KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU GREŠNIH MISLI I POČINJENOG GREHA? Sveštenik objasnio da nije svaka rđava pomisao za Božju kaznu
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
U vreme oluje i uzburkavanja strasti, trudi se da ne padneš u uninije i očajanje, već pribegni samoprekorevanju, krotosti i pokajanju, kaže jeromonah Mihailo Valaamski
U pravoslavnoj tradiciji, očajanje se smatra grehom jer označava gubitak nade i poverenja u Božiju pomoć. Očajanje je duhovna slabost koja udaljava vernika od Boga.
Crkva uči da je vera temelj kroz koji se prevazilazi očajanje. Oslanjajući se na Boga i njegovu providnost, vernik ne treba da gubi nadu, čak ni u najtežim trenucima.
Prema učenju pravoslavlja, Bog nikada ne ostavlja svoje verne, bez obzira na patnju koju prolaze. Očajanje je zapravo znak sumnje u Božiju ljubav i snagu da pomogne.
Jeromonah Mihailo Valaamski je jednom prilikom na to i ukazao.
"Trpi i istrpi sve. Svaku tugu, svako breme, uvredu, klevetu, a najviše se plaši očajanja; To je najteži greh. Naoružaj se, započni rat i Gospod će ti dati ostalo. U vreme oluje i uzburkavanja strasti, trudi se da ne padneš u uninije i očajanje, već pribegni samoprekorevanju, krotosti i pokajanju. Bogu je draži skrušeni grešnik, od nepokajanog i gordog pravednika, koji misli da se opravda pravednošću. Stoga, iznad svega čuvaj mir u srcu. Sve predaj Gospodu, u potpunosti se predaj Njemu. On je sve i sve je Njega radi".
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
Bog je sve premudro i prekrasno ustrojio, govorio je Sveti Sevastijan Kartaginski.
Sreća se ne može naći na kasnim noćnim gozbama, na pijankama ili na onim ozloglašenim mestima...
Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo.
Ona može obuzeti čoveka u bolesničkoj ili čak samrtnoj postelji, posebno one koji su proveli ovozemaljski život u neuzdržanju, govorio je Sevastijan Karagandinski o strasti bluda.
Sveti Teofan naglašava da ni Božje otkrivenje, ni vaskrsenje mrtvih neće pomoći onima koji nisu želeli da veruju dok su živeli, jer za istinsko razumevanje i spasenje potrebno je da čovek bude otvoren prema istini dok je još živ. On nas poziva da ne čekamo trenutak kada bude kasno, već da već sada prihvatimo Božje učenje i živimo po Njegovom otkrivenju, jer, kako kaže, "nećemo dopasti na mesto bogataša" ako se trudimo da živimo ispravno. Sveti Teofan nam jasno poručuje da je istina koja nas vodi na put spasenja upravo u Božjem otkrivenju, koje treba ozbiljno shvatiti i ugraditi u naš svakodnevni život, jer nije dovoljno samo da budemo "dobri" prema svojim običnim vrednostima, već moramo težiti životu usklađenom s Božjom voljom.
Sveti Teofan upozorava na opasnost povratka grehova i slabosti. Kao što se fizičke bolesti mogu vratiti ako ne vodimo računa o svom zdravlju, tako i greh može ponovo zavladati našim srcem ukoliko ne pazimo na svoje misli, reči i dela. Važno je, naglašava, da budemo trezveni i budni u svom duhovnom životu, da se molimo i svesno izbegavamo situacije koje mogu dovesti do ponovnog pada. On, takođe, ukazuje na značaj ispovesti i ispunjenja epitimije, naglašavajući da u tome leži velika snaga. Svi koji se bore sa grehovnim navikama često su neodlučni ili su nedovoljno svesni svojih postupaka.
Zavist, prema Svetom Teofanu Zatvorniku, donosi laž i zlodušu, čineći je najnepravednijom i najotrovnijom strasti. Ona ne pogađa samo onoga ko zavidi, već i onoga na koga je usmerena.
Odgovor na ovo pitanje može se, inače, naći i u Prvoj poslanici Korinćanima apostola Pavla.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jednostavan čin pred palionicom povezan je sa molitvom za bolesne, one kojima je pomoć najpotrebnija i upokojene.
Nakon što je, nagovorena od vračare, učinila preljubu, Teodora je napustila dotadašnji život i muža i odlučila da se potpuno posveti pokajanju.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
U besedi za sredu 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava zašto čoveku put u propast može izgledati privlačnije od puta spasenja i šta donosi povlađivanje strastima i porocima.