Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Brak u pravoslavlju nije samo društveni ugovor niti puka formalnost, već sveta tajna u kojoj se dvoje ljudi sjedinjuju blagoslovom Božjim, da bi zajedno išli putem spasenja.
On je zajednica ljubavi, žrtve, strpljenja i uzajamne odgovornosti, u kojoj muž i žena prestaju da budu dve odvojene ličnosti i postaju "jedno telo".
Pravoslavno učenje jasno naglašava da je brak ikona odnosa Hrista i Crkve. Kao što Hristos voli Crkvu žrtveno, tiho i bezuslovno, tako je i muž pozvan da voli svoju ženu. Ta ljubav nije samo emocija, već stalno delanje: briga, razumevanje, spremnost na praštanje i zaštitu.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
U pravoslavnom shvatanju, muž je glava porodice ne u smislu vlasti i dominacije, već u smislu služenja i žrtve. Njegova snaga ne ogleda se u grubosti, već u krotkosti; ne u povišenom glasu, već u strpljenju; ne u zapovedanju, već u ličnom primeru.
Shutterstock
Muškarac prema pravoslavlju treba da poštuje i voli svoju ženu
Odnos prema ženi pokazuje kakav je čovek pred Bogom, jer način na koji se neko ophodi prema najbližem svedoči o njegovoj veri i unutrašnjem stanju.
Crkva uči da je žena dar Božji mužu, saputnica i pomoćnica, a ne objekat za ponižavanje ili sredstvo za ispoljavanje nezadovoljstva i besa. Svaka reč izgovorena u ljutnji, svaka uvreda i svako poniženje ostavljaju duboke rane, ne samo na duši žene, već i na samom braku. Tamo gde nestane poštovanja, nestaje i blagoslov, a porodica počinje da se urušava iznutra.
Nasilje, bilo fizičko ili verbalno, u potpunoj je suprotnosti sa hrišćanskim učenjem. Pravoslavlje jasno svedoči da u ljubavi nema mesta sili, jer gde je sila, tu nema slobode, a gde nema slobode, nema ni istinske ljubavi. Muškarac koji povređuje svoju ženu ne narušava samo ljudske odnose, već se suprotstavlja Božjoj zapovesti o ljubavi prema bližnjem.
Shutterstock/Hanna Kuprevich
Nasilje u braku Bog strogo osuđuje
O toj odgovornosti i ozbiljnosti bračnog odnosa govorio je i otac Petar Gurjanov, čije reči snažno opominju i podsećaju koliko je odnos muža prema ženi presudan, ne samo za porodičnu sreću, već i za celokupan život čoveka:
- Ako muškarac uvredi svoju ženu, tada će se njegovi poslovi zaustaviti, u njima neće biti uspeha! Bog sve vidi! Dobro razmislite, da li je vredno navući na sebe nevolju? Ako je muškarac podigao ruku na ženu, onda sopstvenim rukama uništava svoju sreću. Zapamtite!!! Muškarac nema pravo da zapoveda, viče, vređa i silom i nasiljem podčinjava svoju suprugu sebi. Čineći to, čovek narušava Božji zakon o ljubavi prema bližnjem i čini greh.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.