Wikipedia/ Andrija12345678Osveštao ga je njegova svetost, pokojni Patrijarh Pavle
Ovaj hram počeo je sa zidanjem nepuna tri meseca posle završetka zverskog NATO bombardovanja 1999. godine.
Hram Svetog Luke na Čukarici mnogi nazivaju biserom savremene sakralne arhitekture. Zbog toga je odnedavno pod zaštitom gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Kako objašnjava đakon Hadži Nenad Jovanović, zidanje hrama počelo je nakon NATO bombardovanja, osveštao ga je patrijarh Pavle, a patrijarh Irinej u njemu je služio poslednju liturgiju.
- Ovaj hram počeo je sa zidanjem nepuna tri meseca posle završetka zverskog NATO bombardovanja 1999. godine. Osveštao ga je njegova svetost, pokojni Patrijarh Pavle. On je karakterističan po tome da je izrađen po uzoru na građevine ekipe Sopoćana i drugih starih naših nemanjićkih zadužbina, ali u sasvim novom, savremenom ruhu. To zahvaljujući velikom trudu i daru arhitekte ovog hrama Miladina Lukića, koji je osmislio i interijer i eksterijer ovog svetog hrama. On je završen sa grubim građevinskim radovima 2003. godine- navodi đakon.
Patrijarh Irinej u njemu služio poslednju liturgiju
Živopisanje je završeno 2020. godine, kada je u hramu poslednju svetu liturgiju, osveštavajući živopis ovoga hrama, služio pokojni Patrijarh Irinej.
- To je bila njegova poslednja sveta liturgija na teritoriji područnog arhiepiskopije. Naš sveti hram je mlad, ali je duhovna riznica budući da okuplja veliki broj vernika na svim bogosluženjima. Osim toga, imali smo i taj blagoslov da položimo određeni broj svetih moštiju svetog Georgija, koju smo dobili iz Valensije, moštiju svetog Josifa Tumanskog iz manastira Tumane i iz manastira Kosjereva svetog Rista Kosjerevskog -pojašnjava Jovanović.
Savremen i moderan, ali na tragu nemanjićkih tekovina
YURI KADOBNOV / AFP / Profimedia
Osveštao ga je njegova svetost, pokojni Patrijarh Pavle
Ono što je još karakteristično za hram u Košutnjaku jeste da je on izrađen u jednom savremenom, modernom duhu, ali na tragu nemanjićkih tekovina, tako da je spoj istorijskog i savremenog.
- Naš hram je već proglašen od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture za objekat koji je pod zaštitom. To je učinjeno prošle godine i mi očekujemo da bi to moglo, ako Bog da, da pomogne daljem razvoju našeg svetog hrama, da nastavimo da ga ulepšavamo, da nastavimo da ga održavamo za buduće pokolenje. Ovo je dokaz da i nove građevine mogu imati svoju veliku vrednost - priča đakon ovog hrama.
Ova građevina smatra se arhitektonskim biserom.
- Ja volim da kažem da je naš sveti hram kao beli labud koji se spustio na obronke Košutnjaka, ili kao feniks koji upravo zbog toga što se nalazio, što se njegova gradnja odvijala upravo u tom vremenu u kojem sam pomenuo, da simbolizuje vaskrs našega naroda i naše države - zaključuje on za TV Prva.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
U malom hramu Svetog Save na Vračaru, u prisustvu episkopa i sveštenstva, osvećeni su antiminsi za beogradske crkve, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio vernike na snagu vere i put ka Bogu.
U svesnom obraćanju Gospodu i narodu, vladika zvorničko-tuzlanski govori o opasnostima političkih podela, istorijskim poukama i potrebi za jedinstvom, podsećajući nas na zavet patrijarha Pavla da „budemo ljudi“.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 28. nedelju po Duhovima razotkriva posledice grešnih postupaka na prirodu i čovekov život, pokazujući da i u kazni postoji prostor za pokajanje i obnovu.
Običaj podrazumeva da roditelji rano ujutro ili po povratku iz crkve sa bogosluženja, vežu svoju decu, obično za ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.