Snaga majki dece sa posebnim potrebama nije u rečima, već u svakom ustajanju kada su već slomljene, u svakom koraku koji prave umesto svog deteta i u ljubavi koja ne zna za granice.
Biti majka deteta sa posebnim potrebama znači nositi teret koji većina ljudi nikada neće razumeti. To je život bez pauze, bez sigurnosti i bez prava na slabost. Dok drugi planiraju dane, ove žene planiraju preživljavanje – pregled po pregled, terapiju po terapiju, borbu po borbu.
One se suočavaju sa sistemom koji često okreće glavu, sa pogledima koji bole i sa tišinom u kojoj same moraju biti oslonac svom detetu. Umor je stalan, strah je svakodnevan, a pitanje "šta će biti sutra" nikada ne prestaje. Ipak, one ne odustaju.
Njihova snaga nije u rečima, već u svakom ustajanju kada su već slomljene, u svakom koraku koji prave umesto svog deteta i u ljubavi koja ne zna za granice.
O kakvim se ženama radi i kako ih Bog bira da baš one budu majke deteta sa posebnim potrebama objasnila je svojevremeno u jednoj od svojih priča američka novinarka Erma Bombek.
shutterstock.com
Bog pažljivo bira kome će darivati dete sa posebnim potrebama
Njena priča počinje pitanjem: "Jeste li se ikada zapitali kako se bira majka dece sa posebnim potrebama?"
- Ako se koji put ne bude znala odvojiti od deteta, neće izdržati. Da, to je žena koju ću blagosloviti nesavršenim sinom. Ona to sada ne zna, ali toj će ženi drugi zavideti. Njena reč, nikada neće biti totalno čvrsta, nikada ništa neće smatrati običnom pojavom. Kad dete prvi put izgovori reč "mama", ona će biti svedok čuda i to će je osvestiti. Kada svom slepom detetu bude opisivala stablo ili zalazak sunca, videće što retko ko zna videti moja stvaranja. Dozvoliću joj da jasno vidi stvari koje ja vidim. Neznanje, okrutnost, predrasude, i učiniću da se digne iznad njih. Nikada neće biti sama. Biću uz nju svakoga dana njenog života, jer ona će nepogrešivo obavljati moj posao, kao da je neprestano uz mene.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Više od 163.000 putnika krenulo je ka svetogorskim manastirima za manje od šest meseci, ali se iza povećanog interesovanja kriju velike promene među poklonicima i višegodišnji problemi sa prevozom gostiju.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, otac Evsevije Meandžija kroz istorijske činjenice i crkveno predanje osvetljava duboke razlike u poimanju pokloničkih putovanja u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Više od 163.000 putnika krenulo je ka svetogorskim manastirima za manje od šest meseci, ali se iza povećanog interesovanja kriju velike promene među poklonicima i višegodišnji problemi sa prevozom gostiju.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, otac Evsevije Meandžija kroz istorijske činjenice i crkveno predanje osvetljava duboke razlike u poimanju pokloničkih putovanja u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Zašto zlo često izgleda privlačno, kako nas obmanjuje obećanjima i zbog čega čak i ono što deluje kao dobro može da donese tragediju, objašnjava sveštenik Andrej Tkačov u svojoj knjizi "Ne boj se, samo veruj".
Tumačeći reči Svetog pisma, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o srcu kao mestu iz kojeg izlaze čovekove misli, dela i osećanja, ali i kao prostoru u kojem prebiva Božija blagodat.