ŽIVI ZAKOPANI, KAMENOVANI, A JEDNOG OD NJIH SU DECA DOKRAJČILA NOŽEVIMA: Danas su Sveti apostoli Arhip, Filimon i Apfija
Svo troje su mučenički postradali zbog vere u Hrista.
Zla Irodijada je naredila da se glava Svetog Jovana ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne.
SPC danas obeležava veliki praznik - Prvo i drugo obretanje glave Svetog Jovana Krstitelja.
Prema predanju, Jovan Krstitelj bio je posečen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, Irodove žene. Nakon toga, zla Irodijada je naredila da se glava Svetog Jovana ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne.
Stoga je uzela njegovu glavu i zakopala je na nekom skrivenom i nečasnom mestu mestu, duboko u zemlju. Njena dvorkinja Jovana, dobra i pobožna žena nije mogla da dopusti da glava božijeg čoveka ostane na tom mestu, pa ju je tajno iskopala, odnela u Jerusalim i sahranila na Jeleonskoj gori.
Ne znajući za to, car Irod kada je saznao o Isusu kako čini velika čudesa, uplašio se i rekao: "To je Jovan koga sam ja posekao, on ustade iz mrtvih". Posle izvesnog vremena neki znamenit vlastelin poverovavši u Hrista, ostavi je položaj i zamonašio se, i kao monah, s imenom Inokentije, nastanio se na Jeleonskoj gori, baš na onom mestu gde je glava Krstiteljeva bila zakopana. Želeći da zida sebi ćeliju, kopajući duboko našao je zemljani sud i u njemu glavu, za koju mu se javi tajanstveno da je Krstiteljeva. On ju je celivao i zakopao na tom istom mestu.
Na ovaj dan se zato proslavlja prvo i drugo Obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja, kao pomen na ove događaje. Po Božijoj zapovesti ta čudotvorna glava kasnije je išla od ruke do ruke, ponirala je u zaborav i opet objavljivana, dok najzad nije u vreme carice Teodore i u vreme patrijarha Ignjatija, preneta u Carigrad.
Mnoga čudesna isceljenja dogodila su se se od Krstiteljeve glave. Interesantno je da Sveti Jovan za života nije učinio nijedno znamenje, ali je njegovim moštima data blagodatna čudotvorna moć.
Svo troje su mučenički postradali zbog vere u Hrista.
Kada se upokojio iz njegovih mošti poteklo je celebno miro.
Njihova imena zna samo Gospod.
Polikarp je navodno bio i veliki prorok koji je predvideo i sopstveno stradanje i smrt, ali nije hteo da se skloni i tako spase.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 6. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Vojvoda koga je car želeo mrtvog i vojnici koji su umesto naredbe čuli nešto drugo.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.