SUTRA JE CRNO SLOVO! Slavimo sećanje na omiljenog Hristovog učenika - Svetog apostola i jevanđelistu Jovana Bogoslova!
On je ostao sa Bogorodicom pod krstom kada su razapeli Isusa i obećao je da će je čuvati i služiti joj sve do njenog uspenja.
Proslavljanje ovog sveca, danas se preklopilo sa praznikom Cveti.
SPC 5. aprila (odnosno 23. marta po starom kalendaru) slavi Prepodobnomučenika Nikona i druge s njim.
Ovaj dan se obeležava postom.
Proslavljanje ovog sveca, danas se preklopilo sa praznikom Cveti.
Rođen je u Neapolju od oca neznabošca i majke hrišćanke. Nikon je bio oficir rimski u Neapolju.
Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj. Jednom kad je pošao sa svojom četom u boj, posavetovala ga je majka, ako mu bude do nevolje, da se prekrsti i prizove Hrista na pomoć.
I zaista, kada u boju Nikonova četa bi opkoljena i sasvim blizu konačne pogibije, Nikon se prekrstio i pomolio se Bogu.
Hrišćani veruju da se tada on ispunio neobičnom silom, jurnuo u neprijatelje svoje, i jedne pobio a druge nagnao u bekstvo, piše na sajtu Eparhije Šumadijske.
Prema predanju, vraćajući se kući, neprestano je u čudu uzvikivao: "Veliki je Bog hrišćanski!", govori predanje.
Pošto je obradovao majku izveštajem o svojoj pobedi pomoću krsta Hristovoga, on je tajno otplovio u Aziju, gde ga je episkop kizički Teodosije krstio.
Po krštenju zatvorio se u jedan manastir, gde se predado učenju i podvigu. Ali pred smrt episkop Teodosije je imao viziju, u kojoj mu je naređeno, da sebi za naslednika rukopoloži Nikona.
Starac Teodosije je odmah pozvao Nikona i rukopoložio ga za đakona, potom za prezvitera i na kraju za episkopa.
Ipak Nikon je uskoro došao u Neapolj gde je sreo svoju majku još u životu. Po smrti majčinoj on se udaljio sa devet učenika, nekada ratnih drugova, u Siciliju, i tamo se odao propovedi Jevanđelja.
No u to vreme je bilo strašno gonjenje hrišćana.
Knez Kvintijan je uhvatio Nikona sa drugovima i stavio ga na velike muke. Njegovih stotinu devedeset učenika i drugova su posečeni. A Nikona je mučitelj vezivao konjma za repove, bacao ga s visoke stene u provaliju, tukao, strugao, ali je Nikon sve te muke preživeo. Najzad je posečen mačem.
Njegovo telo je ostavljeno u polju, da ga ptice pojedu, međutim, prema predanju, u jednom momentu se na njega sapleo jedan čobanin koji je imao mentalnih problema i odmah se iscelio.
Kada se to pročulo po selu, hrišćani su došli i časno sahranili svetitelja.
On je ostao sa Bogorodicom pod krstom kada su razapeli Isusa i obećao je da će je čuvati i služiti joj sve do njenog uspenja.
Posle trideset godina, prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram".
On je bio učenik Svetog Dimitrija.
Patrijarh jerusalimski, Sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg.
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.