SUTRA JE CRNO SLOVO! Slavimo sećanje na omiljenog Hristovog učenika - Svetog apostola i jevanđelistu Jovana Bogoslova!
On je ostao sa Bogorodicom pod krstom kada su razapeli Isusa i obećao je da će je čuvati i služiti joj sve do njenog uspenja.
Proslavljanje ovog sveca, danas se preklopilo sa praznikom Cveti.
SPC 5. aprila (odnosno 23. marta po starom kalendaru) slavi Prepodobnomučenika Nikona i druge s njim.
Ovaj dan se obeležava postom.
Proslavljanje ovog sveca, danas se preklopilo sa praznikom Cveti.
Rođen je u Neapolju od oca neznabošca i majke hrišćanke. Nikon je bio oficir rimski u Neapolju.
Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj. Jednom kad je pošao sa svojom četom u boj, posavetovala ga je majka, ako mu bude do nevolje, da se prekrsti i prizove Hrista na pomoć.
I zaista, kada u boju Nikonova četa bi opkoljena i sasvim blizu konačne pogibije, Nikon se prekrstio i pomolio se Bogu.
Hrišćani veruju da se tada on ispunio neobičnom silom, jurnuo u neprijatelje svoje, i jedne pobio a druge nagnao u bekstvo, piše na sajtu Eparhije Šumadijske.
Prema predanju, vraćajući se kući, neprestano je u čudu uzvikivao: "Veliki je Bog hrišćanski!", govori predanje.
Pošto je obradovao majku izveštajem o svojoj pobedi pomoću krsta Hristovoga, on je tajno otplovio u Aziju, gde ga je episkop kizički Teodosije krstio.
Po krštenju zatvorio se u jedan manastir, gde se predado učenju i podvigu. Ali pred smrt episkop Teodosije je imao viziju, u kojoj mu je naređeno, da sebi za naslednika rukopoloži Nikona.
Starac Teodosije je odmah pozvao Nikona i rukopoložio ga za đakona, potom za prezvitera i na kraju za episkopa.
Ipak Nikon je uskoro došao u Neapolj gde je sreo svoju majku još u životu. Po smrti majčinoj on se udaljio sa devet učenika, nekada ratnih drugova, u Siciliju, i tamo se odao propovedi Jevanđelja.
No u to vreme je bilo strašno gonjenje hrišćana.
Knez Kvintijan je uhvatio Nikona sa drugovima i stavio ga na velike muke. Njegovih stotinu devedeset učenika i drugova su posečeni. A Nikona je mučitelj vezivao konjma za repove, bacao ga s visoke stene u provaliju, tukao, strugao, ali je Nikon sve te muke preživeo. Najzad je posečen mačem.
Njegovo telo je ostavljeno u polju, da ga ptice pojedu, međutim, prema predanju, u jednom momentu se na njega sapleo jedan čobanin koji je imao mentalnih problema i odmah se iscelio.
Kada se to pročulo po selu, hrišćani su došli i časno sahranili svetitelja.
On je ostao sa Bogorodicom pod krstom kada su razapeli Isusa i obećao je da će je čuvati i služiti joj sve do njenog uspenja.
Posle trideset godina, prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram".
On je bio učenik Svetog Dimitrija.
Patrijarh jerusalimski, Sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg.
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Cveti - Ulazak Gospodnji u Jerusalim i po starom i po novom kalendaru, katolici slave Uskrs, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju veći opšti praznik.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe."
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
Žestoko mučen, pao je na zemlju, glasno zahvaljujući Bogu što ga uzima k sebi.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Od uskršnjeg trodnevlja i noćnog bdenja do pisanica, blagoslova hrane i porodične trpeze – evo kako vernici obeležavaju ovaj veliki dan i šta svaki od tih običaja znači.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Cveti - Ulazak Gospodnji u Jerusalim i po starom i po novom kalendaru, katolici slave Uskrs, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju veći opšti praznik.
Mnogi traže "recepte" i savete, a zaboravljaju da pravi mir i blagodat u porodici dolazi tek kada se supružnici potpuno predaju Božijoj mudrosti.