ŽIVI ZAKOPANI, KAMENOVANI, A JEDNOG OD NJIH SU DECA DOKRAJČILA NOŽEVIMA: Danas su Sveti apostoli Arhip, Filimon i Apfija
Svo troje su mučenički postradali zbog vere u Hrista.
Zla Irodijada je naredila da se glava Svetog Jovana ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne.
SPC danas obeležava veliki praznik - Prvo i drugo obretanje glave Svetog Jovana Krstitelja.
Prema predanju, Jovan Krstitelj bio je posečen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, Irodove žene. Nakon toga, zla Irodijada je naredila da se glava Svetog Jovana ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne.
Stoga je uzela njegovu glavu i zakopala je na nekom skrivenom i nečasnom mestu mestu, duboko u zemlju. Njena dvorkinja Jovana, dobra i pobožna žena nije mogla da dopusti da glava božijeg čoveka ostane na tom mestu, pa ju je tajno iskopala, odnela u Jerusalim i sahranila na Jeleonskoj gori.
Ne znajući za to, car Irod kada je saznao o Isusu kako čini velika čudesa, uplašio se i rekao: "To je Jovan koga sam ja posekao, on ustade iz mrtvih". Posle izvesnog vremena neki znamenit vlastelin poverovavši u Hrista, ostavi je položaj i zamonašio se, i kao monah, s imenom Inokentije, nastanio se na Jeleonskoj gori, baš na onom mestu gde je glava Krstiteljeva bila zakopana. Želeći da zida sebi ćeliju, kopajući duboko našao je zemljani sud i u njemu glavu, za koju mu se javi tajanstveno da je Krstiteljeva. On ju je celivao i zakopao na tom istom mestu.
Na ovaj dan se zato proslavlja prvo i drugo Obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja, kao pomen na ove događaje. Po Božijoj zapovesti ta čudotvorna glava kasnije je išla od ruke do ruke, ponirala je u zaborav i opet objavljivana, dok najzad nije u vreme carice Teodore i u vreme patrijarha Ignjatija, preneta u Carigrad.
Mnoga čudesna isceljenja dogodila su se se od Krstiteljeve glave. Interesantno je da Sveti Jovan za života nije učinio nijedno znamenje, ali je njegovim moštima data blagodatna čudotvorna moć.
Svo troje su mučenički postradali zbog vere u Hrista.
Kada se upokojio iz njegovih mošti poteklo je celebno miro.
Njihova imena zna samo Gospod.
Polikarp je navodno bio i veliki prorok koji je predvideo i sopstveno stradanje i smrt, ali nije hteo da se skloni i tako spase.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pored duhovnog rada, ostavio je dubok trag u hrišćanskoj književnosti.
Svetitelj 4. veka pretvorio je običnu prodaju u nenametljivu propoved koja je razoružala tvrdoglavo jeretičko uverenje i dovela do neočekivanog obrta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Rukopoloženje koje se dogodilo u sredu je prvo rukopoloženje biskupa koje je to bratstvo obavilo od 1988. godine.
Hristos je decu postavio kao primer svima koji žele da zadobiju Carstvo nebesko.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.