ČOVEKU JE BOLJE DA PADNE U RUKE DEMONA, NEGO OVO DA MU SE DESI! Starac Emilijan o muci iz koje se ljudi teško izvlače
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
Tamo gde čovek vidi kraj, Crkva govori o početku — o povratku sebi, o vraćanju poverenja u tvorca koji ne ostavlja nikoga.
Sve je više ljudi koji danas, u brzini savremenog sveta, upadaju u osećaj beznađa koji tiho nagriza svakodnevicu. Umor od obaveza, strah od budućnosti, pritisak da se stalno bude bolji i uspešniji - sve to čini da mnogi izgube veru u sopstvenu snagu.
Očaj, nekada prolazan i blag, postaje za neke ljude stanje iz kojeg je teško izaći, bez obzira na to kakve im se životne prilike pružaju. Čak i oni kojima bi drugi poželeli da se nađu "u njihovoj koži", nose nevidljive borbe. Deluje kao da se oko čoveka zatvara krug, da mu se misli sve više skupljaju oko jedne tačke, a ta tačka je bol.
U takvom svetu, pravoslavlje pred čoveka ne stavlja jednostavne recepte, niti obećanja brzog izlečenja duše, ali nudi pogled koji ne poriče bol, već ga pretvara u put. Očaj se, prema učenju Crkve, javlja kada čovek izgubi osećaj da je voljen i da njegov život ima smisao.
A smisao nije u onome što prolazi, već u onome što ostaje: u odnosu sa Bogom, u unutrašnjem miru, u slobodi koja ne zavisi od okolnosti. Pravoslavna tradicija podseća da beznađe počinje onda kada se čovek previše osloni na svoje misli, kada tera sebe da sam nosi teret koji je isuviše velik.
Ipak, tamo gde čovek vidi kraj, Crkva govori o početku — o povratku sebi, o vraćanju poverenja u tvorca koji ne ostavlja nikoga.
U manastirima i hramovima širom sveta, sveštenici i monasi već vekovima susreću ljude slomljene očajem. Njihove reči nisu teoretske, nisu ukori niti laka uteha, već iskustvo onih koji znaju koliko je ljudska duša krhka.
Upravo zato pravoslavlje naglašava da se čovek ne sme vezati ni za privremene želje, ni za prolazne uspehe, niti za sopstvena tumačenja stvarnosti. Mislima se ne sme dati vlast nad životom, jer one često zavode u krug beskrajnih analiza koje guše molitvu i mir.
U duhu tog učenja nadovezuju se i reči shiigumana Save Ostapenka, čiji savet mnogima postaje svetionik u trenucima tame:
"Provedi svaki dan kao da ti je poslednji i nećeš očajavati. Ne analiziraj svoje misli, čak ni dobre, koje nisu povezane sa delima: to đavo odvraća svakoga od molitve. Ne vezuj se ni za koga ni za šta, inače ćeš izgubiti Boga i nebo. Ljubi Boga i on će te spasiti".
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Crkva uči da je mir unutrašnja harmonija čoveka s Bogom i sa samim sobom.
U danima koji su pred nama, neka se niko ne izgovara "nemoćima svojim", istakao je otac Dejan.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.
U besedi za 25. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto se prava merila Božje ljubavi nisu pokazala ni pred samim anđelima.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
U besedi za 25. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto se prava merila Božje ljubavi nisu pokazala ni pred samim anđelima.
Samo iskreno pokajanje priprema dušu za svetu tajnu pričešća - bez njega pristupanje svetom putiru je prazan hod.
U dokumentu koji su pripremile SAD i Rusija prvi put se na međunarodnom nivou otvara i pitanje statusa kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve u okviru budućeg mirovnog dogovora.