OVI LJUDI NIKAD NEĆE IMATI MIRA I SPOKOJA! Arhimandrit Amvrosije ih savetuje da odmah prestanu jednu stvar da rade!
U pravoslavnom predanju posebno se naglašava važnost smirenja, trezvenosti i pažnje prema sopstvenim mislima i delima.
U pravoslavnom predanju posebno se naglašava važnost smirenja, trezvenosti i pažnje prema sopstvenim mislima i delima.
Duhovni život nije takmičenje u bezgrešnosti, nego istrajavanje u veri, molitvi i nadi.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Pravoslavna vera nas uči da je najdublja pobeda ona koja se izvojuje u srcu.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
Učenje svetitelja kroz vekove svedoči da se duhovni život ne gradi naglo i spektakularno, već postepeno, kroz male, ali istrajne korake.
Pravoslavno učenje jasno govori da đavo nema vlast nad čovekom ako mu čovek sam ne otvori vrata.
Mnogi danas žive u dubokom uverenju da je za njih "već kasno" i da su sopstvenim greškama zauvek zatvorili vrata budućnosti.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Tamo gde čovek vidi kraj, Crkva govori o početku — o povratku sebi, o vraćanju poverenja u tvorca koji ne ostavlja nikoga.