ŠTA SA SVEĆAMA POSLE VENČANJA: Sveštenik kaže da ih obavezno treba odneti kući jer vam mogu spasiti brak kad upadne u krizu
Sveće sa venčanja su porodična svetinja, naglasio je jeromonah Serafim.
Gospod nam zapovedi da muž uzme jednu ženu, a tako i žena jednoga muža, govorio je Sveti Kozma Etolski.
Pravoslavlje smatra brak svetim sakramentom, odnosno "tajnom“, kroz koju Bog deluje u životima vernika. Kroz brak, muž i žena postaju jedno telo i jedna duša, a njihov zajednički život postaje prilika za duhovni rast i ostvarenje ljubavi i zajedništva.
Crkva poredi brak muža i žene sa odnosom između Hrista i Crkve, ističući da je muž glava žene, kao što je Hristos glava Crkve. Kao što su muž i žena pozvani da postanu jedno, tako bi trebalo da ostanu nerazdvojni.
Sveti Kozma Etolski je, u ovom kontekstu, napravio i razliku između "blagoslovenog" i "prokletog" braka.
"Radujmo se, braćo moja, i veselimo što nam Gospod naš darova blagosloven brak. Gospod nam zapovedi da muž uzme jednu ženu, a tako i žena jednoga muža. Kada se zaruče, da se ispovede čiste vere, sa strahom i trepetom i bogobojažljivošću i da se pričeste i Prečistim Tajnama sa strahom i trepetom i bogobojažljivošću. I kada se pričeste, da se venčaju u crkvi i posle tri dana da se spoje. A ako hoćete, braćo moja, da napravite veselje, uzmite pevače da pevaju celi dan, da slave Gospoda našega. To se onda, braćo moja, zove blagoslovenim brakom.
Tada, braćo, da vam hiljade, milijarde prepreka i čini bace, ništa se ne lepi. Tada, braćo, supružnici rađaju blagoslovenu decu, pa ih Bog blagosilja da i ovde, u ovom sujetnom životu, u dobru i miru požive i da odu i u raj. A ako muž uzima po dve ili tri žene, ili žena po dva ili tri muža, taj brak nije blagosloven, nego je blud i preljubništvo. Svedobri Bog stvorio je jednoga čoveka i jednu ženu da se uzimaju i rađaju decu. Jesi li se oženio, brate, jesi li rodio decu? Nisi rodio decu, umrla ti je žena? Ne uzimaj drugu, nego postani kaluđer i poradi za dušu svoju, da u raj uđeš, a nemoj da uzimaš mnogo žena i stičeš sav svet, pa da odeš u geenu. Ako odeš u preispodnju, kakva ti je korist? Dobro li je u geenskom ognju?"
Sveće sa venčanja su porodična svetinja, naglasio je jeromonah Serafim.
Zla Irodijada je naredila da se glava Svetog Jovana ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne.
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
Vernici često veruju da izbor venčanog prstena odlučuje o bračnom životu, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava zašto prava snaga braka leži u molitvi, ljubavi i međusobnom poštovanju, a ne u spoljašnjim simbolima.
Svetitelj iz 18. veka i veliki duhovnik ističe da su uzdržanje, molitva i čistota srca neophodni uslovi za dostojno pristupanje Svetoj Tajni Pričešća.
Uloga muža i žene, nekada jasno određena u tradicionalnom hrišćanskom poretku, sve češće se prepliće i menja.
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Novinarka i autorka dokumentarnog filma o Svetoj Mariji Gatčinskoj, Jelena Mićić, u svojoj kolumni daje promišljen osvrt na televizijsku priču o padu Krajine i sudbini jednog čoveka, u kojoj izdaja i vaskrsenje postaju pitanja lične odgovornosti, a ne kolektivnih parola.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
Takva žena i muž se osuđuju kao ubice, govorio je otac Tadej.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca.
Ukrasi su osvećeni, pa samim tim, s njima treba postupati kao i sa svim svetim stvarima, objašnjava teolog.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.