ŽIVI ZAKOPANI, KAMENOVANI, A JEDNOG OD NJIH SU DECA DOKRAJČILA NOŽEVIMA: Danas su Sveti apostoli Arhip, Filimon i Apfija
Svo troje su mučenički postradali zbog vere u Hrista.
Zla Irodijada je naredila da se glava Svetog Jovana ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne.
SPC danas obeležava veliki praznik - Prvo i drugo obretanje glave Svetog Jovana Krstitelja.
Prema predanju, Jovan Krstitelj bio je posečen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, Irodove žene. Nakon toga, zla Irodijada je naredila da se glava Svetog Jovana ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne.
Stoga je uzela njegovu glavu i zakopala je na nekom skrivenom i nečasnom mestu mestu, duboko u zemlju. Njena dvorkinja Jovana, dobra i pobožna žena nije mogla da dopusti da glava božijeg čoveka ostane na tom mestu, pa ju je tajno iskopala, odnela u Jerusalim i sahranila na Jeleonskoj gori.
Ne znajući za to, car Irod kada je saznao o Isusu kako čini velika čudesa, uplašio se i rekao: "To je Jovan koga sam ja posekao, on ustade iz mrtvih". Posle izvesnog vremena neki znamenit vlastelin poverovavši u Hrista, ostavi je položaj i zamonašio se, i kao monah, s imenom Inokentije, nastanio se na Jeleonskoj gori, baš na onom mestu gde je glava Krstiteljeva bila zakopana. Želeći da zida sebi ćeliju, kopajući duboko našao je zemljani sud i u njemu glavu, za koju mu se javi tajanstveno da je Krstiteljeva. On ju je celivao i zakopao na tom istom mestu.
Na ovaj dan se zato proslavlja prvo i drugo Obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja, kao pomen na ove događaje. Po Božijoj zapovesti ta čudotvorna glava kasnije je išla od ruke do ruke, ponirala je u zaborav i opet objavljivana, dok najzad nije u vreme carice Teodore i u vreme patrijarha Ignjatija, preneta u Carigrad.
Mnoga čudesna isceljenja dogodila su se se od Krstiteljeve glave. Interesantno je da Sveti Jovan za života nije učinio nijedno znamenje, ali je njegovim moštima data blagodatna čudotvorna moć.
Svo troje su mučenički postradali zbog vere u Hrista.
Kada se upokojio iz njegovih mošti poteklo je celebno miro.
Njihova imena zna samo Gospod.
Polikarp je navodno bio i veliki prorok koji je predvideo i sopstveno stradanje i smrt, ali nije hteo da se skloni i tako spase.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Crkvena nova godina ujedno označava i početak godišnjeg bogoslužbenog kruga, a njega čine praznici koje proslavljamo u toku godine.
On je jeo samo jednom sedmično.
Spomen u ime velikog čuda.
Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac.
Paraklis, podignut pored Hrama Svete Trojice, izgrađen je pre nešto više od deset godina i danas predstavlja jedini molitveni prostor u Srbiji posvećen upravo Svetoj Kseniji.
Od prvog ubistva u ljudskoj istoriji, kada je zavist navela Kaina da digne ruku na brata Avelja, do današnjih dana osećaj nepravde nikada nije prestao da razdire čoveka. Iguman manastira Ribnica otkriva šta je zapravo u korenu ovog zla.
Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
Svedočanstvo Brendona Ransona otkriva kako je poznati američki komentator, dok je odgovarao na pitanja pred publikom, izgovorio dirljive reči vere pre nego što je pogođen u pucnjavi koja je odjeknula univerzitetom Juta.
Tina Pulu, sopran Atinske opere, opisala je kako joj je poklonjenje pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice donelo mir, snagu i iznenadno isceljenje, pretvorivši njen život u živu priču o veri i nadi.
Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Pravoslavlje nas uči da svaki događaj nosi Božiji smisao, da sreća nije nagrada izvan Boga i da je život vođen ljubavlju i milošću Pravednog – lekcija koja menja pogled na svaki naš trud i odluku.