KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU GREŠNIH MISLI I POČINJENOG GREHA? Sveštenik objasnio da nije svaka rđava pomisao za Božju kaznu
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
U vreme oluje i uzburkavanja strasti, trudi se da ne padneš u uninije i očajanje, već pribegni samoprekorevanju, krotosti i pokajanju, kaže jeromonah Mihailo Valaamski
U pravoslavnoj tradiciji, očajanje se smatra grehom jer označava gubitak nade i poverenja u Božiju pomoć. Očajanje je duhovna slabost koja udaljava vernika od Boga.
Crkva uči da je vera temelj kroz koji se prevazilazi očajanje. Oslanjajući se na Boga i njegovu providnost, vernik ne treba da gubi nadu, čak ni u najtežim trenucima.
Prema učenju pravoslavlja, Bog nikada ne ostavlja svoje verne, bez obzira na patnju koju prolaze. Očajanje je zapravo znak sumnje u Božiju ljubav i snagu da pomogne.
Jeromonah Mihailo Valaamski je jednom prilikom na to i ukazao.
"Trpi i istrpi sve. Svaku tugu, svako breme, uvredu, klevetu, a najviše se plaši očajanja; To je najteži greh. Naoružaj se, započni rat i Gospod će ti dati ostalo. U vreme oluje i uzburkavanja strasti, trudi se da ne padneš u uninije i očajanje, već pribegni samoprekorevanju, krotosti i pokajanju. Bogu je draži skrušeni grešnik, od nepokajanog i gordog pravednika, koji misli da se opravda pravednošću. Stoga, iznad svega čuvaj mir u srcu. Sve predaj Gospodu, u potpunosti se predaj Njemu. On je sve i sve je Njega radi".
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
Bog je sve premudro i prekrasno ustrojio, govorio je Sveti Sevastijan Kartaginski.
Sreća se ne može naći na kasnim noćnim gozbama, na pijankama ili na onim ozloglašenim mestima...
Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo.
Upravo ona ni Kainu nije dala da se pokaje posle ubistva brata, niti je dopustila Judi da posle izdaje pronađe put spasenja, već ga je dovela, kroz očajanje koje mu je nametnula, dotle da se obesi.
Patnje mogu biti prilika za duhovni rast i iskušenje koje vodi ka dubljem razumevanju života i postojanja.
Ona može obuzeti čoveka u bolesničkoj ili čak samrtnoj postelji, posebno one koji su proveli ovozemaljski život u neuzdržanju, govorio je Sevastijan Karagandinski o strasti bluda.
Put ovog ugodnika Božjeg od sluge razvratne bogatašice do mučenika za Hrista, prati priča o dubokom pokajanju, neverovatnoj vernosti i čudesnom spasenju, koja nas podseća na moć istinske ljubavi i vere.
Duhovno jedinstvo Crkve i nauke – ruski kosmonauti proslavili Vaskrs u kosmosu uz blagoslov ruskog patrijarha.
"Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božje".
U svom duboko nadahnutom zapisu za četvrtak Svetle sedmice, jedan od najmudrijih duhovnika 19. veka, Sveti Teofan Zatvornik, poziva svakog hrišćanina da ne pristaje ni na najmanji kompromis s tamom, već da se potpuno sjedini sa Hristom i živi u svetlosti Vaskrsenja.
Da li zajednički stavovi i religioznost garantuju trajnu ljubav? Sveštenik i psiholog Petar Kolomejcev, bez osude, odgovara na bolno pitanje vernika čiji se brak raspao uprkos veri, podsećajući da ni svetost ne isključuje trud, niti ljubav – žrtvu.
Duhovno jedinstvo Crkve i nauke – ruski kosmonauti proslavili Vaskrs u kosmosu uz blagoslov ruskog patrijarha.
Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
U danima Svetle sedmice, patrijarh srpski Porfirije i patrijarh moskovski Kiril susreli su se u ozračju Vaskrsenja, svedočeći neraskidivo duhovno jedinstvo Srpske i Ruske Pravoslavne Crkve, uz poruke nade, ljubavi i vere u Hrista Vaskrslog.
Odgovor Svetog Pajsija, slomljenom ocu nastradalog mladića, izrečen bez osude, ali sa dubokom verom u Božiju milost, otvorio je prozor nade koji nikada neće biti zatvoren.
U istočnoj Ugandi, jedna muslimanka otrovala je hrišćanski bračni par jer su njenu ćerku poveli u crkvu tokom Ramazana. Smrtonosnu večeru pojelo je i njeno dete, koje je, zajedno s „neprijateljima“, izdahnulo od otrova.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Ovaj neobični, ali duboko hrišćanski običaj spojio je pagansko nasleđe i katoličku pobožnost u živopisni praznični spektakl koji prkosi zaboravu.