SUTRA JE CRNO SLOVO! Slavimo sećanje na omiljenog Hristovog učenika - Svetog apostola i jevanđelistu Jovana Bogoslova!
On je ostao sa Bogorodicom pod krstom kada su razapeli Isusa i obećao je da će je čuvati i služiti joj sve do njenog uspenja.
Proslavljanje ovog sveca, danas se preklopilo sa praznikom Cveti.
SPC 5. aprila (odnosno 23. marta po starom kalendaru) slavi Prepodobnomučenika Nikona i druge s njim.
Ovaj dan se obeležava postom.
Proslavljanje ovog sveca, danas se preklopilo sa praznikom Cveti.
Rođen je u Neapolju od oca neznabošca i majke hrišćanke. Nikon je bio oficir rimski u Neapolju.
Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj. Jednom kad je pošao sa svojom četom u boj, posavetovala ga je majka, ako mu bude do nevolje, da se prekrsti i prizove Hrista na pomoć.
I zaista, kada u boju Nikonova četa bi opkoljena i sasvim blizu konačne pogibije, Nikon se prekrstio i pomolio se Bogu.
Hrišćani veruju da se tada on ispunio neobičnom silom, jurnuo u neprijatelje svoje, i jedne pobio a druge nagnao u bekstvo, piše na sajtu Eparhije Šumadijske.
Prema predanju, vraćajući se kući, neprestano je u čudu uzvikivao: "Veliki je Bog hrišćanski!", govori predanje.
Pošto je obradovao majku izveštajem o svojoj pobedi pomoću krsta Hristovoga, on je tajno otplovio u Aziju, gde ga je episkop kizički Teodosije krstio.
Po krštenju zatvorio se u jedan manastir, gde se predado učenju i podvigu. Ali pred smrt episkop Teodosije je imao viziju, u kojoj mu je naređeno, da sebi za naslednika rukopoloži Nikona.
Starac Teodosije je odmah pozvao Nikona i rukopoložio ga za đakona, potom za prezvitera i na kraju za episkopa.
Ipak Nikon je uskoro došao u Neapolj gde je sreo svoju majku još u životu. Po smrti majčinoj on se udaljio sa devet učenika, nekada ratnih drugova, u Siciliju, i tamo se odao propovedi Jevanđelja.
No u to vreme je bilo strašno gonjenje hrišćana.
Knez Kvintijan je uhvatio Nikona sa drugovima i stavio ga na velike muke. Njegovih stotinu devedeset učenika i drugova su posečeni. A Nikona je mučitelj vezivao konjma za repove, bacao ga s visoke stene u provaliju, tukao, strugao, ali je Nikon sve te muke preživeo. Najzad je posečen mačem.
Njegovo telo je ostavljeno u polju, da ga ptice pojedu, međutim, prema predanju, u jednom momentu se na njega sapleo jedan čobanin koji je imao mentalnih problema i odmah se iscelio.
Kada se to pročulo po selu, hrišćani su došli i časno sahranili svetitelja.
On je ostao sa Bogorodicom pod krstom kada su razapeli Isusa i obećao je da će je čuvati i služiti joj sve do njenog uspenja.
Posle trideset godina, prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram".
On je bio učenik Svetog Dimitrija.
Patrijarh jerusalimski, Sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg.
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnogučenika Dometija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti prorok Samuilo. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bernarda, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dometije je, prema predanju, dostigao takvo duhovno savršenstvo da je isceljivao bolesnike.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.
Na ovaj dan hramovi su puni vernika i grožđa, ali iza ovog praznika krije se mnogo dublja poruka: događaj na gori Tavor otkriva tajnu Hristove slave i nosi snažnu pouku za život svakog hrišćanina.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.
Beli luk, svež peršun i nekoliko suvih začina pretvaraju jednostavan obrok u aromatično jelo, a priprema je jednostavna i ne zahteva mnogo sastojaka.