda i opreza, jer si odabrao da obitavaš usred zamki i vlasti otpadničkih sila (demona). Tebi je pred očima podsticaj na grehove i sva tvoja čula su danonoćno spremna da ih požele. Zato znaj da nećeš izbeći borbu sa otpadnikom i da ga nećeš pobediti bez velikog truda na očuvanju jevanđelskih dogmata".
Gospod nam zapovedi da muž uzme jednu ženu, a tako i žena jednoga muža, govorio je Sveti Kozma Etolski.
Žene su danas postale glavni oslonac porodica.
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
Hrisant, prinuđen da se oženi, savetovao je Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
Pravoslavna crkva neprestano podseća da brak nije samo društveni ugovor, već sveta tajna – zajednica dvoje ljudi koja ima duboko duhovno značenje.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
Ovaj veliki hrišćanski praznik predstavlja uspomenu na smrt (uspenje) Bogorodice i dan kada se ona uznela na nebo.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.
Iako se na Veliku Gospojinu završava dvonedeljno uzdržanje, pravilo zavisi i od dana u koji praznik pada.