KAD DOĐU PATNJE I TUGE, UVEK NA UMU IMAJTE OVO! Strac Jefrem Arizonski kaže da tako nikada nećete upasti u očajanje!
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Tamo gde čovek vidi kraj, Crkva govori o početku — o povratku sebi, o vraćanju poverenja u tvorca koji ne ostavlja nikoga.
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
U osnovi hrišćanske vere je nada u Vaskrsenje - verovanje da ćemo svi vaskrsnuti i živeti večni život u Carstvu nebeskom.
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.
Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.
Ne brinite se za sutra, jer dovoljano je svakom danu zla svojega, kaže arhimandrit Hrizostom.