ZAŠTO NIKAD NE SMEMO GOVORITI "NEMAM SNAGE"! Ozbiljno upozorenje Svetog Gavrila!
Učenje svetitelja kroz vekove svedoči da se duhovni život ne gradi naglo i spektakularno, već postepeno, kroz male, ali istrajne korake.
Pravoslavna vera nas uči da je najdublja pobeda ona koja se izvojuje u srcu.
U vremenu u kome se čovek lako obeshrabri, pravoslavni duh nas uči da nijedna tama nije bez izlaza, niti je ijedna muka bez smisla.
Život hrišćanina, prema pravoslavlju, nije oslobođen stradanja, ali je ispunjen nadom. Ta nada nije prazna uteha, već živo iskustvo susreta sa Hristom, Koji je prošao put bola i smrti, da bi ga pretvorio u put vaskrsenja.
Čovek koji se osloni samo na sebe brzo oseti težinu sveta na svojim plećima. Misli postaju teške, srce se steže, a strah polako obuzima dušu. Ali kada se okrene Bogu, tada se menja i pogled na život. Ne nestaju odmah iskušenja, ne brišu se preko noći rane, ali se menja unutrašnja snaga. U središtu bića rađa se mir koji ne zavisi od spoljašnjih okolnosti.
Pravoslavna vera nas uči da je najdublja pobeda ona koja se izvojuje u srcu. Kada čovek prestane da hrani tugu stalnim vraćanjem na stare rane, kada prestane da prebrojava nepravde i da se pita "zašto baš meni", tada počinje ozdravljenje. U molitvi, u tišini, u suzama koje se pretvaraju u poverenje, duša se polako oslobađa.
Nema tog leda koji toplina Hristove ljubavi ne može otopiti. Nema tog straha koji njegovo prisustvo ne može umiriti. On ne obećava lak put, ali obećava da neće ostaviti čoveka samog. U svakom novom jutru, u svakom dahu, u svakom pokušaju da se podigne posle pada, On stoji kao tiha snaga i svetlost.
Zato hrišćanin ne beži od života, već ga prihvata kao dar. I kada je teško, i kada su dani ispunjeni brigama, vera ga uči da podigne pogled iznad prolaznog i da srce prinese onome koji čeči. U tom predanju nestaje gorčina, a umesto nje dolazi tiha radost. U tom poverenju rađa se osmeh koji nije naivan, već proistekao iz dubokog saznanja da nismo sami.
Starac Timotej je to sažeo jednostavnim, ali snažnim rečima:
"Hristu kad se obratiš, svaku muku pobediš... Kad u njega srce gleda, i kada se njemu preda, svaki led nestane, svaki strah umine. Ne gledaj u tužne priče, zaboravi teške dane, pusti Hristu srce svoje da isceli sve te rane. Osmehni se novom danu, novom jutru što dolazi, On je već u njemu tamo i čeka te kad dolaziš".
Učenje svetitelja kroz vekove svedoči da se duhovni život ne gradi naglo i spektakularno, već postepeno, kroz male, ali istrajne korake.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
Svaki susret sa drugim čovekom prilika je da pokažemo kakvi smo u dubini duše.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
Kako pravila zasnovana na hrišćanskim vrednostima oblikuju karakter i veru deteta, a popustljivost ili pogrešna disciplina mogu imati teške posledice.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje - lek je u molitvi, ne u pohvalama.
U Australiji se dogodilo čudo koje je zapanjilo lekare i oduševilo vernike širom sveta. O ovom događaju pripoveda se u Manastiru Milesi u Grčkoj, koji je osnovao sveti Porfirije.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Post nije cilj sam po sebi, već sredstvo da se čovek oslobodi robovanja strastima i nauči da vlada sobom.
Priprema pokojnika za sahranu ne shvata samo kao tehnički čin, već kao sveti trenutak u kome porodica i Crkva iskazuju ljubav, poštovanje i veru u vaskrsenje.
U besedi za petak 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako vera bez dela ostaje nemoćna, dok disciplinovana duša pobednički izlazi iz borbe sa zlom.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Jednostavni glavni sastojci i nekoliko začina pretvaraju se u zasitan obrok koji se lagano zapeče dok ne dobije mirisnu koricu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Timoteja po starom i Sve 42 mučenika Amorejska po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Marcijana, dok su muslimani u mesecu ramazanu, a u judaizmu danas nema većeg praznika.
Podvižnik svetogorskog manastira Vatoped objašnjava kako strpljenje i vera donose spokojstvo duše, tela i duha, čak i u najtežim situacijama.