Wikipedia/ Andrija12345678Osveštao ga je njegova svetost, pokojni Patrijarh Pavle
Ovaj hram počeo je sa zidanjem nepuna tri meseca posle završetka zverskog NATO bombardovanja 1999. godine.
Hram Svetog Luke na Čukarici mnogi nazivaju biserom savremene sakralne arhitekture. Zbog toga je odnedavno pod zaštitom gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Kako objašnjava đakon Hadži Nenad Jovanović, zidanje hrama počelo je nakon NATO bombardovanja, osveštao ga je patrijarh Pavle, a patrijarh Irinej u njemu je služio poslednju liturgiju.
- Ovaj hram počeo je sa zidanjem nepuna tri meseca posle završetka zverskog NATO bombardovanja 1999. godine. Osveštao ga je njegova svetost, pokojni Patrijarh Pavle. On je karakterističan po tome da je izrađen po uzoru na građevine ekipe Sopoćana i drugih starih naših nemanjićkih zadužbina, ali u sasvim novom, savremenom ruhu. To zahvaljujući velikom trudu i daru arhitekte ovog hrama Miladina Lukića, koji je osmislio i interijer i eksterijer ovog svetog hrama. On je završen sa grubim građevinskim radovima 2003. godine- navodi đakon.
Patrijarh Irinej u njemu služio poslednju liturgiju
Živopisanje je završeno 2020. godine, kada je u hramu poslednju svetu liturgiju, osveštavajući živopis ovoga hrama, služio pokojni Patrijarh Irinej.
- To je bila njegova poslednja sveta liturgija na teritoriji područnog arhiepiskopije. Naš sveti hram je mlad, ali je duhovna riznica budući da okuplja veliki broj vernika na svim bogosluženjima. Osim toga, imali smo i taj blagoslov da položimo određeni broj svetih moštiju svetog Georgija, koju smo dobili iz Valensije, moštiju svetog Josifa Tumanskog iz manastira Tumane i iz manastira Kosjereva svetog Rista Kosjerevskog -pojašnjava Jovanović.
Savremen i moderan, ali na tragu nemanjićkih tekovina
YURI KADOBNOV / AFP / Profimedia
Osveštao ga je njegova svetost, pokojni Patrijarh Pavle
Ono što je još karakteristično za hram u Košutnjaku jeste da je on izrađen u jednom savremenom, modernom duhu, ali na tragu nemanjićkih tekovina, tako da je spoj istorijskog i savremenog.
- Naš hram je već proglašen od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture za objekat koji je pod zaštitom. To je učinjeno prošle godine i mi očekujemo da bi to moglo, ako Bog da, da pomogne daljem razvoju našeg svetog hrama, da nastavimo da ga ulepšavamo, da nastavimo da ga održavamo za buduće pokolenje. Ovo je dokaz da i nove građevine mogu imati svoju veliku vrednost - priča đakon ovog hrama.
Ova građevina smatra se arhitektonskim biserom.
- Ja volim da kažem da je naš sveti hram kao beli labud koji se spustio na obronke Košutnjaka, ili kao feniks koji upravo zbog toga što se nalazio, što se njegova gradnja odvijala upravo u tom vremenu u kojem sam pomenuo, da simbolizuje vaskrs našega naroda i naše države - zaključuje on za TV Prva.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
U malom hramu Svetog Save na Vračaru, u prisustvu episkopa i sveštenstva, osvećeni su antiminsi za beogradske crkve, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio vernike na snagu vere i put ka Bogu.
U svesnom obraćanju Gospodu i narodu, vladika zvorničko-tuzlanski govori o opasnostima političkih podela, istorijskim poukama i potrebi za jedinstvom, podsećajući nas na zavet patrijarha Pavla da „budemo ljudi“.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.