Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Brak u pravoslavlju nije samo društveni ugovor niti puka formalnost, već sveta tajna u kojoj se dvoje ljudi sjedinjuju blagoslovom Božjim, da bi zajedno išli putem spasenja.
On je zajednica ljubavi, žrtve, strpljenja i uzajamne odgovornosti, u kojoj muž i žena prestaju da budu dve odvojene ličnosti i postaju "jedno telo".
Pravoslavno učenje jasno naglašava da je brak ikona odnosa Hrista i Crkve. Kao što Hristos voli Crkvu žrtveno, tiho i bezuslovno, tako je i muž pozvan da voli svoju ženu. Ta ljubav nije samo emocija, već stalno delanje: briga, razumevanje, spremnost na praštanje i zaštitu.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
U pravoslavnom shvatanju, muž je glava porodice ne u smislu vlasti i dominacije, već u smislu služenja i žrtve. Njegova snaga ne ogleda se u grubosti, već u krotkosti; ne u povišenom glasu, već u strpljenju; ne u zapovedanju, već u ličnom primeru.
Shutterstock
Muškarac prema pravoslavlju treba da poštuje i voli svoju ženu
Odnos prema ženi pokazuje kakav je čovek pred Bogom, jer način na koji se neko ophodi prema najbližem svedoči o njegovoj veri i unutrašnjem stanju.
Crkva uči da je žena dar Božji mužu, saputnica i pomoćnica, a ne objekat za ponižavanje ili sredstvo za ispoljavanje nezadovoljstva i besa. Svaka reč izgovorena u ljutnji, svaka uvreda i svako poniženje ostavljaju duboke rane, ne samo na duši žene, već i na samom braku. Tamo gde nestane poštovanja, nestaje i blagoslov, a porodica počinje da se urušava iznutra.
Nasilje, bilo fizičko ili verbalno, u potpunoj je suprotnosti sa hrišćanskim učenjem. Pravoslavlje jasno svedoči da u ljubavi nema mesta sili, jer gde je sila, tu nema slobode, a gde nema slobode, nema ni istinske ljubavi. Muškarac koji povređuje svoju ženu ne narušava samo ljudske odnose, već se suprotstavlja Božjoj zapovesti o ljubavi prema bližnjem.
Shutterstock/Hanna Kuprevich
Nasilje u braku Bog strogo osuđuje
O toj odgovornosti i ozbiljnosti bračnog odnosa govorio je i otac Petar Gurjanov, čije reči snažno opominju i podsećaju koliko je odnos muža prema ženi presudan, ne samo za porodičnu sreću, već i za celokupan život čoveka:
- Ako muškarac uvredi svoju ženu, tada će se njegovi poslovi zaustaviti, u njima neće biti uspeha! Bog sve vidi! Dobro razmislite, da li je vredno navući na sebe nevolju? Ako je muškarac podigao ruku na ženu, onda sopstvenim rukama uništava svoju sreću. Zapamtite!!! Muškarac nema pravo da zapoveda, viče, vređa i silom i nasiljem podčinjava svoju suprugu sebi. Čineći to, čovek narušava Božji zakon o ljubavi prema bližnjem i čini greh.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.